Nacionalna groupie: Migrant s pištoljem traži stan u Zagrebu - Monitor.hr
02.10. (16:00)

S novim će identitetom možda dobiti i Nobelovu nagradu za književnost

Nacionalna groupie: Migrant s pištoljem traži stan u Zagrebu

Dva dana proveo sam u Lovincu u Lici. Kod ženske koju sam prošle jeseni upoznao na prosvjedu protiv HDZ-a. Ona se iz Zagreba u Liku preselila nakon razvoda, željna stapanja s prirodom i s nekom mutnom nadom da će tamo možda pronaći nekog pravog muškarca, nekog kršnog čobana, ljubav svog života. Umjesto na ljubav svog života nailazila je samo na migrante koji se preko Like ilegalno probijaju u Europu. Požalila mi se da umire od straha, čak je i lovačku pušku nabavila. U ladici je sačuvala dokumente koji su u blizini njezine kuće ispali nekom migrantu iz Sirije. Čim sam vidio taj dokument, sinula mi je pakleno dobra ideja, ideja u maniri romana Vladimira Nabokova, zamjena identiteta. Svuda sam nailazio na zatvorena vrata, oduzet mi je gradski stan koji mi je Bandić poklonio… Opasne radnje u novoj zgodi Nacionalne groupie.


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Politički angažiraju mlade

Nacionalna groupie: Svako jutro jedno jaje Pernaru snagu daje

Popeo sam se pred 18. jezičnu gimnaziju na Šalati. Tamo teška gungula. Bivši zastupnik Pernar došao je pred školu. Učenici su se skupili oko njega kao oko Djeda Mraza koji im je donio poklone. Da, već se itekako u medijima pročulo da Pernar obilazi zagrebačke gimnazije i učenicima svašta baljezga, o zdravlju i cijepljenju uglavnom. Vidiš, pomislio sam, kako ide samo pred gimnazije, a ne i pred strukovne škole. Želi utjecati na buduću inteligenciju. Ispred neke strukovne škole mogao bi umjesto jajeta dobiti čekić i šaraf u glavu. Gimnazijalci mu valjda djeluju pitomije. Ali onda sam se sjetio da je bio i pred Ugostiteljskom školom, tamo je valjda poučavao buduće ugostitelje kako da ne pokleknu pred nekim budućim korona-stožerom. Ja nisam došao maltretirati učenike. Nego profesore, kaže oportunist Pavle Svirac u novoj zgodi.

26.11. (09:00)

Ljudi koji ne vole cvijeće

Nacionalna groupie: Pupovčev vijenac

Dosjetio sam se kako bih ja u ime SDSS-a mogao bacit vijenac u Dunav kad sam već potegao do Vukovara. SDSS ima nekretnine u centru Zagreba pa ću tražiti da honoriraju moje herojstvo i dodijele mi neki topli sobičak u kojem bih mogao prezimiti. Prije nego što će predvoditi Kolonu sjećanja, HOS-ovci su se spustili do restorana Vrške na samoj obali Dunava da prikupe snagu. Nakon jela, Skejo je za stolom poveo Tompsonovu najnoviju pjesmu Pjevaj sokole. Tu sam vidio svoju priliku. U hipu sam izvadio vijenac iz ruksaka, hitnuo ga u rijeku. “Tadija, sin ti nešto baca u Dunav!” prolomio se Skejin glas. “Vadi to van, sunce ti pogano, četničko!” proderao se da je orilo do Srbije. Nisam mogao vjerovat šta me snašlo. Hvatao sam dah u prokleto hladnoj rijeci. Sad sam se napokon itekako mogao srodit s onim likom iz Balaševićeve pjesme Noć kad sam preplivao Dunav. Nekako sam doplivao do vijenca koji je još plutao na površini. Nova zgoda Nacionalne groupie.

 

21.11. (11:00)

Na plećima Agrokora do Kolone sjećanja

Nacionalna groupie: Dođoh, vidjeh, pobijedih u Vukovaru

Nakon što se na Interliberu, gdje je kupovao knjige domaćih autora po jeftinoj cijeni kako bi imao za potpalu peći umjesto skupljih drva, Svirac se uspio posvađati s Mirom Gavranom i ministricom kulture i medija. Nakon toga je naletio na svog stanodavca, Ivicu Todorića koji je blistao od sreće unatoč činjenici da ga je nehotice srušio na pod. “Da si se samo malo strpio… Ja sam ti baš donio električnu peć”, rekao je rastvarajući prozore u straćari. “Nadam se da mi tu električnu peć niste donijeli da biste mi povećali stanarinu? Stvarno sam bez love. Ako vam mogu ikako drugačije se odužit…” “Ma, možeš, naravno. Pričao si mi prošli put da je tvoj tata bio branitelj, da je na Oluju s onim Skejom pokušao ući u Knin. Tvoj tata je, znači, jako dobar s HOS-ovcima?” “Itekako! Ako želite, mogu vas upoznat s njim. Njemu bi sigurno bilo drago.” Todorić je zadovoljno protrljao dlanove, a onda mi bez uvijanja rekao da bi s HOS-ovcima u Koloni sjećanja volio ući u Vukovar. To bi, smatra, bio njegov izvrstan uvod u izbornu utrku. Nova zgoda Nacionalne groupie.

