A i bez biljaka se ne može
‘Um kao brižno njegovan vrt’: Još se od davnina zna da vrtovi imaju terapeutska svojstva
Britanska psihoterapeutkinja Sue Stuart-Smith napisala je fascinantnu knjigu “Um kao brižno njegovan vrt”. Podsjećajući na književne i povijesne primjere dobrobiti od komadića zemlje pretvorenog u vrt, u knjizi iznosi i cijeli niz zapanjujućih podataka: uzgajanje biljaka u zatvorima smanjuje nasilje i povratak u zatvor, boravak u prirodi nam snižava krvni tlak već nakon nekoliko minuta a razine kortizola nakon pola sata, bakterije iz tla nam podižu razinu serotonina u mozgu, a boravak u gradskom parku jednom tjedno za sedam posto smanjuje slučajeve depresije među populacijom.
Mnoge negativne posljedice života u gradu proizlaze zapravo iz jednog temeljnog nesklada: ljudski se mozak razvio u okruženju prirodnog svijeta, a mi od njega očekujemo da optimalno funkcionira u neprirodnom urbanom okruženju u kojem ljudi danas obitavaju. Psiholog Erich Fromm vjerovao da su mnoge moderne bolesti povezane s gubitkom naše nesvjesne povezanosti s prirodnim svijetom, što dovodi do separacijske anksioznosti neprepoznatih razmjera. “Tlo, životinje, biljke još uvijek su čovjekov svijet”, napisao je, i “što više ljudska rasa izlazi iz tih primarnih veza, što se više otuđuje od prirodnog svijeta, to se više intenzivira potreba da se pronađu novi načini bijega od te otuđenosti.” Kažu na Najboljim knjigama.
