Nacionalna groupie: Opaki razvrg na Kaptolu - Monitor.hr
18.04. (10:00)

Svirče, opet si sve uprskao

Nacionalna groupie: Opaki razvrg na Kaptolu

Nisam imao pojma da Crkva ima vlastiti sud na Kaptolu. I da nije sve izgubljeno za one koji su se vjenčali u Crkvi. Poznanik, bivši novinar iz EPH, našao je novu žensku. I otkantao ženu s kojom ima troje djece. Nova ženska uvjetovala mu je da se odmah rastane kako bi se mogao s njom oženit. Inzistirala je i da razvrgne crkveni brak jer ona se želi vjenčat s njim u crkvi. “Dakle, moraš posvjedočit da me žena prevarila na poslovnom putovanju u Madrid. Sve sam ti rekao kako se dogodilo. Jedino tako mogu dobit razvrgnuće braka. Moram dokazat da me žena prevarila. Pokušaj insinuirat i da nije našu djecu odgajala u katoličkom duhu.”… Kako je prošlo svjedočenje? “Proklet bio. Presuđeno je da se ona moja može ponovo udat u crkvi, a ja nikako.” Nova zgoda Nacionalne groupie.


Slične vijesti

Prekjučer (07:00)

Korisni idiot vladajuće kaste

Nacionalna groupie: Sumrak saga – Tomašević – Pernar

Tomaševićeve presice postale su in događaj u ovom čemernom Zagrebu u kojem više nema nikakvih zanimljivih kulturnih i modnih događaja. Sve je stalo, nema nikakve akcije. Jedina akcija je kad se divlje svinje spuste do grada i ruju po smeću. Iako bi te Tomaševićeve presice trebalo nazivat prasice, nisu to više presice nego prave svinjarije. Pernar je od njegovih presica napravio svinjac, a ja kao rođeni Slavonac volim bit blizu svinjca. Međutim, kolegica novinarka mi je rekla da budem muško i da otjeram Pernara. Dirnula mi je u ego. Ako ostanem tu stajat bit ću u njenim očima teški papak. “Miči se odavde, budalo! Ostavi gradonačelnika na miru!” zamahnuo sam ciglom prema Pernaru. No, Tomašević mu je zagrmio da se nasilje ne rješava nasiljem. Tada je Svirac shvatio da mu Pernar zapravo dobro dođe, da ne mora odgovarati na zaista važna pitanja. Nova zgoda Nacionalne groupie.

18.09. (15:00)

Samo s križevima oko vrata

Groupie: Nećete u muslimanskim abajama na faks, niste ni prije

Spuštao sam se niz stepenice Filozofskog. Osjećao sam veliko olakšanje. Napokon sam, nakon punih sedam godina, vratio u fakultetsku knjižnicu knjigu Mišela Uelbeka, “Pokoravanje.” Uhvatila me nostalgija dok sam gledao sve te klince koji su se motali po hodnicima Filozofskog. I baš kad su mi na izlazu iz zgrade počela navirat sjećanja na moju curu Stojku koju sam upoznao na ovom fakultetu, kao prikaza pojavila se upravo ona preda mnom. Baš kao prava prikaza, jer na sebi je imala neku lepršavi ogrtač, na glavi maramu. “Šta to imaš na sebi? Pa nisu još maškare…”, prelazio sam pogledom po njezinu ogrtaču. “Abaju.” S njom je bila mlada žena iz Turske. Imala je do pola prekriveno lice kao da se štiti od korone. Svirac im je tu odlučio pripriječiti put da uđu na faks pokrivene, po uzoru na nedavnu odluku u Francuskoj da ih zabrane u školama. Još jedan skandal u režiji Nacionalne groupie.

 

12.09. (01:00)

Crveno A na Ciboninom tornju i dalje jednako svijetli

Groupie: Noć kad sam drogirao Todorića

Ovaj vikend sam malo plijevio vrt. Obećao sam da ću to s vremena na vrijeme učiniti gospodinu Todoriću. On mi je u zamjenu velikodušno ustupio svoju potleušicu na Šestinama. Barem sam tako naivno mislio. Dok sam se iz vinograda vraćao kući, na svom trijemu sam spazio neku prikazu, šetala je gore dolje s petrolejskom lampom u ruci. Gazda, pomislio sam. “Slušaj, sinko, u situaciji sam gdje nemam izbora… Od idućeg tjedna morat ću ti naplaćivat stanarinu… “Sto eura i brvnara je tvoja”, šakom je kaubojski udario o stol. Ja sam ubogi hrvatski pisac i kolumnist. Odakle meni sto eura mjesečno?” “Jeste možda za šalicu čaja?” pokazao sam gazdi na hrpu bilja koje se sušilo na trijemu – i složi mu čaj od maka, da bi smekšao Gazdu i smanjio stanarinu na 30 eura. Nova zgoda Nacionalne groupie.

