‘Najsretniji dan u životu Ollija Mäkija’ – boks i velika očekivanja

Godina 1962. trebala je biti njegova – Olli Mäki, pekar iz Kokkole, borit će se protiv višestrukog prvaka Daveyja Moorea, za titulu svjetskog prvaka u perolakoj kategoriji. Nije to mala stvar za dečka iz malog mjesta, boksača amatera, trebao bi biti sretan i zahvalan zbog dane prilike, stalno mu to ponavlja njegov trener i menadžer Elis Ask, koji ga svojim vještim marketinškim trikovima pretvara u nacionalnog heroja. To podrazumijeva stalno poziranje za razne kampanje, reklame, rukovanja sa sponzorima, svečane večere i općenito mnoge naporne i dosadne obveze za koje Olli nije nimalo spreman. Sve što on želi i zna je boksati. A sve što se od njega očekuje je da bude nešto što nije. Publika očekuje zvijezdu, Ask očekuje da smršavi kako bi se mogao boriti u kategoriji koja nije njegova, mediji govornika koji će se znati promovirati, sponzori pobjednika koji će opravdati njihovu investiciju. Jedina koja od Ollija ne očekuje ništa je Raija, njegova djevojka.

Kako se dan meča bliži, raste Ollijeva nervoza, kao i pritisak okoline, a želja za bijegom i mirom je sve jača. Čini se kako o tom danu ovisi cijeli njegov život, sva njegova buduća sreća. To je doista težak teret. Ali u njegovoj glavi možda je veći problem činjenica da se zaljubio i da ga svi ti ljudi oko njega udaljavaju od ‘objekta njegove žudnje’.

Najsretniji dan u životu Ollija Mäkija prikazan je na otvaranju Zagreb film festivala. To je prvi dugometražni film finskog redatelja Juhoa Kuosmanena, inspiriran stvarnim događajem i stvarnom osobom, no ne može se reći da je ovo sportski film. I sam redatelj priznaje kako je prava tema – velika očekivanja, što je problem s kojim se i sam suočavao. Slučajno ili ne, film također prate velika očekivanja, on je finski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.

– Što ako ih razočaram?, pita Olli u jednom rijetkom trenutku kada dozvoljava da iz njega progovori strah i sumnja. – To su njihova glupa očekivanja (u smislu da će sami sebe razočarati), odgovara Raija.

Mir i jednostavan život ispunjen malim radostima poput bacanja kamenčića u vodu, čime se zabavljaju Olli i Raija, crni kruh i kobasica na sajmu umjesto večere u finom restoranu, nije to svačiji izbor. Isto tako niti ovaj simpatični crno-bijeli film sa svojom sporo razvijajućom radnjom neće se dopasti svakome. Ali to je njihov problem.