• Ponedjeljak (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    11.05. (11:30)

    Ni med cvetjem ni pravice

    Polemika Visković – Dežulović: Hrvatski pisci, četnici i ličko rukovanje

    Nakon što je Boris Dežulović u svojoj kolumni za N1 u kontekstu napada na Damira Karakaša prozvao Velimira Viskovića da je “javno s oltara denuncirao Jergovićeve ‘simpatije prema Čiči Draži’ i govorio kako je ‘nemoguće naći Hrvata, osim možda Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji”; Velimir Visković mu je odgovorio: “Boro Dežulović je valjda zadnja osoba s kojom bih polemizirao; volim čitati njegove kolumne, duhovit je, zna pisati, sviđaju mi se i njegovi politički stavovi… Priznajem, kriv sam: ne volim ustaše, ali bogami ni četnike.”

    10.05. (22:30)

    Dežulović: Luzeri, sretan vam Dan pobjede

    Nisu mnogo puta u svojoj slavnoj povijesti Hrvati bili važan dio svjetske priče. Znam mnogo veće europske nacije koje bi dupe dale da im je u udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole hrvatska priča. Da Francuzi, metnimo, danas mogu reći kako su prvi ustali protiv nacističkog okupatora, da su Poljaci imali onoliko oslobođenog teritorija, a Nizozemci nadigli onoliko ljudi protiv Hitlera, da su Mađari navukli na sebe pola milijuna njemačkih vojnika, pa se poslije kurčili kako su rasteretili istočni front i upisali asistenciju za odlučujući gol, ili da je Grčka, recimo, imala zajebanog ratnog vođu koji će 1945. stati na pobjedničko postolje: tih par godina, četrdesetih prošlog vijeka, Hrvati su jedan jedini put u povijesti bili veći i od samog velikog njemačkog naroda. I što danas, na sedamdesetu godišnjicu te veličanstvene pobjede, Hrvati imaju reći o tome? A Tito, jedini Hrvat koji je bio na naslovnici amerikocentričnog magazina Time. I to ne jednom, već četiri puta! Da se netko u poražene upiše sedamdeset godina nakon poraza, i da se to sedamdeset godina kasnije u poražene guraju pobjednici – e, to svijet još nije vidio. Uvijek aktualni znani junak Boris Dežulović, Slobodna Dalmacija, 11.05.2015.

    09.05. (12:30)

    Guzosisovčak

    Boris Dežulović: Hrvatski tabui – predsjedničine obline

    Dežulović se dohvatio predsjedničinog intervjua i sadržaja njenog posla: Ima li novinar pravo napisati da kod Predsjednice Republike voli vidjeti dobro dupe i dobre sise? Ili – ako sama Predsjednica o „sadržaju i rezultatima onoga što je odradila“ nema kome govoriti osim žutom televizijskom magazinu za „slične nevažne teme“, i ako od „konkretnog državničkog rada“ nema pokazati ništa osim instagramski istesanih oblina – na tako nešto novinar nema samo pravo, već i patriotsku obavezu?

    06.05. (13:30)

    Dežulović: Srbadijatrija

    Jedina razlika između rastrojenog obrovačkog liječnika i rastrojenog saborskog zastupnika Željka Glasnovića ispada činjenica da su prvome priviđanja četnika samo nuspojava poremećaja, a drugome politički program – piše Boris Dežulović za Novosti. Poanta je “piše Boris Dežulović”, ne o kome piše.

    29.04. (07:30)

    Dežulović: Imigranti & ignoranti

    Svih pet stotina godina lučkog, pomorskog, industrijskog, sportskog i turističkog Splita nije bilo dovoljno da se imbecili ne bi i dalje glupavo smijuljili ugledavši dvije francuske lezbijke kako se drže za ruke, da ne bi kriomice za Fejs snimali crnca u dugačkoj šarenoj haljini ili zvali policiju kad grupa Azijaca na ledini sluša muziku – piše Boris Dežulović za Novosti.

    23.04. (23:30)

    Pa da, na Mjesečevoj površini nema mora!

    Boris Dežulović: Hrvatske misterije – otok bez mora

    Dohvatio se Dežulović izjave jednog paškog poduzetnika koji želi kopati kanal od Paga do – mora!?! “Po široko prihvaćenoj službenoj definiciji iz protokola Međunarodne hidrografske organizacije sa sjedištem u Monacu, otokom se smatra ‘dio supkontinentalnog kopna okružen morem’. Tako je bilo vazda i svugda, priroda je to sama lijepo udesila, sve dok nije došla do Dalmacije, pa tamo zbrzala stvar i otaljala posao, sijući po Jadranu poluotoke bez pristupa supkontinentalnom kopnu i otoke bez pristupa otvorenom moru”.