04.09. (10:00)

Nedjelja, prokleta nedjelja...

Nacionalna groupie: Blagajnica ne želi ići na more

Svratio sam do Zapruđa popit pivo ispred Konzuma. Nakon što joj je završila smjena, do mene je došla blagajnica koja je voljela moje kolumne, posebno one koje sam pisao dok sam živio u Zapruđu. Djelovala je depresivno. A meni je očajnički trebao sugovornik. Kao za vraga nikog od alkosa nije bilo na klupici.  “Oni misle da su nam napravili neku uslugu s tim neradnim nedjeljama… Jedino što mi je gore od neradne nedjelje je odlazak na more s obitelji. Ovo ljeto nikakav Jadran. Evo, moja jedna frendica radi u Dinari na Britancu… Plenković često svraća tamo nakon subotnje šetnjice gradom. Na Britancu uvijek supruzi kupuje buket ruža. Zadnji put kad je s tim buketom kupovao kod nje raženi s lješnjacima, valjda nije popila ksanaks pa mu je sasula u facu da je lako njegovoj ženi bit nedjeljom doma…” Nova zgoda Nacionalne groupie.

28.08. (10:00)

Dobro, Svirac. Jesi ti čuo za mockumentaryje? Ajde sad popij jednu, na kuću je

Nacionalna groupie: Restoran s ljudskim mesom na Braču

Eto, došlo je vrijeme da se i ja povežem sa svijetom. Fejsbuk mi je vjerno služio trinaest godina, ali nisam više mogao slušati kako me svi oko mene sprdaju što nemam nikakve platforme. Na primjer Snep čet ili TikTok. Ovo prvo mi se činilo malo teže za zapamtit, pa sam pokušao s TikTokom. Kliknuo sam i prvi klipić koji sam otvorio pružio mi je sjajnu poslovnu ideju. Lagano frapiran, ali svakako entuzijastičan krenuo sam put restorana Sol. Vlasnik je bio moj omiljeni masteršef Mate Janković. Konobara sam zamolio da mi pozove nadređenog. „Evo opet njega! Jesi me ponovo došao reketarit? Pričat kako si našao žohare u mojim jelima ako ti ne dam da besplatno jedeš?” „Jesi čuo, a znam da jesi jer si ti kulinarski inovator, da je Svjetska zdravstvena organizacija odobrila upotrebu ljudskog mesa?” rekao sam toliko glasno i euforično da mi je Mate dlanom pokrio usta. „Šta pričaš ti? I daj se stišaj. Dereš se ko manijak. Uvijek me boli glava nakon razgovora s tobom. Provjeri si sluh.” Nova zgoda Nacionalne groupie ipak nije na kraju toliko bizarna.

23.08. (09:00)

Bilo jednom u Međugorju

Nacionalna groupie: Molitva Gospi za BBB

Dio puta do Međugorja prošli smo busom, dio pješke. Lagana drhtavica me spopala dok smo se po kamenoj stazi uspinjali do Gospinog kipa, do onog mjesta na kojem se osamdesetih malim pastiricama ukazala Gospa i prenijela im poruke ljubavi, mira i nade. Pokazao sam na Zdravka Mamića. Gore na brdu nešto je glasno objašnjavao hodočasnicima kao da su Dinamovi igrači koji su loše odigrali tekmu. “Kad već Gospa uslišava vaše najbanalnije molitve, molite je onda i za spas Dinama! Da prosvijetli Bed Blu Bojse!” “Mučki provokatoru! Ja da molim Gospu za spas Dinama!? Meni su oteli Dinamo i protjerali me iz Hrvatske!” izderao se Mamić. “Nije bitno čiji je Dinamo! Bitno je da opstane! A vas Gospa sluša! Povedite molitvu!” Na koljena su se spustili svi do jednoga, baš kao da im se sam Mojsije obratio. Jedino je Mamić ostao stajati. Nova zgoda Nacionalne groupie.

16.08. (10:00)

I što ćeš mu napraviti? Izbaciti iz društva pisaca?