12.11. (12:00)

Ja ljubim jer tako hoće srce moje

Nacionalna groupie: Poljubac ministra pauka

Svirac je bio s Asimom Ugljenom na ćevapima kad je ugledao Mariju Selak koju je išao pozdraviti i prema kojoj se nagnuo da ju poljubi. “Ne!” u zadnji tren izmaknula je lice. Prožeo me neki baš loš osjećaj. “Jel to zato što Nino gleda?” “Nije. Nego zato što odvratno smrdiš po luku. Sad točno znam kako se osjećala ona njemačka ministrica Analena Berbok kad ju je htio poljubit naš ministar Grlić Radman. Užasan osjećaj, kao da ti netko stavi pauka na lice dok spavaš”, zgroženo će Marija. Glumac Ugljen ga je prekorio i ponizio pred Marijom. Nije mu ostao dužan. „Ti nemaš šta pričat protiv herpesa. Pa vas su na glumačkoj akademiji po normalno profesori ljubili u obraze, dirali vas po tijelu.” Osvrnuo se i na postupke Ozrena Prohića, rekavši da je čovjek pred studentima bio kao neki Krležin lik. „Joj daj, Svirac, ne seri. Ti o kazalištu znaš koliko i Grlić Radman o osvajanju žena. Prohić je to glumio Gavellu…” Nova zgoda Nacionalne groupie.

04.11. (23:00)

Htio je dati prostor drugoj strani

Nacionalna groupie: Bolje biti pijan nego profesor u današnje vrijeme

Ispred glumačke akademije stajala je skupina studenata. Jedna cura držala je transparent na kojem je pisalo: “Ne trebamo poduku pijanih, vulgarnih profesora!” Probijao sam se kroz svu tu ekipu prema ulazu u akademiju. Nadomak porte, začuo sam: “Šta je Svirac, ideš svom dragom Prohiću… Nemaš ti srama! Znamo da ti je svojevremeno sredio da besplatno stanuješ u prostorijama HNK u Varaždinu!” Zašto bih se sramio? To je bilo prije dvije godine, kad me Možemo! izbacio iz gradskog stana. Prohić me angažirao da za varaždinski HNK napišem dramu o onoj ženskoj koja je ubila vlastitu sestru i godinama njezin leš držala u škrinji za zamrzavanje…” Uletio sam u zgradu Akademije, popeo se do kabineta profesora Ozrena Prohića. Priznao sam mu da sam došao do njega iz određene profesionalne, novinarske znatiželje. Rekao sam mu da sam čuo snimku na kojoj ga je netko od studenata tajno snimao dok je, sav izvan sebe, u povišenom stanju komentirao generalnu probu predstave koju je neka studentica pripremila za diplomski ispit, vrijeđao studente. Nije mi tu bilo ništa tako strašno, kaže Svirac u novoj zgodi.

28.10. (22:00)

Tuđe bundeve su najslađe

Nacionalna groupie: Zabranite Noć vještica

Nema ništa ljepše nego se pred blagdan Svih svetih vratiti u svoj rodni kraj, u mom slučaju u Đakovo. Ne znam kad sam zadnji put na Dan mrtvih zapalio svijeću na grobu svog dida i bake. Nakon par šljivovica pristao sam sa svojom infantilnom sestrom otići u lov na bundeve, riskirati život dok preskačem šiljatu ogradu župnog dvora. Sve to je još bilo okej. U kakvu sam se glupost dao uvalit, shvatio sam tek kad nas je u krađi bundeva uhvatio ni manje ni više nego đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Hranić se u prvi mah sažalio nad nama. Mislio je da smo zapali u teško siromaštvo. Nisam ja nikakva sirotinja! Sasvim dobro zarađujem od svog pisanja! Bundeve smo došli uzet za proslavu Helouvina!” proradio je u meni ponos. „Sotone! To su Sotonine sluge o kojima mi je u snu govorila Gospa!”, izgovorila je časna sestra. „Spasila sam od tih besprizornika ovu najveću i najslađu bundevu od koje sam vam na blagdan Svih svetih mislila napraviti juhu i štrudle. Znam da to obožavate.” Ako propadnem kao pisac, mogao bih postati svećenik, prošlo mi je kroz glavu. Nova zgoda Nacionalne groupie.

22.10. (01:00)

A kaj je on, bogec, tu kriv?

