• 19.04. (10:30)

    Putovati u Peštu da bi se upoznao Balkan. Bizarno za jednoga austro-nostalgičara

    Čadež: “Maratonci trče počasni krug” u Budimpešti – Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj

    Čadež nije naš/vaš omiljeni kazališni kritičar samo zato jer dobro procjenjuje kazališne predstave već jer prije svega dobro piše. Malo je vjerojatno da ćete gledati “Maratonce” u Budimpešti, zar ne, ali svejedno osvrt vrijedi pročitati: “Ljudi su ovdje tužni i siromašniji nego li u nas, naočigled potlačeniji. Ljudi su, osobito u teatru, odjeveni mimo ukusa, osobito žene. Po gradu je mnoštvo luđaka i beskućnika, ali nitko ne prosi, i ne napada druge, mirno je, tiho, fasade su otprilike kakve su u Zagrebu. Nije to Zapad. Ali preuzme te to neko njihovo dostojanstvo. Disciplina. Na ulici i drugdje. Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj. Naši glumci su u usporedbi s najboljim eto mađarskima, gotovo bih rekao zgubidani i poluamateri” – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    01.04. (18:30)

    Čadež: Predstava “Ja od jutra nisam stao” naći će dovoljno zadovoljnih gledatelja

    Prilično pohvalno (dakle neuobičajeno) piše Tomislav Čadež o novoj predstavi u Kerempuhu kojoj opisuje siže: Četvorica, dakle, papučara našla se na večeri kod najvećeg od svih papučara među njima, nalaze se eto jednom mjesečno, pa lamentiraju nad svojim životima, infantilno se prisjećajući i budalaština iz ranih dana koje su izvodili. Svjesni su vlastitog, što se kaže, nedostatka, odnosno podložnosti ženama i strahu od njih, ali im to ne pomaže da se promijene. Nije u tekstu upisana samo smiješnost, ima tu i zrelosti, ti likovi su prilično zapravo dostojanstveni gubitnici, čak su i dobri ljudi, ali sitničavi, prestrašeni, kakvi, uostalom, danas većinom muškarci i jesu. Bottom line: Inzistiranje na realizmu, a u pomalo nadrealnom kontekstu, glavna vrijednost ove rekao bih komercijalne “čvrge” sa zrncem pameti.

    25.03. (17:30)

    I Čadež je nahvalio “Eichmanna u Jeruzalemu”

    Zapravo, na djelu su dvije predstave, podijeljene stankom, pri čemu prva, prvi dio, traje oko dva sata, a druga, drugi dio, više od sat i po, pri čemu završava kao neka posve treća predstava, o nekoj posve trećoj temi, a gledatelji su već posve iznureni i onemoćali, odavna su doživjeli katarzu, i sad ih glumci, koji su ih prije toga i zapanjili i rasplakali, sad samo gnjave, jer gotovo je ponoć, a oni ničim izazvani zapjevaju “Pismo ćali”. I kad izađeš iz kazališta, imaš dojam da si se probudio iz noćne more, gdje te s jedne strane progone slike leševa iz plinskih komora, a s druge taj završni sentiment nekakvog blagog cijukanja zajednice glumaca – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    21.03. (15:30)

    Sreća je u tuđoj nesreći

    Čadež nahvalio predstavu ‘Stela, poplava’: Priča o mržnji naspram bilo kakvoga uspjeha

    “Dino Pešut još nije dohvatio tridesetu, a napisao je svoje prvo, klasično djelo, ozbiljno i zaokruženo, obiteljsku dramu Stela, poplava… Sretan je i susret redateljice Selme Spahić s autorom u ovoj predstavi zagrebačke Gavelle. Dvoje umjetnika ne rade prvi put zajedno, a sad su postigli sklad kakav se rijetko nalazi na domaćoj sceni, pa je rezultat jasan. Glumci su zavoljeli uloge koje ih ispunjavaju, podjela je fantastična i među osmero glumaca nitko nije ništa drugo nego – odličan” – Tomislav Čadež, Jutarnji.

    25.02. (19:30)

    Čadež o Kiklopu: Anočić je talentiran redatelj, predstava nije glupa, radnja ima šarma, ima ritma, ali sve u svemu – lektira

    Na žalost, s mojom generacijom najkasnije, umrijet će kavana iliti birtija kao posljednje utočište nakon rudnika zvanog dnevno novinarstvo. Alkohol je već umro. Sad se bulji u ekrane, pravopis isto redi stroj, a sutra će i cijeli tekst napisati. Stroj. Dakle, događa se, eto meni u životu, upravo ono o svezi čega cijelo vrijeme kuka Maestro: napredak će nas uništiti – piše Tomislav Čadež koji je očito vrlo osobno doživio Kiklopa na više razina i lijepo se raspisao, nema veze što o samoj predstavi nije puno rekao, ali se da čitati. Više volimo doživljaj nego suhu analizu.