Nacionalna groupie: Milanović i ustaška kapa

Prokleti užas, probuditi se u Zagrebu na obljetnicu Oluje – vani sivo nebo, kiša, hrpa kiše, toliko da se Sava izlila kod Hendriksovog mosta. I niti jedan jebeni dućan ne radi, navodno samo njih nekoliko, ali prije bih uspio naći gusarsko, zakopano blago nego te dežurne dućane. Nisam imao pojma da na Oluju baš ništa neće raditi, pa se nisam unaprijed opskrbio. Još k tome ljeto, Zagreb prazniji od novčanika prosječnog Hrvata. Sjeo sam na vlak u podne i već oko 4 bio u Kninu. Zastao sam na glavnom gradskom trgu. Tu je za natkrivenom govornicom predsjednik Milanović upravo držao govor. Sa zanimanjem sam ga poslušao. Nakon toga sreo je starog, koji mi je tutnuo ustašku kapu u ruke i dao priliku da se iskupim za sve grijehe. Pružio sam predsjedniku kapu kao zmija Adamu jabuku. Kad je ugledao U na kapi, vidno se lecnuo. Nova zgoda Nacionalne groupie.

07.08. (13:00)

Ja ne gren, ja ne gren, ja nigdje iz birtije ne gren

Nacionalna groupie: Piti ili ne piti s Grdovićem i Vitasovićem

U književnom svratištu Zvona i nari u Ližnjanu pokušavao sam vratiti mentalnu ravnotežu nakon što mi je oluja u Zagrebu porušila krov moje daščare u vinogradu na Treščakovcu, a pljusak uništio rukopis drame koju sam pisao za redatelja Ivicu Buljana. Uvjet je bio da ne popijem ni kap alkohola dok boravim na ovoj književnoj rezidenciji. I zbilja, puna tri dana nisam pio ništa osim vode i limunade, da bi četvrtog dana na Ližnjanskoj noći nastupali Grović i Vitasović. Prije koncerta javio mi se novinar Večernjeg da sjedi s njima na kavi i da se dovučem. “Da odradite koncert trijezni!” nazdravio sam, sve u nadi da ćemo se zadržat samo na ovoj jednoj rundi. Kao da mi je netko skinuo ogroman teret s leđa. Iskapio sam svoju bevandu kao da je nektar i veselo zapjevao onu najpoznatiju Grdovićevu: “Nije u šoldima sve, neka vas turisti tu kraj mene…” Nova zgoda Nacionalne groupie.

31.07. (22:00)

Gazda bi sve to učinio kako treba

Groupie: Vraćam se, Mordore, tebi

Svirac se nakon ljetovanja u novoj zgodi vratio u olujom pogođen Zagreb, točnije u Todorićev stan gdje je živio i koji je stradao u nevremenu. Uskoro je začuo kucanje na vratima, poznati glas. Bio je to gazda Todorić. Pod rukom je držao nekakvu dugačku, zamotanu foliju. U ruci je imao čekić i izolir-traku. Dok je vadio čavle koje je držao u ustima, suptilno me počeo uvlačit u svoj plan: “Znaš, sinko, uskoro će izbori. Možda bi me mogao provući kroz koju kolumnu… Možemo se fotografirati dok ja ovako kao čovjek iz naroda najboljem piscu Zagreba pomažem vratit krov nad glavom. To bi moji glasači i tvoji čitatelji cijenili. Plenković četiri godine nakon potresa skoro nikome u Petrinji nije uspio vratit krov nad glavom. A, bome ni ovima u Zagrebu… rekao je Todorić, nakon čega je otišao, a Svirac ostao sam skrolat na mobitelu i naišao na simpatičnu sliku nasmiješenog Bandića.

25.07. (00:00)

Nove novelete

Groupie: Pasje popodne na Braču

Svirca su u novoj zgodi pozvali da ode na Brač, gdje se šetao sa psom koji se uneredio nasred rive. Ali to je bilo ništa naspram jada koje nam je pseto priuštilo na terasi čuvenog restorana Palute na samom kraju rive. Stol do nas sjedio je bivši HDZ-ov ministar Lovro Kuščević. A dva stola od nas neka žena, očito strankinja koja je sa sobom također dovukla nekakvog psa ne baš miroljubive fizionomije. Ajme ludila kad je taj njezin pas zarežao na dogu. Pritom je zamalo sa stolice srušila Lovru Kuščevića koji se izbezumio od stresa… Tu pred svima moram se ponižavat, ispričavat HDZ-ovcu kojeg su zbog mešetarenja sa zemljištem na Braču morali izbacit iz Vlade. Plenković se za njegov ostanak borio do zadnjeg daha. Dakle, ja se tu moram ispričavat zbog nekakvog psa, a kad su se svi ti ministri uhvaćeni u aferama ispričali nama, hrvatskom narodu!?, kipio sam u sebi.