Nacionalna groupie: Manolićevo proročanstvo na Uskrs 2024. - Monitor.hr
30.03. (15:00)

Visoko uzdignut štap prema nebu!

Nacionalna groupie: Manolićevo proročanstvo na Uskrs 2024.

Biti u Hrvatskoj teže bolestan, a nemati love za privatne klinike ili da potkupiš doktore, ravno je potpisati smrtnu presudu. Za preglede u državnim bolnicama čeka se mjesecima, deset puta već odapneš prije nego što te prime na pregled. Dakle, ako nemaš love, moraš imati zdravlje. Lova i zdravlje, to su danas jedine dvije monete. Zato sam ponizno kleknuo s klečavcima ispred katedrale i molio, usrdno molio Isusa na nebu da mi prosvijetli pamet i podari zdravlje. Kad se crni dim napokon malo razišao, na pločniku ispred katedrale ugledali smo Ševrolet otvorenog krova, pretpotopni Ševrolet iz doba Drugog svjetskog rata. Na zadnjem sjedištu sjedio je neki starac još obavijen dimom. Scena je bila kao iz filma ‘’Maratonci trče počasni krug’’. Auto je bio pljunuti onaj u kojem su se vozila braća Topalovići, a taj starac na zadnjem sjedištu mogao je biti njihov deda Pantelija. Vjetar je do kraja otpuhao dim i sad sam jasno vidio da to nije deda Pantelija, nego Joža Manolić.

Manolić je štapom zamahnuo prema klečavcu kao Broj jedan prema Bobu Roku kad bi ga ovaj isprovocirao nekom glupom šalom. Meni se taj Manolićev štap ukazao kao Mojsijev štap. Kleknuo sam odmah uz Ševrolet, imao viziju kako se taj Ševrolet pretvara u vatrenu kočiju u kojoj Manolić kao prorok Ilija biva uzdignut u nebo i tamo kao vjerni obavještajac dobiva informacije od Boga. Nova zgoda Nacionalne groupie.


Slične vijesti

15.04. (08:00)

A kad ćeš ti osvijestit svoj problem?

Nacionalna groupie: Fini mrtvi Matanić

Imao sam previše problema sa strankom Možemo!, izbacili su me iz gradskog stana. Bolje je da se što prije maknem s Bundeka, da ne nadolijevam ulje na vatru. Otišao sam na autobus pa na Tomislavcu sjeo u tramvaj, odvezao se do Frankopanske. Tamo pozvonio na vrata redatelju Ozrenu Prohiću. Kad mi je otvorio, pružio sam mu Lasićevu knjigu ‘’Struktura Krležinih Zastava’’.

“Evo, napokon ti je vraćam.”

“Dobro si se sjetio. Već sam zaboravio da sam ti to posudio. Hoćeš ući?

“Da. Rado bih nešto popio.”

“Ja više ne pijem. Ali ostao mi je neki viski.”

Ušao sam u stan. Prohić mi je obilno nalio viski u čašu. Iskapio sam.

“Šta kažeš na ovaj škandal s Matanićem? Ono kad si ti bio škandaliziran onom nekom studentskom vježbom na Akademiji i urlao na glumice, odmah je bio prosvjed ispred Akademije. Matanić je postupio pametnije. Na Fejsbuku se pokajao, javno se ispričao glumicama koje je maltrao, u pijanstvu im slao seksualizirane poruke. I obznanio da se na vlastitu inicijativu otišao liječiti od opijata.”

“Ali čuo sam da je odmah to na Fejsbuku i obrisao”, sumornim će glasom Prohić. Nacionalna groupie

07.04. (10:00)

Jao, ne opet

Nacionalna groupie: Povratak otpisanih šatoraša

Htio sam starom dati do znanja da više nisam klošarsko piskaralo koje pije po Kroli, Krivom putu, nego sam se, naglim uzdignućem na društvenoj ljestvici, po difoltu prebacio među gradsku elitu u Šeratonu. I Krleža je svojevremeno pio kavu i pisao u baru hotela Esplanade. Uspio sam u starom rasplamsati očinski ego. Karamarkovima me predstavio kao uspješnog, hrvatskog pisca. Kako je godilo slušati da te hvali vlastiti stari, ne sjećam se kad sam to zadnji put doživio. “Sigurno vam je u pisanju velika inspiracija vaš otac… Heroj Domovinskog rata. Evo, upravo nam je s uskrsnom čestitkom donio vijest o uskrsnuću šatora iz Savske”, lice Ane Karamarko ozarilo se dok je to izgovarala.

