Nacionalna groupie: Plenkoviću, presudit će ti Bo(r)g i Gazda! - Monitor.hr
14.10.2023. (22:00)

Sigurno ga depra lovi

Nacionalna groupie: Plenkoviću, presudit će ti Bo(r)g i Gazda!

Prije dva tjedna bio sam na promociji knjige “Depra” Ace Stankovića u Laubi. Na kraju je voditelj pitao ima li pitanja, komentara iz publike. Prvi sam se javio. “I ja patim od depre… valjda zato što smo stalno izloženi javnosti, ljudi nas dosta i mrze, ta negativna energija nas sjebava, dolazi do nas”, zaustio sam. Još uvijek sam bio pod mračnim dojmom te depresivne promocije. U sumrak sam razmišljao o tome kako je moj život nepregledan niz poraza, kad mi je Todorić zakoračio na trijem ispred moje potleušice. I evo ga, očekuje da mu sud vrati Agrokor. Dalekozor je uperio prema prozorima u stanu premijera Andreja Plenkovića na susjednom brijegu na Vrhovcu, gdje je vidio Ramljaka i Martinu Dalić. „U panici su, hahaha! Strepe od odluke Visokog suda! Mali, donio si mi sreću otkako si uselio u moj vinograd!“… nova zgoda Nacionalne groupie.


Slične vijesti

Prekjučer (17:00)

Ni preko veze

Nacionalna groupie: Hobotnica i lignje u Ministarstvu kulture

Nosio sam u Ministarstvo kulture deset stranica rukopisa svog novog romana. Krimić koji se događa u Ministarstvu kulture, o tome sam odlučio napisati roman. Glavni junak je bliski suradnik ministrice kulture, godinama radi u Ministarstvu. Žena i obitelj smatraju ga teškim šonjom jer radi za prosječnu plaću dok se svi oko njega bogate. U jednom trenutku popizdi i odluči maznut lovu iz europskih fondova. Taj kratak siže priložio sam dokumentima potrebnim da bi se zatražila potpora za poticanje književnog stvaralaštva koju svake godine dodjeljuje Ministarstvo kulture. Dokumente nisam htio poslati poštom. Zašto bih u ova teška vremena trošio lovu na kuverte, poštanske marke. Radije ću to sam predati u urudžbeni ured Ministarstva kulture, vremena ionako imam na pretek, za razliku od novca.

U slučaju da ministrica bude privedena, moj krimić imat će sasvim drugačiji kraj. Prijavit ću ga onda ipak za stipendiju kad dođe neka nova ministrica ili ministar kulture. Sigurno će s guštom dodijelit možda čak godišnju stipendiju romanu. Radni naslov čini mi se okej – ‘Hobotnica u Ministarstvu kulture’ – kaže u novoj zgodi Nacionalna groupie.

19.02. (14:00)

Što ste SMS-ali, SMS-ali ste

Groupie: Osveta Josipinih šmokljana

“Tamo doli oko Knina sve su žene ljubomorne na Josipu. Svaka sumnjiči muža da se dopisiva s njom. A ja jesam! I ponosan sam na to! Ali neću da moja Ljilja zbog tog pati… Plašio sam se da će me ostavit i zabranit mi da viđam našeg malog Gojka. Noćima nisam mogao spavat od kad su počele curit te Josipine poruke.” – priča Svirčev stari.

Stari je opet prtljao po mobitelu. Pustio mi je da gledam iz njegove ruke. Na ekranu se pojavila slika nekakve crkve, crkve u Kninu, saznat ću kasnije. Onda zvuk zvona. Josipa mu je mobitelnom kamericom švenkala odozdo prema gore zvonik koji je upravo zvonio na kninskoj crkvi. Bilo je nešto erotično u tome… To kako je kamericom polako klizila gore dolje po crkvenom tornju dok zvona zvone i raspaljuju krv.

“Joj, kako bih ovo volio objavit na portalu Nacionala!” raspomamljeno ću.