    22.04. (10:30)

    Dežulovićev kod

    Boris Dežulović: Božija kazna

    Takvog nekakvog laičkog skeptika i ignoranta može, dozvoljavam mogućnost, da zbuni koncept Božije kazne: zašto bi se Gospod – popizdevši na francusku i evropsku đubrad koja je u parisku katedralu unela i okačila zastavu šiptarske države – svetio spaljujući Notr Dam, dakle sopstvenu zemaljsku kuću… Jednako kao i Notr Dam, i Hilandar je te martovske večeri 2004. počeo da gori od krova, i jednako je to bilo, neverovatno ali istinito, taman pred Vaskrs. Za skrivanje ratnog zločinca Radovana Karadžića, koji je – baš tih dana, dok ga je tražila cela zapadna polovina sveta – u monaškom miru Hilandara, kažu, pisao poeziju i memoare… Pre tri godine, u nedelju 1. maja 2016., stravična je vatrena stihija do temelja uništila najveći srpski pravoslavni hram u inostranstvu, veličanstvenu Sabornu crkvu Svetog Save u samom srcu njujorškog Menhetna. U stvari Božija kazna za rezultate srpskih parlamentarnih izbora prethodne nedelje, na kojima je ubedljivo pobedila Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića – piše Boris Dan Brown Dežulović i otkriva Božji koncept iza neobjašnjivih požara.

    16.04. (18:30)

    Borise moli se!

    Dežulović: Od petka sam Jehovin zaštićeni svjedok

    Evo ga i Boris Dežulović obilježava Veliki tjedan: “Cijelo to preduže vrijeme, naime, ilegalno pečem rakiju u maloj tajnoj destileriji na jednom nejavnom mjestu između Senja i Dubrovnika. Ništa veliko, tek za sebe, ženu, punicu, prijatelje i putnike namjernike. Rakiju pečemo noću, sa seoskim stražama, a kad me drugovi upozore kako možda i nije mudro o tome pisati u novinama, ja im objasnim da uvijek mogu reći kako je riječ o satiri”.

  • Ponedjeljak (06:30)

    E, za to treba imati muda

    Dežulović: Jaja u kukuruzu

    Možete o Kolindi Grabar-Kitarović misliti što hoćete, ali toj ženi – nemojte me krivo shvatiti – od svih oblina najveća su muda. Trebalo je, naime, imati čelična muda, pa se prošlog četvrtka pojaviti na obilježavanju godišnjice pokolja u Borovu Selu, izaći pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je pogledati u oči i reći: ‘Nisam zadovoljna time koliko su nadležna državna tijela do sada učinila da se zločin u Borovu Selu istraži. Od pravde ne smijemo odustati! To je test ozbiljnosti naše države, prije svega moralni test koji država trajno polaže pred svojim narodom!’ – divi se hrabrosti predsjednice Boris Dežulović, Novosti.

    11.05. (11:30)

    Ni med cvetjem ni pravice

    Polemika Visković – Dežulović: Hrvatski pisci, četnici i ličko rukovanje

    Nakon što je Boris Dežulović u svojoj kolumni za N1 u kontekstu napada na Damira Karakaša prozvao Velimira Viskovića da je “javno s oltara denuncirao Jergovićeve ‘simpatije prema Čiči Draži’ i govorio kako je ‘nemoguće naći Hrvata, osim možda Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji”; Velimir Visković mu je odgovorio: “Boro Dežulović je valjda zadnja osoba s kojom bih polemizirao; volim čitati njegove kolumne, duhovit je, zna pisati, sviđaju mi se i njegovi politički stavovi… Priznajem, kriv sam: ne volim ustaše, ali bogami ni četnike.”

    10.05. (22:30)

    Dežulović: Luzeri, sretan vam Dan pobjede

    Nisu mnogo puta u svojoj slavnoj povijesti Hrvati bili važan dio svjetske priče. Znam mnogo veće europske nacije koje bi dupe dale da im je u udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole hrvatska priča. Da Francuzi, metnimo, danas mogu reći kako su prvi ustali protiv nacističkog okupatora, da su Poljaci imali onoliko oslobođenog teritorija, a Nizozemci nadigli onoliko ljudi protiv Hitlera, da su Mađari navukli na sebe pola milijuna njemačkih vojnika, pa se poslije kurčili kako su rasteretili istočni front i upisali asistenciju za odlučujući gol, ili da je Grčka, recimo, imala zajebanog ratnog vođu koji će 1945. stati na pobjedničko postolje: tih par godina, četrdesetih prošlog vijeka, Hrvati su jedan jedini put u povijesti bili veći i od samog velikog njemačkog naroda. I što danas, na sedamdesetu godišnjicu te veličanstvene pobjede, Hrvati imaju reći o tome? A Tito, jedini Hrvat koji je bio na naslovnici amerikocentričnog magazina Time. I to ne jednom, već četiri puta! Da se netko u poražene upiše sedamdeset godina nakon poraza, i da se to sedamdeset godina kasnije u poražene guraju pobjednici – e, to svijet još nije vidio. Uvijek aktualni znani junak Boris Dežulović, Slobodna Dalmacija, 11.05.2015.

