09.06. (13:00)

Putovanje kroz dnevne sobe Irana: srdačnost bez granica

12.03.2018. (21:30)

Grad oksimoron

U Napulju se umire i od ljepote i od ružnoće

Buka donosi zanimljiv putopis o Napulju. “Grad kontrasta u kojem se prepliću najlepše i najružnije strane Italije. Napulj je grad aristokratije, ili barem onoga što je od nje ostalo, i otmenih kvartova, ali i prestonica kamore i galaksije bandi koje opsedaju prigradska naselja. Napulj je grad u kojem se pije najbolja kafa na svetu i jede najbolja pica, od koje se ne nadima stomak, ali je to i grad gde vrlo lako zloupotrebe nepoznavanje čaršije putnika namernika da mu uvale sav mogući bofluk. Niko na svetu ne voli svoj grad kao Napolitanci. Čak i kada ga kritikuju, nalaze hiljade opravdanja.”

06.02.2018. (11:20)

Jihad turizam

Posjet Hezbolahovom muzeju otpora u Mliti

Lupiga je posjetio muzej posvećen Hezbolahovoj borbi protiv izraelske okupacije južnog Libanona koji je smještem u Mliti. Evo zabavne reportaže: “Nismo stajali ni pet sekundi na kolodvoru, a već su nam krenuli prilaziti nasrtljivi taksisti. Dogovaramo se za cijenu i dolazimo do derutnog mercedesa iz kasnih sedamdesetih. Netko od nas odmah konstatira da nećemo svi stati. Vozač je u šoku, gotovo pa uvrijeđen. Da prometna pravila postoje u Libanonu, kršili bismo ih najmanje deset. Vozač ima pobjedonosni smiješak od uha do uha – nagurao je šest ljudi u svoj mercedes.”

03.02.2018. (12:20)

Lutanya: Motociklistički putopisi o putovanju motociklom po Europi i Aziji

23.12.2017. (11:20)

Brrrr

Davor Rostuhar s Antarktike: Ljeto je i -14 stupnjeva

“Dan je dvadeseti. Prvi je dan ljeta na Antarktici i toliko je toplo da sam prvi put skijao bez maske za lice, jakne i samo u tankim rukavicama. I dalje je dobar minus, ali nije bilo ni daška vjetra. Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam skidao jaknu bila je da ne bih smio to raditi jer ću se prehladiti ili dobiti upalu pluća, kao što nas straše bake i mame. Tim više me iznenadila južnoafrička doktorica Gaynor u bazi Union Glacier, kad mi je objasnila da čim krenem na ekspediciju, ne mogu dobiti virusne bolesti jer u unutrašnjosti kontinenta nema nijednog živog bića tko bi mi to mogao prenijeti. Mogu od pothlađivanja dobiti čitav niz problema, ali to je sasvim neka druga priča”, piše Davor Rostuhar. Jutarnji

22.12.2017. (08:09)

Put pod noge

Putovanje u Libiju

Divnu priču o Libiji, arhitekturi, običajima i ljudima koji tamo žive u emisiji Hrvatskog radija Put pod noge [video_icon] ispričala je Mejrema Reuter, umjetnica koja živi u Splitu. Svojedobno je provela četiri godine u Libiji, gdje je poučavala djecu pjevanju, te se zaljubila u zemlju obilja – datulja, maslina, ribe, mora i pustinje…

12.10.2017. (13:30)

Dobar tekst

Moja Zlatna dolina – sjećanja i stvarnost

“Vozite li od Požege prema Parku prirode Papuk doći ćete do klanca koji najavljuje spektakularno bubrenje tla, mjesto nad kojim vječno mile vagoni niskih oblaka, užurbani kao putnici što prodiru kroz paru na peronima u starim filmovima. Kao kula stražara nad tim prizorom – brdima što su se uzbibala kao njuška psa koji se kesi – nadima se debeljuškasto brdo, nalik na one debele, specijalne kornete koje su nekad nudile slastičarne (danas?), no koje sam odbijao kušati jer su izgledali prijetvorno. Prijetvorno i slatkasto. Na vrhu tog brda nalaze se ruševine tvrđave koju narod zove Turski grad, iako je za vjerovati da posada tog grada nije sebe smatrala građanima. Kada se uspnete na Turski grad: pogled puca po Zlatnoj dolini; spektakularan pogled bez sumnje, od onog tipa što zaslužuje dug, evokativan opis. Slavonci bi rekli: šenblik!”, piše Neven Svilar. Booksa