“E, nećete više vi komunjare voajerske objavljivat nikakve tuđe poruke. Turudić će dati po turu svakom tko ponovo posegne za tim udbaškim metodama! Sad će on donijet zakon da mediji više ne smiju objavljivat tajne sudske spise, privatne poruke! Najebali ste svi vi koji živite od novinarstva! Nećete više imat nikakvu robu. Moći ćete prodavat jedino robu u Lidlu. Tamo fali radne snage, haha, je li tako Skejo?”, likovao je stari u novoj zgodi Nacionalne groupie.

10.02. (19:00)

Ne znaš što je gore - rak ili rat

Groupie: Vjetrovi novog rata sa Srbijom

Puna tri dana nisam se micao iz potleušice pod Sljemenom u vinogradu Ivice Todorića. Uspaničili su me Fejsbuk statusi matematičara i poduzetnika Nenada Bakića. Svakodnevno je objavljivao da je zrak u Zagrebu zastrašujuće zagađen – u zraku lebde neke opake čestice koje ulaze u krvotok, pluća, mogu i rak izazvati. Što se to događa sa Zagrebom? Hoćemo li svi pomrijeti?, pitao sam se. Nije Todorić bezveze podigao svoju vilu na Sljemenu. Tim potezom puno je uštedio; u budućnosti neće trebat skupe pročišćivače za zrak. U takvim apokaliptičnim mislima zatekao me kazališni kritičar Tomislav Čadež. U vojnom džipu uletio je u Todorićev vinograd. Oko glave je imao svezanu crnu traku kao ninđa kornjača. O ramenu mu je visio kalašnjikov – priča Svirac u novoj zgodi, kako ga je Čadež došao unovačiti jer se bliži rat s Rusijom, koja će uvući i Srbiju.

04.02. (11:00)

Društveni angažman se isplati

Nacionalna groupie: Zašto nisam potpisao za Severinu

Spopadao me osjećaj manje vrijednosti što moj potpis nije na tom proglasu za Aleksandra i njegovu majku. Taj proglas čita čitava Hrvatska. A mene nitko nije pozvao da se potpišem. Da li to znači da sam nebitan pisac? Postao sam svjestan da se baš nikad ni za što nisam angažirao, čak ni za bolje uvjete pasa u hrvatskim azilima. Svi društveno-politički problemi prolazili su mimo mene. Moj najveći i jedini društveni angažman bio je kad sam napisao pjesmu o Bandićevu psu Rudiju. Taj moj angažman itekako je urodio plodom, pokazao da se poezijom može puno toga izboriti – dobio sam na korištenje gradski stan u Dubravi, stan koji je prije mene koristila čuvena pjesnikinja Vesna Parun, također Bandićevom dobrotom. Severina nije podnosila Bandića. Tvrdila je da je i on svojevremeno pripomogao da se njezino dijete dodijeli Milanu, ne Bandiću, nego njezinu bivšem mužu, poduzetniku Milanu Popoviću. Kad bi se nekako moje ima pojavilo na tom proglasu podrške pisaca Severini i njezinu sinu, napokon bih barem malo sa sebe skinuo tu bandićevsku stigmu, predomišlja se u novoj zgodi Nacionalna groupie.

27.01. (20:00)

I onda je Svirac radio sklekove

Nacionalna groupie: Rado Ivan ide u vojnike

Još se snijeg nije do kraja otopio kad sam u maskirnoj jakni mog starog zakoračio na školsko igralište Građevinske škole u Novom Zagrebu, odmah preko puta crkve u Sigetu. Ivan Pernar držao je snopić novčanica u ruci, a ispred njega je neki budući građevinac pravio sklekove. Pružio sam mu plavu kuvertu. U sekundi ju je rastvorio. Problijedio je kad je pročitao što piše na papiru. „Znači HDZ-ovci su natjerali svog novog ministra obrane da ponovo uvede vojni rok! I mene prvog hoće strpat u vojsku! To je Tomašević nagovorio Plenkovića!”

