24.06.2018. (19:55)
Ne jedan, već dva razgovora s Milkom Šparemblekom
Jedan za Globus sa Borisom Vlašićem:
A drugi u Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića:
Jedan za Globus sa Borisom Vlašićem:
A drugi u Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića:
Trenutačno gledamo kako nacije, države koje se žele praviti važne, šalju u svemir astronaute i žele se pokazati. S druge strane imamo nekoliko poduzetnika koji žele to pretvoriti u novac i moć. Novo sredstvo rada je internet, a internet koji stiže iz svemira je najjači jer on osigurava internetsku vezu i u najudaljenijem kutku Zemlje – dakle, tko je danas vlasnik toga, taj ima centar moći. Tu utrku upravo gledamo. Jako je čudno ovo vrijeme – u sljedećim godinama gledat ćemo Indiju, Ameriku, Kinu kako pokazuju koliko su tehnološki nadmoćne nad ostalima, a i nekoliko se privatnika bori za status vlasnika interneta, znanstvenik Korado Korlević o nizu tema za Večernji. Postoje špijunski sateliti, postoje neka oružja, primjerice lovci špijunskih satelita ili uništavači satelita. Zasad se neka druga oružja ne smiju seliti na svemir, prema potpisanim ugovorima iz 60-ih.
U Hrvatskoj se posljednjih godina bilježi znatan porast konzumacije različitih droga – od kokaina do kanabisa. Uz drogu, sve veći problem postaje i kockanje – porok koji nikada nije bio dostupniji. Kako su se izvukli iz pakla ovisnosti, tko im je bio pomoć na tom putu te kako njihovi životi izgledaju danas – otkrili su bivši ovisnici, danas potpuno funkcionalni ljudi. Nisam znala da to može voditi u ovisnost. Ja sam u to išla i rekla ‘wow’: Ja sam ovo tražila cijeli život. Da imam mir, sigurnost, toplinu i ljubav. Ovo nije promoviranje droge. Kada je to počelo, rekla sam: to je to. Međutim, kako je to đavolja prevara. HRT
Komedija ‘Sedmo nebo’ nastajala je dugih sedam godina i ljetos, na premijeri na Pula film festivalu, u krcatoj Areni, publika je usred filma spontano zapljeskala. Dokaz je to da je redateljica Jasna Nanut (48) uspjela snimiti komediju na kojoj se hrvatska publika smije. U ponedjeljak navečer je ‘Sedmo nebo’ otvorilo i 21. izdanje Zagreb film festivala. 24 sata ima intervju s autoricom.
Jedan od najistaknutijih hrvatskih sociologa Ivan Burić nedavno je dao jako zanimljiv intervju Glasu Slavonije. Velimir Šonje ga je zamolio da prokomentira neke teze za ArhivAnalitiku: Život u Zagrebu za veliki broj njegovih stanovnika, ne samo u smislu mobilnosti već i „socijalno-aspiracijski“, jednostavno nije moguć bez automobila. Svakako je nezamisliv za onu frakciju srednje klase kojoj sam i sam nekad pripadao, a koju obilježava rad u korporativnom sektoru s istovremenim honorarnim poslovima, želja za profesionalnim i materijalnim postignućem… Sve ono što čini svakodnevnicu ne baš malobrojnog zagrebačkog srednjeklasnog „punog gnijezda“ nije moguć bez jednog ili dva automobila u obitelji. Drugim riječima, u prostorno razvučenom gradu u kojem ne postoji podzemna željeznica ili neki vid jednako učinkovitog javnog prijevoza, ubrzana redukcija mogućnosti korištenja automobila za ovaj srednjeklasni fragment predstavljala bi značajnu barijeru u ostvarenju njihovih socijalnih aspiracija. Oni bi time postali jedna vrsta socijalnih gubitnika.