    05.02. (16:30)

    Plastično cvijeće

    Čadež: Izvještačenost i banalnost u zagrebačkom HNK

    “Gotovo sve što ti likovi govore jest očekivano i upravo ni s čim ne iznenade. Besjede unedogled, u pravilu živčano, kao na verbalnim federima, kako je život prolazan, gluma još više prolazna, kako je nepravedno umrijeti poslije djeteta; sestre su ljubomorne jedna na drugu, punica grinta, djeca su uplašena, Mjesec je na nebu, ljudi su dvonošci, voda je tekućica – Tomislav Čadež o premijeri Glumice u zagrebačkom HNK, francuskog pisca Pascala Ramberta, u režiji Zlatka Wurzberga.

    30.01. (14:30)

    Nered i smijurija

    Čadež: ‘Raspad sistema’ – programirano infantilna predstava koja sigurno nasmijava

    Predstava Raspad sistema u režiji glumca Borka Perića nakićena je gegovima iz crtića, dublje gledano, iz slapstick-komedija, nijemih filmova, još dublje iz mima, iskonske improvizacije. Radnja je o glumačkoj skupini koja pokušava igrati nekakav krimić, no neprestano im se događaju nezgode. Redatelj je dakle unio potreban emfatičan ritam nezgoda, glumci su inspirirani, zabavni – Tomislav Čadež, Jutarnji.

    30.12.2018. (18:00)

    Odabrao Tomislav Čadež

    Najbolje kazališne predstave u 2018. godini

    Najbolje velike predstave protekle dobre kazališne godine su Tit Andronik, Peer Gynt, Slikari rudari, Brodolomke i Huddersfield, a gostovanje Rikard III. s Larsom Eidingerom, ocjenjuje Tomislav Čadež u odličnom velikom pregledu za Jutarnji list. “Tko kaže da kod nas ništa ne valja? Kazalište je jedna od najboljih stvari koju imamo”, piše Čadež.

    08.12.2018. (22:30)

    Cirkus je naspram toga savršeno fin

    Čadež: Gospodin Savršeni svetkovina je propasti ljudskog roda

    Nije problem što je program vulgaran, primitivan, glup, nego je problem to što je neodoljivo lažan, neodoljivo oduran, jednostavno umjetan na nakaradan način…. [Kandidatkinje] se trape pred nama pogonjene taštinom. Neka se i one nađu na televizijskom ekranu, pa makar doživjele i poniženje! I nogom u guzicu je korak naprijed – predlažem kao slogan za buduće epizode. Tomislav Čadež o RTL-ovom showu.

  • 19.04. (10:30)

    Putovati u Peštu da bi se upoznao Balkan. Bizarno za jednoga austro-nostalgičara

    Čadež: “Maratonci trče počasni krug” u Budimpešti – Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj

    Čadež nije naš/vaš omiljeni kazališni kritičar samo zato jer dobro procjenjuje kazališne predstave već jer prije svega dobro piše. Malo je vjerojatno da ćete gledati “Maratonce” u Budimpešti, zar ne, ali svejedno osvrt vrijedi pročitati: “Ljudi su ovdje tužni i siromašniji nego li u nas, naočigled potlačeniji. Ljudi su, osobito u teatru, odjeveni mimo ukusa, osobito žene. Po gradu je mnoštvo luđaka i beskućnika, ali nitko ne prosi, i ne napada druge, mirno je, tiho, fasade su otprilike kakve su u Zagrebu. Nije to Zapad. Ali preuzme te to neko njihovo dostojanstvo. Disciplina. Na ulici i drugdje. Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj. Naši glumci su u usporedbi s najboljim eto mađarskima, gotovo bih rekao zgubidani i poluamateri” – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    01.04. (18:30)

    Čadež: Predstava “Ja od jutra nisam stao” naći će dovoljno zadovoljnih gledatelja

    Prilično pohvalno (dakle neuobičajeno) piše Tomislav Čadež o novoj predstavi u Kerempuhu kojoj opisuje siže: Četvorica, dakle, papučara našla se na večeri kod najvećeg od svih papučara među njima, nalaze se eto jednom mjesečno, pa lamentiraju nad svojim životima, infantilno se prisjećajući i budalaština iz ranih dana koje su izvodili. Svjesni su vlastitog, što se kaže, nedostatka, odnosno podložnosti ženama i strahu od njih, ali im to ne pomaže da se promijene. Nije u tekstu upisana samo smiješnost, ima tu i zrelosti, ti likovi su prilično zapravo dostojanstveni gubitnici, čak su i dobri ljudi, ali sitničavi, prestrašeni, kakvi, uostalom, danas većinom muškarci i jesu. Bottom line: Inzistiranje na realizmu, a u pomalo nadrealnom kontekstu, glavna vrijednost ove rekao bih komercijalne “čvrge” sa zrncem pameti.