Pernar je poziv u vojsku bacio u bljuzgu. „Za uništavanje dokumenata MORH-a možete biti kažnjeni do mjesec dana vojnog zatvora”, upozorio sam ga. Jedan od učenika vojnički je pokorno podigao papir iz bljuzge i mahao njime kao zastavicom na mimohodu samo da ga što prije osuši. Osjetio sam da je vrijeme da ga pozovem da malo nasamo razgovaramo. Pomaknuli smo se do rukometnog gola. „Ja mogu sredit da ovaj papir nestane. Da vas potpuno izgube u vojnoj evidenciji. Lako se možemo dogovorit da to sredim”, tiho ću. „Onda sredite.” „To košta.” „Nemam love, nezaposlen sam.” „A što je ovo?” pokazao sam na snopić eura u njegovoj ruci. „To je za učenike…” Nova zgoda Nacionalne groupie.

22.01. (08:00)

Banket s blitvom

Groupie: Gej plave kamenice

Na Gornjem gradu otvorio se restoran Kuća bake Terezije. Na policama na zidu od hrastova drveta Krležine knjige, fotke. I fotka njegove bake Terezije koja je bila vrsna kuharica, od nje je Krleža naslijedio strast prema hrani. Ušao sam u restoran, konobaru rekao da pozove vlasnika. Kad se pojavio, predstavio sam mu se: “Ja sam asistent Davora Butkovića, recenziram restorane za Kult plave kamenice. Došao sam isprobat vaše specijalitete.” U tami prostorije, za stolom ispod police na kojoj je stajalo prvo izdanje Krležina Banketa u Blitvi, spazio sam čovjeka obrijane glave koji je na tanjuru imao samo blitvu. Uzbudio sam se kad sam vidio da je to novi ministar gospodarstva Damir Habijan. Svirac je novom ministru rekao da se zbog svoje štedljivosti ne uklapa u HDZ, a još manje nakon što ga je Milanović outao: “Ne znam zašto bi se itko rugao nekom samo zato što je gej. Pa živimo u 21. stoljeću”, ozbiljnim će glasom Habjan, nakon čega je Svirac otišao u WC, gdje je zahaltao mladu zgodnu Nepalku.

14.01. (13:00)

Na račun bogatuna

Nacionalna groupie: Nepalcem protiv Plenkovića

Svirac u novoj zgodi opisuje kako ima deal s Nepalcem koji mu dostavlja hranu koju su naručili bogatuni s Vrhovca, a zauzvrat on može prespavati kod njega. No, malo se uznemirio kad je jednom na računu vidio da piše Andrej Plenković: Dok smo tako namireni skupom, zdravom hranom sjedili na suncu, dohvatio sam novu vrećicu da vratim u nju ostatak ručka. Dobro sam pazio da ne potrgam račun dok ga skidam sa stare vrećice i klamericom ga pribijam na ručku nove. Premijer je i za manje stvari dao da se uhite ljudi koji su radili nešto protiv njega. Ovo da mu prljavim prstima čeprkamo po naručenoj hrani lako se moglo kvalificirati kao teroristički čin. Premijer je sigurno imao agenta koji je prije njega kušao hranu. Hoće li taj agent kušač otkriti da s ovom dostavom nešto nije u redu i odmah dati uhititi nepalskog dostavljača Sushobana? Naravno da će Sushoban na murji nakon par šamara propjevati i ocinkat mene kao idejnog začetnika ovog možda terorističkog čina. A onda sam najebao, gadno najebao…

07.01. (15:00)

Jurica, ne!

Nacionalna groupie: Grad tovara

Sva sreća da je globalno zatopljenje uzelo maha, pa se oko Božića i Nove godine temperature danju nisu spuštale ispod ugodnih 12, 13 stupnjeva. Na Trgu nisam dugo bio sam. Brzo sam si našao društvo. Kolega pisac i kolumnist Jurica Pavičić na Trgu se pojavio s ekipom koja je oko vrata imala Hajdukove šalove. Umjesto bakljama i bengalkama, naoružali su se fritulama. “Šta, u Splitu malo zatresao potres pa ste odmah pobjegli Novu slavit u Zagreb”, našalio sam se s Juricom i njegovim dalmoškim društvom. Teško da su me čuli, Let 3 upravo je izlazio na binu. Čim je bend zasvirao na gitari uvodne rifove Mame ŠČ, ekipa s Hajdukovim šalovima počela je na Prlju bacat fritule. Onakve posute šećernim prahom, nalikovale su malim, snježnim grudama. “Smrade riječki! Nećeš se više po Fejsbuku rugat Hajdukovim juniorima!” viknuo je Dalmoš koji je s onim svojim bijelim šalom stršao u gomili kao hripavcem zaražena žirafa. Zavladala je napeta situacija. Purgeri su usred Zagreba krenuli skupinu Torcidaša stiskat u obruč. U novoj zgodi Nacionalne groupie doznajemo kako je na dočeku Nove u Zagrebu skoro nastradao Jurica Pavičić.

