Jučer (22:30)

Kad ne znaš popravit svoje, petljaš se u tuđe posloive

Nikolaidis: Vučić je kao Mourinhove ekipe – jedino ga zanima kvarenje igre protivnika

Andrej Nikolaidis bavi se petljanjem Beograda i Srpske pravoslavne crkve u Crnu Goru, posebno nadahnuto: “Kad uzmem u obzir koliko se Vučić i ekipa bave Bosnom, Crnom Gorom, Kosovom i u Sjevernom Makedonijom, ne znam kad se stignu baviti Srbijom. Zbog čega im, uostalom, posao vođenja vlastite zemlje i ide tako traljavo. Vučićeva Srbija je kao Murinjove fudbalske ekipe: jedino što ih zanima je kvarenje igre protivnika. Aleksandar Vučić je kao gusle. To, gusle, jedini su instrument koji je lakše napraviti nego slušati. A Vučić je jedini diktator kojega je teže slušati nego trpjeti.

Prekjučer (23:30)

Bogovsko klanje

Dežulović: Vrijeme silovanja, vrijeme ubijanja

Siluje se tu, ubija, kolje, čereči, komada i kamenuje, i djevojčice i dječake, i žene i starčad, sijeku se uši, režu dojke i kopaju oči, puštaju divlje životinje da trgaju žive ljude i vrane da im kljucaju utrobu, ubijaju se cijeli gradovi i istrjebljuju narodi, krvi je i suza do koljena na svakoj stranici – piše Boris Dežulović o ovoj jednoj poznatoj knjizi, potaknut reakcionarnom inicijativom ‘Stop neprimjerenoj lektiri’ koja bi iz škola izbacila Harukija Murakamija, Kristiana Novaka, Olju Savičević Ivančević i Slavenku Drakulić.

Ponedjeljak (08:30)

Antilliam Tomispeare

Ante Tomić: Tužna i jadna povijesna vožnja splitske podzemne željeznice

Prihvatili smo da ćemo mnogo puta svjedočiti ekonomskom, političkom, kulturnom, moralnom i svakom drugom nazadovanju. Usprkos svemu tome, povijesnu vožnju splitske podzemne željeznice nije bilo lako gledati. To je bilo tako jadno i tužno. Gotovo bi se čovjek sažalio nad hadezeovcima koji jedan mračni tunel nazivaju podzemnom željeznicom, koji jedan traljavo obavljen posao komunističkih vlasti otprije četrdeset godina danas nazivaju svojim uspjehom – osvrće se Ante Tomić na bizarno “otvaranje podzemne željeznice” u Splitu.

Subota (23:30)

Srbe na rive

Dežulović: Tko je od vas Srbin?

“Pitanje ljubopitljivih splitskih mladosti na supetarskoj rivi zapravo je ključno pitanje hrvatskog identiteta, temeljno hrvatsko pitanje Ljeta Gospodnjeg 2019., efektan odgovor na ono ‘Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?’ iz nedavne predizborne kampanje Pupovčeva SDSS-a za Europski parlament. Razmjerno jednostavno pitanje očito je u sebi krilo zamku, i vi ste je odmah prepoznali. ‘Kako je biti Srbin u Hrvatskoj? Isto kao i biti Hrvat’” – Boris Dežulović u Novostima.

Subota (08:30)

Na izboru za mistera simpatičnosti - ne bi pobijedio

Sanja Modrić o Milanoviću kao predsjedničkom kandidatu: On da smiri ego? Ništa od toga

Da se Kolindi išta dalo dokazati, da ju se dalo redizajnirati gdje je slaba, neadekvatna i tanka, ne bi se ona sada tresla pred Miroslavom Škorom… Što nas čeka s Milanovićem, kaže nam sama analogija. Takav je kakav jest, znamo ga od ranije. Vidim kako mu neplaćeni savjetnici sugeriraju da se malo smekša i snizi. Da izbroji deset prije nego zine. Da smiri ego. Da ne udara ispod pojasa. Ništa od toga – Sanja Modrić za Telegram.

Petak (08:30)

Prva rupa

Sanja Modrić: Ovaj mirovinski sustav isplati se samo zaorati bagerom

Bivša kolumnistica Novog lista počela je pisati za Telegram. Osvrnula se na mirovinsku reformu i potpise za referendum inicijative “67 je previše”: “Rastrojeni algoritam naših mirovinskih formula raspao se davnih dana i danas pruža goru sliku od poderanih gaća. Taj razbucani “sustav” ne samo da je financijski neodrživ, nego je pun oštrih nepravdi, nelogičnosti, taloga kalkulacija i najsirovijeg politikantstva”.

12.06. (19:00)

Klauški: Veliki domoljubi u bijegu, povodom Mamića

Ljubav prema domovini oduvijek se mjerila stupnjem koristi koju neki domoljub može iz te svoje domovine iscijediti. Jesu li to MOL-ovi milijuni ili Dinamovi milijuni ili Agrokorovi milijuni, jesu li to dvorci i računi, političke fotelje i poslovna carstva, je li to zaštita od kaznenog progona ili pošteda od poreza… Domovina je tamo gdje leži najveća korist – piše Tomislav Klauški za 24 sata

12.06. (18:00)

Andrassy: Zašto curice danas izgledaju kao da imaju 40 godina?

Da mi je netko u sedmom razredu rekao da ću svaki tjedan pisat malo bezobrazniju verziju zadaćnice i da će se ono što pišem čitat na plaži, ne bi mu vjerovala. Nego, neki dan sam pronašla svoju sliku iz šestog razreda. Potresna je – točno onakva kakva treba bit. Ništa bolje nije ni sa šesnaest… – piše Andrea Andrassy svoj tijek misli za 24 sata i otkriva kako je izgledala kao vrlo mlada umjetnica.

12.06. (09:30)

Jergović: Uloga štakora i kljusadi u investicijskom preporodu Zagreba

Kljusinama se, dakle, gradonačelniku čine konji koje gledamo dok prolazimo pokraj hipodroma. A kako je on toliko puta izabran i potvrđen od većine građana, njegovim očima možete vjerovati više nego svojim vlastitim. Bolje će vam tako biti, jer će se nastavak priče odviti po njegovoj, a ne po vašoj volji. I još ćete zaboraviti da ste imali neku volju… Zagreb/Beograd na vodi je po definiciji svojoj nezaustavljiv. Kao agresivni, invazivni Manhattan na mozgu – piše Miljenko Jergović za Jutarnji (i svoj jergović.com)

12.06. (07:30)

Dežulović: Imbecili, debili i Černobili

Ja, recimo, nisam ni shvaćao da se “Černobil” može čitati ikako drugačije nego kao obdukcija bezumnog totalitarnog sustava koji cijeli počiva na laži. Ukratko, serija o suvremenoj Hrvatskoj. Ako je, naime, distopija o černobilskoj katastrofi priča o čudovišnom sustavu sazdanom na konceptu partijske poslušnosti i političke podobnosti ispred razuma i struke – a jest – onda vam nema druge nego pogledati tu seriju ponovo, iz tog ključa: to je, drugovi i drugarice, serija o sovjetskoj Hrvatskoj. Priča je to o HDZ-ovoj Hrvatskoj od prve epizode, kad se u podzemnom skloništu u Černobilu nakon eksplozije okuplja lokalni partijski komitet… – iščitava razine HBO hit serije Boris Dežulović u novoj kolumni za N1.