    09.05. (12:30)

    Guzosisovčak

    Boris Dežulović: Hrvatski tabui – predsjedničine obline

    Dežulović se dohvatio predsjedničinog intervjua i sadržaja njenog posla: Ima li novinar pravo napisati da kod Predsjednice Republike voli vidjeti dobro dupe i dobre sise? Ili – ako sama Predsjednica o „sadržaju i rezultatima onoga što je odradila“ nema kome govoriti osim žutom televizijskom magazinu za „slične nevažne teme“, i ako od „konkretnog državničkog rada“ nema pokazati ništa osim instagramski istesanih oblina – na tako nešto novinar nema samo pravo, već i patriotsku obavezu?

    06.05. (13:30)

    Dežulović: Srbadijatrija

    Jedina razlika između rastrojenog obrovačkog liječnika i rastrojenog saborskog zastupnika Željka Glasnovića ispada činjenica da su prvome priviđanja četnika samo nuspojava poremećaja, a drugome politički program – piše Boris Dežulović za Novosti. Poanta je “piše Boris Dežulović”, ne o kome piše.

    29.04. (07:30)

    Dežulović: Imigranti & ignoranti

    Svih pet stotina godina lučkog, pomorskog, industrijskog, sportskog i turističkog Splita nije bilo dovoljno da se imbecili ne bi i dalje glupavo smijuljili ugledavši dvije francuske lezbijke kako se drže za ruke, da ne bi kriomice za Fejs snimali crnca u dugačkoj šarenoj haljini ili zvali policiju kad grupa Azijaca na ledini sluša muziku – piše Boris Dežulović za Novosti.

    23.04. (23:30)

    Pa da, na Mjesečevoj površini nema mora!

    Boris Dežulović: Hrvatske misterije – otok bez mora

    Dohvatio se Dežulović izjave jednog paškog poduzetnika koji želi kopati kanal od Paga do – mora!?! “Po široko prihvaćenoj službenoj definiciji iz protokola Međunarodne hidrografske organizacije sa sjedištem u Monacu, otokom se smatra ‘dio supkontinentalnog kopna okružen morem’. Tako je bilo vazda i svugda, priroda je to sama lijepo udesila, sve dok nije došla do Dalmacije, pa tamo zbrzala stvar i otaljala posao, sijući po Jadranu poluotoke bez pristupa supkontinentalnom kopnu i otoke bez pristupa otvorenom moru”.

    22.04. (10:30)

    Dežulovićev kod

    Boris Dežulović: Božija kazna

    Takvog nekakvog laičkog skeptika i ignoranta može, dozvoljavam mogućnost, da zbuni koncept Božije kazne: zašto bi se Gospod – popizdevši na francusku i evropsku đubrad koja je u parisku katedralu unela i okačila zastavu šiptarske države – svetio spaljujući Notr Dam, dakle sopstvenu zemaljsku kuću… Jednako kao i Notr Dam, i Hilandar je te martovske večeri 2004. počeo da gori od krova, i jednako je to bilo, neverovatno ali istinito, taman pred Vaskrs. Za skrivanje ratnog zločinca Radovana Karadžića, koji je – baš tih dana, dok ga je tražila cela zapadna polovina sveta – u monaškom miru Hilandara, kažu, pisao poeziju i memoare… Pre tri godine, u nedelju 1. maja 2016., stravična je vatrena stihija do temelja uništila najveći srpski pravoslavni hram u inostranstvu, veličanstvenu Sabornu crkvu Svetog Save u samom srcu njujorškog Menhetna. U stvari Božija kazna za rezultate srpskih parlamentarnih izbora prethodne nedelje, na kojima je ubedljivo pobedila Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića – piše Boris Dan Brown Dežulović i otkriva Božji koncept iza neobjašnjivih požara.

    16.04. (18:30)

    Borise moli se!

    Dežulović: Od petka sam Jehovin zaštićeni svjedok

    Evo ga i Boris Dežulović obilježava Veliki tjedan: “Cijelo to preduže vrijeme, naime, ilegalno pečem rakiju u maloj tajnoj destileriji na jednom nejavnom mjestu između Senja i Dubrovnika. Ništa veliko, tek za sebe, ženu, punicu, prijatelje i putnike namjernike. Rakiju pečemo noću, sa seoskim stražama, a kad me drugovi upozore kako možda i nije mudro o tome pisati u novinama, ja im objasnim da uvijek mogu reći kako je riječ o satiri”.