    25.03. (17:30)

    I Čadež je nahvalio “Eichmanna u Jeruzalemu”

    Zapravo, na djelu su dvije predstave, podijeljene stankom, pri čemu prva, prvi dio, traje oko dva sata, a druga, drugi dio, više od sat i po, pri čemu završava kao neka posve treća predstava, o nekoj posve trećoj temi, a gledatelji su već posve iznureni i onemoćali, odavna su doživjeli katarzu, i sad ih glumci, koji su ih prije toga i zapanjili i rasplakali, sad samo gnjave, jer gotovo je ponoć, a oni ničim izazvani zapjevaju “Pismo ćali”. I kad izađeš iz kazališta, imaš dojam da si se probudio iz noćne more, gdje te s jedne strane progone slike leševa iz plinskih komora, a s druge taj završni sentiment nekakvog blagog cijukanja zajednice glumaca – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

    21.03. (15:30)

    Sreća je u tuđoj nesreći

    Čadež nahvalio predstavu ‘Stela, poplava’: Priča o mržnji naspram bilo kakvoga uspjeha

    “Dino Pešut još nije dohvatio tridesetu, a napisao je svoje prvo, klasično djelo, ozbiljno i zaokruženo, obiteljsku dramu Stela, poplava… Sretan je i susret redateljice Selme Spahić s autorom u ovoj predstavi zagrebačke Gavelle. Dvoje umjetnika ne rade prvi put zajedno, a sad su postigli sklad kakav se rijetko nalazi na domaćoj sceni, pa je rezultat jasan. Glumci su zavoljeli uloge koje ih ispunjavaju, podjela je fantastična i među osmero glumaca nitko nije ništa drugo nego – odličan” – Tomislav Čadež, Jutarnji.

    25.02. (19:30)

    Čadež o Kiklopu: Anočić je talentiran redatelj, predstava nije glupa, radnja ima šarma, ima ritma, ali sve u svemu – lektira

    Na žalost, s mojom generacijom najkasnije, umrijet će kavana iliti birtija kao posljednje utočište nakon rudnika zvanog dnevno novinarstvo. Alkohol je već umro. Sad se bulji u ekrane, pravopis isto redi stroj, a sutra će i cijeli tekst napisati. Stroj. Dakle, događa se, eto meni u životu, upravo ono o svezi čega cijelo vrijeme kuka Maestro: napredak će nas uništiti – piše Tomislav Čadež koji je očito vrlo osobno doživio Kiklopa na više razina i lijepo se raspisao, nema veze što o samoj predstavi nije puno rekao, ali se da čitati. Više volimo doživljaj nego suhu analizu.

    18.02. (07:00)

    Tomislav Čadež o Petom danu: Slavni TV intelektualni kružok posvetio emisiju državi čije ime ne znaju izgovoriti (Izgovara se, pobogu, Venecuela!)

    Iscrpnije...
    05.02. (16:30)

    Plastično cvijeće

    Čadež: Izvještačenost i banalnost u zagrebačkom HNK

    “Gotovo sve što ti likovi govore jest očekivano i upravo ni s čim ne iznenade. Besjede unedogled, u pravilu živčano, kao na verbalnim federima, kako je život prolazan, gluma još više prolazna, kako je nepravedno umrijeti poslije djeteta; sestre su ljubomorne jedna na drugu, punica grinta, djeca su uplašena, Mjesec je na nebu, ljudi su dvonošci, voda je tekućica – Tomislav Čadež o premijeri Glumice u zagrebačkom HNK, francuskog pisca Pascala Ramberta, u režiji Zlatka Wurzberga.

    30.01. (14:30)

    Nered i smijurija

    Čadež: ‘Raspad sistema’ – programirano infantilna predstava koja sigurno nasmijava

    Predstava Raspad sistema u režiji glumca Borka Perića nakićena je gegovima iz crtića, dublje gledano, iz slapstick-komedija, nijemih filmova, još dublje iz mima, iskonske improvizacije. Radnja je o glumačkoj skupini koja pokušava igrati nekakav krimić, no neprestano im se događaju nezgode. Redatelj je dakle unio potreban emfatičan ritam nezgoda, glumci su inspirirani, zabavni – Tomislav Čadež, Jutarnji.

    04.01. (22:00)

    Tomislav Čadež o kazališnoj karijeri Ive Gregurevića: I u malim ulogama i bez riječi isticao se na sceni. Šteta što je rijetko igrao u teatru

    Iscrpnije...