“Da, sve je dogovoreno. Ako pobijedi lijeva koalicija, istu večer postavljamo šator pred Sabor. Nećemo dopustit da komunjare opet preuzmu vlast u Hrvatskoj! Nisu moji suborci na frontu za to krv prolijevali…” “Kako ćete postavit šator pred Sabor kad je tamo sve puno policije? Nitko osim saborskih zastupnika ne smije prismrdit na Markov trg.” “Prismrdit će njima na Markovu trgu ponovo plin iz plinskih boca!” stari je kresnuo šibicom, pripalio duhan… Nova zgoda Nacionalne groupie

25.03. (23:00)

Bit će zanimljivo na predsjedničkim izborima

Nacionalna groupie: Evo Kolinde i Bobana

Hrvati su sigurno shvatili koliko su pogriješili što nisu u dovoljnom broju glasali za tu prelijepu ženu koja je svojim odjevnim kombinacijama, vitkom figurom, plavom kosom, sirenskim pjevanjem na kninskoj tvrđavi oplemenjivala ovaj napaćeni, cinični, mrzovoljni narod. Milanović je nas Hrvate gurnuo u mulj u kojem volimo roniti po dnu, u mulj svađe, prepucavanja, grubih riječi. Uopće nije kao Kolinda pazio na fizički izgled. Kao i Plenković prepustio se gomilanju kila. Dakle, i u tome je bio loš primjer Hrvatima koji su ionako postali skloni pretilosti. Dok je Kolinda bila predsjednica, žene su u njoj imale uzor, poticala ih je da vježbaju, podvrgavaju se spasonosnim dijetama. I uvijek je bila vesela, nasmijana, ni o kome nije govorila ništa ružno. Na početku Bogovićeve zapitao sam se tko bi osim Škore mogao ugroziti Kolindu na novim izborima. Pred restoranom Boban spazio sam nogometnu legendu Zvonimira Bobana. Oko njega neki ljudi. Boban s kemijskom olovkom u ruci. O, jebote! Brzo do njega. U novoj zgodi Svirac je pomislio kako legendarni nogometaš skuplja potpise za Milanovića.

17.03. (09:00)

Mostarski Mostovci

Nacionalna groupie: Bruce Lee za Domovinski pokret

„Ti, dakle, znaš tko je ukrao mog Brusa Lija! Govori, ništarijo! Tko je to napravio? Govori ili ću te ja natjerat da propjevaš kao Severina na Dori!”

„Severina uopće nije pjevala na Dori. Samo je mahala s onim velikim čekićem. Baš kao što maše oko glave Brusa Lija taj koji ga je oteo. Ako ne prihvatiš njegove zahtjeve, razmrskat će čekićem kip na komadiće i prodat ga na staro željezo.”

„Tko će ga razmrskat, govori!” Raspudić me još snažnije protresao.

“Mogu ti reći samo inicijale… D. P.“

Napokon je maknuo svoje ogromne ruke s mojih ramena. Zamislio se.

D.P…. To je sigurno Domovinski pokret. Njima ništa nije sveto. Njihovi ugledni članovi bave se svim i svačim, čak i za lovu prevoze migrante preko granice.”

„Jako si blizu… Mozak ti dobro radi. Zato si i postigao tako puno u životu. Taj D. P. živi u Mostaru i vatreni je pobornik Domovinskog pokreta. Uvjeren je da samo oni mogu izvući Hrvatsku iz gliba i borit se kako treba za prava Bošnjaka u Mostaru.”

