Čak mu se i manijak poput Olivera Kahna poklonio
Pierluigi Collina: Kako je sudac psihotičnog pogleda postao veći od nogometa
Biti nogometni sudac strašno je zahtjevan posao. Činjenica je da ih se sustavno vrijeđa, prijeti im se, redovito primaju gnjusne poruke, a neki od njih bili su čak i fizički napadnuti. Ne samo kod nas, suci su na udaru gdje god da se nogomet igra na kugli zemaljskoj. Poznata je izreka da je najbolji sudac onaj kojeg se ne vidi na terenu. Međutim, u toj mudroj rečenici postoji jedna kvaka. Tihe, nenametljive, dobre i poštene suce povijest nogometa uglavnom ne pamti. Najbolji, najpoznatiji i najprepoznatljiviji sudac u povijesti ne samo nogometa, nego sporta općenito, zato je 188 cm visoki Talijan upečatljivog izgleda i specifičnog načina suđenja. Igračima nije bilo svejedno kad bi on sudio utakmicu. Znao je kad treba upotrijebiti batinu, a kad mrkvu. Bio je majstor u pronalaženju balansa pristupa igračima i trenutku na terenu. U jednom bi trenutku vrištao na igrače, već u drugom bi se prema njima ponašao kao stariji brat. Nikad se na terenu nije ponašao kao hladni nogometni birokrat lišen emocija, upravo obratno, pokušavao je biti čovjek i zbog toga, čak i kad je griješio, njemu se zamjeralo puno manje nego ostalim sucima. Index