'Život je truba' putuje po međunarodnim festivalima - Monitor.hr
01.03.2016. (11:17)

‘Život je truba’ putuje po međunarodnim festivalima

Nakon domaće kino distribucije, komedija Život je truba u režiji Antonija Nuića kreće na putovanje po međunarodnim festivalima! Film će, naime, tijekom ožujka biti prikazan na čak tri filmska festivala, a ova festivalska turneja započet će 2. ožujka u službenom natjecateljskom programu srpskog filma 44. izdanja beogradskog Međunarodnog filmskog festivala FEST, jedne od najznačajnijih regionalnih filmskih manifestacija, gdje će film biti predstavljen kao jedan od naslova u kojima je Srbija sudjelovala kao manjinski koproducent. Uslijedit će prikazivanje na Međunarodnom filmskom festivalu u Sofiji (u sklopu natjecateljskog programa Balkan competition) te u natjecateljskom programu Međunarodnog filmskog festivala u Aubagneu. U travnju će Život je truba gostovati i na jednom od najvažnijih festivala posvećenih kinematografiji Srednje i Istočne Europe – na filmskom festivalu GoEast u Wiesbadenu, gdje će film biti dio programa Highlights.

Ovaj feel-good film koji pršti humorom i optimizmom snimljen je u produkciji Propeler Filma kao hrvatsko-slovensko-srpsko-britanska koprodukcija. Svjetsku premijeru film je imao protekle jeseni na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi, jednom od petnaest A festivala u svijetu.

Od početka prosinca Trubu je u domaćim kinima mogla pogledati i hrvatska publika, a distribuciju je pratio i projekt Truba na putu, organiziran u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom i Kino mrežom, koji je ekipu Trube predvođenu redateljem i glumačkim ansamblom odveo na putovanja u nekoliko hrvatskih gradova.

U filmu glume Iva Babić, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Filip Šovagović, Goran Navojec, Mirela Brekalo, Zlatko Vitez i Filip Križan.

Na beogradskom FEST-u, u programu Fokus Europa, bit će prikazan još jedan film iz produkcije zagrebačkog Propeler Filma: omnibus Zagrebačke priče vol. 3, sastavljen od šest kratkometražnih filmova koje režijski potpisuju Ivan Salaj, Petar Orešković, Matija Vukšić, Vlatka Vorkapić, Danilo Šerbedžija te Radislav Jovanov Gonzo.


Slične vijesti

22.07.2016. (05:07)

‘Život je truba’ Antonija Nuića, film koji pršti optimizmom, osvojio glavnu nagradu na festivalu u Rumunjskoj

01.03.2016. (12:21)

‘Život je truba’ putuje po međunarodnim festivalima

28.12.2015. (09:02)

Kritični pogodak

‘Život je truba’, a svaki film u kinu dobar jer ne sjedite kod kuće

“Sukoba u pravom smislu te reči u celom filmu niti nema. Utisak je da je Nuić više dramaturški nego stilski pokušao da napravi životni ‘mumblecore’ božićni film na hrvatski način, što znači da će tenzije biti prisutne taman toliko da ne zaspimo u kino-dvorani. Stilski, tu nema improvizacije, Nuić pažljivo skriptira i snima barem dve masovke (svadbu i svirku na kraju), doduše kamerom iz ruke i forsira glumu šireg zamaha, uz neizbežne manirizme (za kojima najviše posežu braća Navojec) umesto očekivane ležerne improvizacije”, piše kritičar Marko Stojiljković u kritici filma Život je truba. Monitor

28.12.2015. (08:14)

‘Život je truba’, a svaki film u kinu dobar jer ne sjedite kod kuće

Ako izuzmemo najveću uspešnicu regionalne kinematografije, ultra-ozbiljnu arthouse ratno-poratnu dramu Zvizdan, ovu godinu na izmaku su obeležile uglavnom urbane priče. Bosanska Naša svakodnevna priča bavila se pre svega socijalnim i porodičnim problemima života u tranzicionom Sarajevu, srbijanski Pored mene (koji je već došao na repertoar i u hrvatskim kinima) problemima mlade generacije u Beogradu, Panama nam je ponudila tripoznu ljubavnu priču primerenu mladim Facebook/Instagram generacijama, komedija Mali Budo se pozabavila regionalnim “trope”-om o tipičnom predstavniku crnogorske zlatne mladeži u Beogradu, a Ti mene nosiš svakodnevnim životnim problemima nekoliko zagrebačkih kućanstava. Nisu svi bili jednako uspešni, ali se o svima dosta pisalo i razgovaralo i svi skupa mogu poslužiti kao ilustracija onoga što nazivamo repertoarskim filmom, odnosno filmom snimljenim pre svega za publiku.

Još jedan takav urbani, repertoarski film Život je truba dolazi u pravo, adventno vreme. U pitanju je komedija, više “heart-warming” nego zapravo smešna koja gravitira oko mladog bračnog para i njihovih familija u rasponu od nekoliko meseci, od venčanja u proleće do prve božićne zabave za celu familiju. Za Antonia Nuića, kojem je ovo treći samostalni film, Truba predstavlja iskorak iz zone ratno-poratnog okruženja kojim se bavio u Sve džaba (2006) i Kenjcu (2009).