„Da, baš oni mogu. To mogu samo Most i ja”, prezirno će Raspudić. Nacionalna groupie

11.03. (17:00)

Zajedno u pokretu

Nacionalna groupie: Todorić i Škoro zajedno

Ovog vikenda u kleti u Todorićevu vinogradu pod Sljemenom našli su se Ivica Todorić i Miroslav Škoro. Prilično je eufemistički tu vinogradsku potleušicu nazvati klet, bolje pro-klet, a ja pak u toj potleušici stanujem već mjesecima jer je stranka Možemo! bacila prokletstvo na mene kad me izbacila iz stana koji mi je pokojni Bandić dao na korištenje u Dubravi. Poznato je da su Todorić i Škoro prilično bliski. To se pogotovo u javnosti vidjelo kad je Škoro slavio rođendan svog najpoznatijeg albuma ‘’Milo moje’’ u Klubu Šumica u Sesvetama. I bome Šumica sva se tresla kad se na binu iznenada popeo Todorić i tražio Škoru da zajedno otpjevaju ‘’Sude mi’’. A koliko su bliski vidio sam i ja kroz prozorčić svoje potleušice, s velikim zanimanjem promatrao sam svog gazdu i Škoru kako hodaju vinogradom i uživljeno razgovaraju o nečemu. Škoro se raspričao o mom starom, hvalio je njegovu hrabrost, aktivnosti u Domovinskom ratu. Jedva sam zauzdao jezik da mu ne odvratim da se ni on baš nije iskazao kad je trebalo s puškom otići u Domovinski rat, otišao je u Ameriku. Ali dobro, barem je odslužio godinu dana u JNA, lamentira Svirac u novoj zgodi.

04.03. (08:00)

Babaroga na vratima HRT-a

Nacionalna groupie: Dora do jaja

Nitko iz Nacionala nije htio ići pratiti Doru pa je urednik Berislav Jelinić meni uvalio taj zadatak. I fakat sam se dobro uklopio na Dori. Prva večer bila je teška katastrofa, izvođači su sramotno falšali dok su pjevali. Bilo je užasno slušat te pjesme, paralo je uši, morao sam se u press centru naroljat da bih izdržao tu prvu večer. Letovce su u podrumu fakat zatočila žuta bića nalik pilićima. Mrletu i Prlji samo su glave virile iz nekakvog žutog perja. Čim je ugledao Samira Millu iz Večernjeg i mene, Mrle je počeo zapomagati da mu pomognemo:

“Molim vas… Ne mogu ovo više izdržat… Jedan od pilića liže mi kurac… Svršit ću s hrvatske katedrale duha, odnosno HTV-a!” zapjevao je bolno kao da pjeva neki sevdah Šabana Šaulića.

“Ali ti nisi na vrhu nego u podrumu HTV-a. I kako ti pilić može lizat kurac kad pilići nemaju jezik, samo kljun, znam to dobro, baka mi je u Đakovu imala piliće”, rekao sam.

Ovaj pilić ima jezik, dođi pa provjeri, novinar si.”… Ne treba previše zamišljat što se dogodilo dalje u novoj zgodi Nacionalne groupie.

25.02. (18:00)

Ni preko veze

Nacionalna groupie: Hobotnica i lignje u Ministarstvu kulture

Nosio sam u Ministarstvo kulture deset stranica rukopisa svog novog romana. Krimić koji se događa u Ministarstvu kulture, o tome sam odlučio napisati roman. Glavni junak je bliski suradnik ministrice kulture, godinama radi u Ministarstvu. Žena i obitelj smatraju ga teškim šonjom jer radi za prosječnu plaću dok se svi oko njega bogate. U jednom trenutku popizdi i odluči maznut lovu iz europskih fondova. Taj kratak siže priložio sam dokumentima potrebnim da bi se zatražila potpora za poticanje književnog stvaralaštva koju svake godine dodjeljuje Ministarstvo kulture. Dokumente nisam htio poslati poštom. Zašto bih u ova teška vremena trošio lovu na kuverte, poštanske marke. Radije ću to sam predati u urudžbeni ured Ministarstva kulture, vremena ionako imam na pretek, za razliku od novca.

U slučaju da ministrica bude privedena, moj krimić imat će sasvim drugačiji kraj. Prijavit ću ga onda ipak za stipendiju kad dođe neka nova ministrica ili ministar kulture. Sigurno će s guštom dodijelit možda čak godišnju stipendiju romanu. Radni naslov čini mi se okej – ‘Hobotnica u Ministarstvu kulture’ – kaže u novoj zgodi Nacionalna groupie.