30.12.2023. (20:00)

Samo bez pirotehničkih sredstava, molim

Nacionalna groupie: Buha, pazi, petarda!

Na Trgu je već bila postavljena pozornica na kojoj će na novogodišnju noć Let 3 nastupiti sa Zagrebačkom filharmonijom. “Sva sreća da mi je stari na vrijeme umro. Barem je izbjegao poniženje da mora bit glazbena pratnja tim eurovizijskim klaunovima Letu 3. Žalosno je kakva sve poniženja u današnje vrijeme mora trpit Filharmonija… Ne bih se čudila da iduće godine moraju nastupit s Aleksandrom Prijović u Areni. Moj stari sigurno se okreće u grobu kad vidi na što je spala Filharmonija. Daleko su oni slavni dani kad ih je dirigent Kazuši Ono vodio na turneje po Japanu…” sjetno će Stojka. “Da imaju imalo muda i dostojanstva, na Novu godinu bi opalili štrajk kao njihove kolege iz slovenske filharmonije”, otpio sam ogavno kuhano vino začinjeno cimetom.

“Ne znaš ko je jadniji, ta tvoja Filharmonija ili Let 3. Popušili su gadno na Evroviziji i sad na Novu godinu moraju svirat na Trgu bana. A bit će hrpa Tovara. Tovari po zimi nahrupe u Zagreb ko stjenice. Prlju će gađat fritulama jer im je uvridija ono njihovo ajdukovo dite”, Bojs nije puštao Stojku iz zagrljaja. Njegov nećak prišao je Tomaševiću, uzeo vrećicu s poklonom. Onda je kleknuo i podragao Tomaševićeva psa Buhu koji je na glavici imao zataknute rogove soba Rudolfa.

“Jebote, kakve je sreće, jadni mali će od Djeda Mraza dobit vreću buha”, nacerila se Stojka. No, Svirac je novogodišnju prigodu htio iskoristiti za pomirenje sa Senfom, napisavši mu pismo jer se nada da će mu vratiti stan.

24.12.2023. (21:00)

Bolje da je sklekove radio ispred Pernara

Nacionalna groupie: Imala sam Desingericu, šila sam

Navečer smo zajedno stajali u prvom redu u nekom novom noćnom klubu tamo blizu studentskog doma na Savi. Oko nas hrpa studenata u ekstazi. Desingerica ćelave glave izlazi na neveliki stejdž. Svi smo podigli ruke u zrak kao poražena vojska koja se predaje nadmoćnijem neprijatelju. Nije ni počeo trepovat, a već je skinuo s noge tenisicu. Bespoštedno me lupao tenisicom lupao po glavi, trepajući: “Ma sedi dole, siso, nemoj da si vrisno, ja tvoju malu vozim s tristo konja…” Na neku mazohističku spiku čak su mi godili Desingeričini udarci tenisicom. Da, ja sam toliko nesposoban da čak ni vozački ispit nisam položio. Pa mi takvi obrijanoglavi frajeri otimaju ženske i voze ih u svojim brzim, sportskim autima. Toliko sam već primio udaraca da više ništa nisam osjećao. Otvorio sam oči i spazio kako iz Desingeričine tenisice viri novčanica od 50 eura. Netko od klinaca ubacio mu je to kao što je moj stari kontrabasistu Zlatnih dukata u prorez na kontrabasu ubacivao kune. Hitro kao mačak slaninu, istrgnuo sam tenisicu iz Desingeričine ruke i kroz ekstremnu gužvu probio se prema izlazu iz kluba. Oleg Maštruko me slijedio. Ali i horda klinaca. Derali su se za mnom da vratim tenisicu. Ma, vratit ću kitu labudovu, kaže Svirac u još jednoj riskantnoj zgodi.