Prije svega, klasično sam osnovno muzički obrazovan, to je bitno jer se u muzičkoj stječe uvid u finese kompozicije i sviranja, i inzistira se na tome, na način na koji, ne velim da nije moguće, ali se sporije usvaja kad si samouk. Nadalje, ja sam punker, punk je način razmišljanja, sve naopačke, izvrni okreni, jebi mamu. Ne spadam ni u kakav folder. I još nešto – ovo bih trebao objesiti iznad svog kreveta ko što si je Ivica Kostelić zakeljio „bit ću olimpijski šampion!“ – tvoj otac, Edo Popović, za mene je jednoć skovao posebno posprdnu definiciju – „Dubravko Ivaniš, čovjek kojem se nikada ništa nije desilo.“ Moram priznati izvanredno, točno da ne može točnije do dana današnjeg, to je možda ključ svih bizarnosti vezanih uz mene, a usput zgodno je da se ti i ja nekako uvodno nađemo u dešifriranju aktualija, priča Ripper u razgovoru sa Svenom Popovićem za Ravno do dna, povodom novog albuma Pipsa.
Komentar iz naslova vezan je uz činjenicu da prije nije čuo za Aleksandru Prijović, koja je rasprodala nekoliko Arena. Dodao je da kod publike “prozale grozne stvari”. Zar nije problematično cijeli život baviti se rock ‘n rollom, a pokraj tebe prolaze neke druge stvarni, grozne stvari prolaze kod publike, zaključio je. Na pitanje je li zbunjujuće da postoje dva Prljava kazališta, Bogović je odgovorio kako nije te da “nemaju dodirnih točaka”. Bogović se osvrnuo na kritike novog albuma koji je dobio mješovite recenzije. Najbitnije da su se tri najvažnija kritičara iz Jutarnjeg, Večernjeg i Slobodne složili da je album odličan. Dotaknuo se i odlaska iz benda 80-ih, za što je rekao da mu je priređen igrokaz na kojem mu je rečeno da on odlazi, a Bodalec ostaje HRT, Index
Učlanio se u HDZ s 18 godina, a za njega kažu da je “neposlušni dečko” u stranci. Objasnio je kako namjerava smanjiti broj apartmana u Dubrovniku, zašto je često u sukobu sa splitskim gradonačelnikom Puljkom te kako prosječni građanin Hrvatske može u srpnju i kolovozu ljetovati u Dubrovniku. Dubrovnik je korak po korak počeo gubiti identitet u užem dijelu grada jer određene stambene zone postaju apartmanske zone. Zato su donijeli odluku o priuštivom stanovanju, kupili stanove za mlade i dodijelili 39 stanova mladim obiteljima. Kaže kako je Dubrovnik mnogim svjetskim gradovima primjer održivog turizma i onog što turizam treba biti. HRT
Dokaz, kao postupak kojim se utvrđuje istinitost neke tvrdnje, primjeren je u matematici. Nije primjeren čak ni u prirodnim znanostima. Prirodna znanost teži k istini (slaganju činjenica s tvrdnjama), a ne daje konačnu istinu. Uvijek je otvorena za nova propitivanja. Nadalje, prirodna znanost se, po definiciji, bavi prirodnim pojavama. Nadnaravno ili natprirodno nije u njezinoj domeni. Ono što je možda manje poznato je metafizička pretpostavka na kojoj prirodna znanost počiva: sve pojave su prirodne pojave. A što se vjere u nadnaravno tiče, vjerovati znači „smatrati što istinitim ne tražeći dokaz”. To je definicija. Pa onda je apsurdno govoriti o dokazima. Vjera isključuje dokaz. Meni je osobno vjera u nadnaravno nespojiva sa znanstvenim pogledom na svijet. Tih znanstvenika koji javno ističu svoju vjeru u nadnaravno nema baš tako puno kao što se čini, samo su jako glasni. Skupove na temu vjere i znanosti ili debate između vjernika i nevjernika uvijek, bez iznimke, potiču znanstvenici vjernici. Prof dr. sc. Dario Hrupec zanimljivo progovara za Glas Podravine.
Mario Kovač u podcastu Premalo čitam: Kazalište može i liječiti