Nacionalna groupie: Mišolovka za Zorana Ferića

Prolazio sam Martićevom. U onoj piceriji pored Bukse sjedio je za stolom pisac Zoran Ferić. Rezao je komad pice. Sam Bog mi ga je poslao, pomislio sam. Ušao sam u piceriju, prišao Feriću, predstavio sam mu se: “Vjerojatno znate tko sam, radim ono što ste vi nekad, pišem kolumne u Nacionalu. Plus objavio sam četiri knjige, dobio sam prilično dobre kritike…” Ferić je kimnuo. “Želim se učlanit u vaše Društvo pisaca. Ne mislim plaćat nikakvu članarinu. Vi ste predsjednik tog društva, vi mi sredite te glupe formalnosti, ne mogu ja na to gubit vrijeme. Drugo je da me odmah pošaljete u neku spisateljsku rezidenciju u Pariz. Poslije hoću vidjet Japan i ostale egzotične zemlje. Hrpa hrvatskih piskarala naputovala se, vidjela svijeta na račun Društva pisaca, sad hoću ja! ” Ferić je ispustio nož, vilicu. “Što se tu derete? Vi kao da meni nešto prijetite?”  “Ništa vam ne prijetim, samo vas želim upozorit: ako ne ispunite moje uvjete, napravit ću vam pakao u Društvu pisaca. Feminističke spisateljice, novinarke uzele su vas na zub.” Svirac se u novoj zgodi namjerio na Ferića, možda ga inspiriravši za novi roman kojim bi okajao grijehe za sudjelovanju u nedavnoj promociji knjige u Rijeci.

15.10. (00:00)

Sigurno ga depra lovi

Nacionalna groupie: Plenkoviću, presudit će ti Bo(r)g i Gazda!

Prije dva tjedna bio sam na promociji knjige “Depra” Ace Stankovića u Laubi. Na kraju je voditelj pitao ima li pitanja, komentara iz publike. Prvi sam se javio. “I ja patim od depre… valjda zato što smo stalno izloženi javnosti, ljudi nas dosta i mrze, ta negativna energija nas sjebava, dolazi do nas”, zaustio sam. Još uvijek sam bio pod mračnim dojmom te depresivne promocije. U sumrak sam razmišljao o tome kako je moj život nepregledan niz poraza, kad mi je Todorić zakoračio na trijem ispred moje potleušice. I evo ga, očekuje da mu sud vrati Agrokor. Dalekozor je uperio prema prozorima u stanu premijera Andreja Plenkovića na susjednom brijegu na Vrhovcu, gdje je vidio Ramljaka i Martinu Dalić. „U panici su, hahaha! Strepe od odluke Visokog suda! Mali, donio si mi sreću otkako si uselio u moj vinograd!“… nova zgoda Nacionalne groupie.

10.10. (21:00)

Vi ste završili pravo? Ne, ali sam čitao Dostojevskog i Dickensa...

Groupie: Uskačem za spas USKOK-a

Ispred Sabora sačekao sam glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek. Izašla je sva blijeda u licu. Podsjetila me na moju staru kad bi izašla iz škole nakon roditeljskog sastanka na kojem ju je razrednica suočila s mojim katastrofalnim ocjenama i lošim vladanjem. Što nije čudno, jer je oporba u Saboru glavnu državnu odvjetnicu također rešetala zbog lošeg vladanja DORH-om. Rekao sam joj: ‘Čuo sam kako ste se maloprije požalili novinarima da gubite energiju, da vam treba punjač. Ja ću vam to biti. Ja ću vas napuniti!’ ‘Kako?’ ‘Prijavit ću se za ravnatelja USKOK-a i tako vam maknut tu brigu s leđa. Prestat će ta bruka odjekivat Hrvatskom, to kako se baš nitko ne želi javit na natječaj za ravnatelja’, nudi rješenje za korupciju Nacionalna groupie u novoj zgodi.

25.09. (09:00)

Korisni idiot vladajuće kaste

Nacionalna groupie: Sumrak saga – Tomašević – Pernar

Tomaševićeve presice postale su in događaj u ovom čemernom Zagrebu u kojem više nema nikakvih zanimljivih kulturnih i modnih događaja. Sve je stalo, nema nikakve akcije. Jedina akcija je kad se divlje svinje spuste do grada i ruju po smeću. Iako bi te Tomaševićeve presice trebalo nazivat prasice, nisu to više presice nego prave svinjarije. Pernar je od njegovih presica napravio svinjac, a ja kao rođeni Slavonac volim bit blizu svinjca. Međutim, kolegica novinarka mi je rekla da budem muško i da otjeram Pernara. Dirnula mi je u ego. Ako ostanem tu stajat bit ću u njenim očima teški papak. “Miči se odavde, budalo! Ostavi gradonačelnika na miru!” zamahnuo sam ciglom prema Pernaru. No, Tomašević mu je zagrmio da se nasilje ne rješava nasiljem. Tada je Svirac shvatio da mu Pernar zapravo dobro dođe, da ne mora odgovarati na zaista važna pitanja. Nova zgoda Nacionalne groupie.