12.06. (14:00)

Markovina: Opomena pred otkaz ili je li moguće u hrvatskom društvu slobodno govoriti o povijesti, osobito o Domovinskom ratu?

Formalno i pravno je moguće, ali realno nije i to znamo svi. Neovisno o tome koji razlozi leže u pozadini odluke da se rat i njegova mitologija stalno održavaju živima, kao da se jučer, a ne prije skoro četvrt stoljeća okončao, posve je sigurno da su politički… Ono što pak jeste neočekivano jest to da aktualna paradigma koja je uspostavljena u devedesetima i održava se neovisno o tome tko je formalno na vlasti, očito ništa nije naučila iz raspada socijalističke ideologije i potpune destrukcije vrijednosti antifašističke borbe koja se odvija u posljednjih trideset godina. Nevjerovatno je zapravo kako su odgovorni apsolutno uvjereni u to da će iste metode (‘Titovim stazama revolucije’) polučiti drukčiji rezultat – piše Dragan Markovina za Telegram. (Post za opomenu)

03.06. (10:30)

Basara: Nemojte se udarati šapicama u grudi

Izgleda da je našem Vrhovnom Biću rejting krenuo niz obalu, ne – daleko bilo – u zemlji, nego u inostranstvu. Grace period mu izgleda ističe. Moglo se to videti iz Godišnjeg izveštaja EU napredovanja Srbije u pogledu EU standarda. Nisam se, ruku na srce, udubljivao u Godišnji izveštaj – malaksao sam već pri kraju naslova – ali sudeći po Vrhovnim i Premijernim reakcijama u tom ćitapu ne piše ništa što bi se poklopilo sa Vrhovnom i Premijernom percepcijom srpske stvarnosti… U najveći je amok zapala portparolka Vrhovnog, Ana Brnabićeva, koja poslednjih meseci ulaže ogromne napore da ostavi utisak neke jebene igračice – gej, recimo, varijante Dijane Hrkalovićeve – ali uspeva samo da ostavi utisak držeći babe koja je dala dinar da uđe u kolo, a koja će – kad kucne čas i kad joj vreme istekne – davati mnogo veće sume da iz kola izađe – piše sjajni Svetislav Basara, nije bitno o čemu, bitno je da piše, a nađete i neku informaciju, utisak srpske stvarnosti. Čitajte i njegove prethodne kolumne na koje smo zaboravili linkati, isto su dobre.

02.06. (21:30)

Ivančić: Hvaljen Isus i demokracija

Čuvši politički plan i program Mislava Kolakušića sjetio sam se Fincherova filma ‘Sedam’ u kojemu jedna pretila žrtva serijskoga ubojice biva do te mjere šopana tjesteninom da skonča u najgorim mukama, s rasprsnutim trbuhom. Iza pokojnikova frižidera, sjećate se, detektivi su pronašli krvlju ispisan natpis ‘Proždrljivost’ – piše Viktor Ivančić za Novosti

08.05. (08:30)

Kad ionako pola odlazi van

Boris Jokić: Štancamo ekonomiste i nepismene brucoše? Koga briga dok se bavimo špijunažom

Boris Jokić se gnjevno osvrće na dvije novosti u školstvu – da je Senat Sveučilišta u Zagrebu povećao upisnu kvotu za 1171 brucoša u odnosu na prethodnu godinu na 14.143 mjesta (samo na ekonomiji je kvota povećana s 1610 na 2545 upisnih mjesta!). Te na odluku ministrice Divjak da se snize kriterije za prolazak na ispitu državne mature iz hrvatskog jezika. “Teško je to razumljiva odluka jer je prošle godine neuspjeh na eseju doživjelo 2448 pristupnika na osnovnoj i 1147 na višoj razini ispita iz hrvatskog jezika. Od sljedeće godine i oni će moći na fakultet. Od tih 2448, njih 1700 predalo je prazan list. I za njih ima mjesta u hrvatskoj akademskoj zajednici” – piše Boris Jokić za Tportal.

05.05. (07:30)

Ante Tomić: Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu

Njezine suze izazivaju nelagodu. Kad je vidite kako isprekidano diše i brada joj drhti, kako joj se oči pune suzama, dođe vam loše. Ispuni vas bijes od te trećerazredne Antigone koja gledajući Vukovar patetično šapće: “Stoji grad”. A ona, primijetili ste možda, takve predstave stalno igra, vazda u jednoj napetosti, potresena, uzdrmana, slama se pod navalom emocija – piše Ante Tomić o suzama predsjednice u Vukovaru.

15.04. (18:30)

Đivo Đurović: Ovo što sada gledamo posve je nova razina Trumpove pomahnitalosti

Ljudi iz Trumpova unutarnjeg kruga, koji bi ga ili nagovorili da promijeni mišljenje, ili bi relativizirali njegove najgore naredbe, bili su prvi obruč koji nas je štitio od Trumpovog ludila. Po svemu sudeći, ostali smo bez te prve linije obrane koja se nalazila u samoj Bijeloj kući. ‘Let Trump be Trump’ filozofija je koja će brzo pokazati rezultate, jer će se Trump pobrinuti da eskalira svaku temu u kojoj se dosad osjećao sputano. Možda to bude formula njegova uspjeha na idućim izborima; možda samo ubrza njegov krah – piše Đivo Đurović za Telegram.

15.04. (10:30)

Heroj, a ne zločinac

Ladislav Tomičić: Julian Assange je razapeti svjedok sumraka civilizacije

Živimo u distopiji, u strogo kontroliranom svijetu. Oni koji uspiju čovječanstvu ukazati makar samo na djelić neušminkane stvarnosti koja se krije pod talozima manipulacija izvezenih velikim riječima o slobodnom čovjeku i slobodnom svijetu mogu računati da će im život biti pretvoren u pakao – piše Ladislav Tomičić za Novi list. Dolje je video koji je pustio Wikileaks i koji otkriva tu neušminkanu stvarnost (ubojstvo Reutersovog novinara i drugih civila na trgu u Bagdadu).

Tomislav Jakić pred par dana napisao članak o Julianu Assangeu na Novostima.

10.04. (13:30)

Ante Tomić: Napredak neće biti milostiv, ali veseli što još ima odanih novinskom papiru

Ako želite doživjeti fizičku manifestaciju neke vijesti, morate doći u dobru staru štampariju i osjetiti kako se čitava zgrada, bog te mazo, trese. Kao da je potres magnitude četiri i po stupnja po Mercallijevoj ljestvici pogodio zagrebačko područje. Kad vam u novinskoj rotaciji od vibracija počne zvoniti zubni porculan, ispuni vas jedna blesava uzvišenost, vjera da je novinarstvo zbilja tako snažno da može pomaknuti svijet. Kasnije vas, naravno, bude sram što ste takvo što pomislili – piše nostalgično Ante Tomić o svojoj posjeti štampariji kao o nečem što možda i neće više dugo (jezik pregrizo!).

03.04. (17:00)

Dragan Markovina: Ideje i odnos ratnih zločinaca prema prošlosti u ovom društvu postali su gotovo mainstream

03.04. (13:00)

13. travnja bit će svjetski Dana prodavaonica ploča (LP-jeva, vinila) i tim povodom je Hrvoje Horvat napisao kolumnu koja vas možda potakne da se vratite tom formatu