19.02. (14:00)

Što ste SMS-ali, SMS-ali ste

Groupie: Osveta Josipinih šmokljana

“Tamo doli oko Knina sve su žene ljubomorne na Josipu. Svaka sumnjiči muža da se dopisiva s njom. A ja jesam! I ponosan sam na to! Ali neću da moja Ljilja zbog tog pati… Plašio sam se da će me ostavit i zabranit mi da viđam našeg malog Gojka. Noćima nisam mogao spavat od kad su počele curit te Josipine poruke.” – priča Svirčev stari.

Stari je opet prtljao po mobitelu. Pustio mi je da gledam iz njegove ruke. Na ekranu se pojavila slika nekakve crkve, crkve u Kninu, saznat ću kasnije. Onda zvuk zvona. Josipa mu je mobitelnom kamericom švenkala odozdo prema gore zvonik koji je upravo zvonio na kninskoj crkvi. Bilo je nešto erotično u tome… To kako je kamericom polako klizila gore dolje po crkvenom tornju dok zvona zvone i raspaljuju krv.

“Joj, kako bih ovo volio objavit na portalu Nacionala!” raspomamljeno ću.

“E, nećete više vi komunjare voajerske objavljivat nikakve tuđe poruke. Turudić će dati po turu svakom tko ponovo posegne za tim udbaškim metodama! Sad će on donijet zakon da mediji više ne smiju objavljivat tajne sudske spise, privatne poruke! Najebali ste svi vi koji živite od novinarstva! Nećete više imat nikakvu robu. Moći ćete prodavat jedino robu u Lidlu. Tamo fali radne snage, haha, je li tako Skejo?”, likovao je stari u novoj zgodi Nacionalne groupie.

10.02. (19:00)

Ne znaš što je gore - rak ili rat

Groupie: Vjetrovi novog rata sa Srbijom

Puna tri dana nisam se micao iz potleušice pod Sljemenom u vinogradu Ivice Todorića. Uspaničili su me Fejsbuk statusi matematičara i poduzetnika Nenada Bakića. Svakodnevno je objavljivao da je zrak u Zagrebu zastrašujuće zagađen – u zraku lebde neke opake čestice koje ulaze u krvotok, pluća, mogu i rak izazvati. Što se to događa sa Zagrebom? Hoćemo li svi pomrijeti?, pitao sam se. Nije Todorić bezveze podigao svoju vilu na Sljemenu. Tim potezom puno je uštedio; u budućnosti neće trebat skupe pročišćivače za zrak. U takvim apokaliptičnim mislima zatekao me kazališni kritičar Tomislav Čadež. U vojnom džipu uletio je u Todorićev vinograd. Oko glave je imao svezanu crnu traku kao ninđa kornjača. O ramenu mu je visio kalašnjikov – priča Svirac u novoj zgodi, kako ga je Čadež došao unovačiti jer se bliži rat s Rusijom, koja će uvući i Srbiju.

04.02. (11:00)

Društveni angažman se isplati

Nacionalna groupie: Zašto nisam potpisao za Severinu

Spopadao me osjećaj manje vrijednosti što moj potpis nije na tom proglasu za Aleksandra i njegovu majku. Taj proglas čita čitava Hrvatska. A mene nitko nije pozvao da se potpišem. Da li to znači da sam nebitan pisac? Postao sam svjestan da se baš nikad ni za što nisam angažirao, čak ni za bolje uvjete pasa u hrvatskim azilima. Svi društveno-politički problemi prolazili su mimo mene. Moj najveći i jedini društveni angažman bio je kad sam napisao pjesmu o Bandićevu psu Rudiju. Taj moj angažman itekako je urodio plodom, pokazao da se poezijom može puno toga izboriti – dobio sam na korištenje gradski stan u Dubravi, stan koji je prije mene koristila čuvena pjesnikinja Vesna Parun, također Bandićevom dobrotom. Severina nije podnosila Bandića. Tvrdila je da je i on svojevremeno pripomogao da se njezino dijete dodijeli Milanu, ne Bandiću, nego njezinu bivšem mužu, poduzetniku Milanu Popoviću. Kad bi se nekako moje ima pojavilo na tom proglasu podrške pisaca Severini i njezinu sinu, napokon bih barem malo sa sebe skinuo tu bandićevsku stigmu, predomišlja se u novoj zgodi Nacionalna groupie.