Naš junak je Boris Burić zvani Bura (Bojan Navojec), sin bogatog oca, simpatični lenjivac i blesan i povremeni trubač u fusion sastavu. Izabranica njegovog srca je lepa, pozitivna i umilna Jana (Iva Babić), fina cura iz fine kuće. Prvi “test” koji njih dvoje moraju rešiti je priprema venčanja, čega se prihvataju sa nonšalantnim stavom. Stvari mogu zapeti na večeri pred venčanje, jer su ipak njihovi roditelji iz različitih miljea. Burini su tipični predstavnici bogatih privatnika seoskog porekla, otac Zdravko (Zlatko Vitez) je ponosni vlasnik klaonice, pošten, ali pomalo sirov čovek, majka Marija (Mirela Brekalo Popović) je tipična domaćica koja se zaštitnički odnosi prema svojim sinovima. Janini su, pak, tipični predstavnici intelektualne gradske srednje klase, otac Slaven (Filip Šovagović) deluje kao ostareli roker koji već 20 godina “na terenu” radi sociološko istraživanje o generacijskim razlikama po pitanju provoda, a majka Klara (Ksenija Marinković) radi u muzeju i šije unikatne haljine.

No, te razlike nisu nit sukoba jer i večera i venčanje prolaze bez problema. Okidač za zaplet, ako se to zapletom može nazvati, je loša navika koju ima stariji sin Burićevih, Dragec (Goran Navojec). Naime, on voli da se karta, a ne zna, pa gubi. Ne samo da je prokockao svoje pare, nego je i službene, odnosno očeve, pa se još zadužio, i to kod lika koji je izgubio, odnosno kod svog računovođe Pika (Filip Križan). Majka Marija, kako bi opravdala blesavog sina je u glavi napravila konstrukciju kako je Piko zapravo vanbračni sin njenog muža kojeg ovaj favorizira, pa je rešila da ga napusti i preseli se kod Borisa i sada već trudne Jane.

Ako ste mislili da će tu početi nekakav dramski sukob, varate se. Situacija je možda malo nezgodna, ali se ne može nazvati sukobom. Zapravo, sukoba u pravom smislu te reči u celom filmu niti nema, a centralna dilema je li Piko ili nije Zdravkov sin je od starta na tako dugom štapu da je skoro nepostojeća. Utisak je da je Nuić više dramaturški nego stilski pokušao da napravi životni “mumblecore” božićni film na hrvatski način, što znači da će tenzije biti prisutne taman toliko da ne zaspimo u kino-dvorani. Stilski, tu nema improvizacije na kakvu smo navikli kod američkih “mumblecore” filmova: Nuić pažljivo skriptira i snima barem dve masovke (svadbu i svirku na kraju), doduše kamerom iz ruke i forsira glumu šireg zamaha, uz neizbežne manirizme (za kojima najviše posežu braća Navojec) umesto očekivane ležerne improvizacije.

Izvedba, što se glumaca tiče, najmanji je problem. Vidi se da se oni odlično zabavljaju portretirajući uglavnom standardne likove hrvatskog filma i televizije. Pisanje, odnosno karakterizacija likova je tu još problematičnija, nijedan od njih ne iskače iz prilično osnovnog šablona. Za Janu je čak upitno koliko ičemu u filmu služi osim da bude simpatična, sve dok ne izdeklamuje poentu filma (koja se svodi na to da u životu i pored nedaća treba misliti pozitivno) u jednom kraćem monologu.

Problem je generalno odsustvo ritma i smera kretanja kod priče. Ona ne ide nikamo i na tom putu su akcenti postavljeni na najčudnijim i najnepredvidljivijim mestima. Primera radi, ako se već radi o komediji, ubaciti najbolji štos u prvu scenu, i to onu sa Bogdanom Diklićem kao sveštenikom koji opet demonstrira da je visoka glumačka klasa i apsolutni maher versatilnosti, gotovo da je pogubno. Očekivanja su podignuta, a Nuić je odmah ispucao sve trikove.

Jedna gospođa u ne baš nagužvanoj sali se pokazala kao prava publika za ovakav film, dajući komentar da je njoj svaki film u kinu dobar, samo da ne sedi kod kuće. Ako delite njen stav, onda će vam i Truba biti dobar film. Makar će vas na tih 90 i nešto minuta ubediti da život sam po sebi nije nužno truba, naročito ovako, o praznicima. Za one čiji je filmski ukus ipak rafiniraniji od “daj šta daš”, Truba ne nudi puno toga: malo smeha, malo pozitive, odličnu fotografiju Radislava Jovanovića Gonze koja nam daje lepu, a opet tako životnu sliku Zagreba kao jednog objektivno postojećeg, živahnog grada. A ostalo je ipak pomalo truba. Kao što je i život ipak ponekad truba. E, da, sretan vam Božić i Nova Godina, pa se čitamo još. (4/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan.

15.12.2015. (13:46)

‘Život je truba’ nastavlja pohod na domaća kina

Komedija Život je truba, čiju režiju potpisuje Antonio Nuić, od četvrtka, 17. prosinca stiže i na program Cinestar kina u Osijeku, Slavonskom Brodu, Zadru, Šibeniku i Dubrovniku. Ovaj feel-good film koji pršti humorom i optimizmom, izrazito dobro primljen i od strane domaće filmske kritike, tako će u blagdansko raspoloženje uvesti gledatelje i u ovih pet gradova, nedugo nakon što je u zagrebačkom kinu Europa održana hrvatska premijera filma. Od 3. prosinca film je u redovnoj kino distribuciji u kinima Cinestar i Cineplexx, te u većini nezavisnih kina Kino mreže.

Distribuciju je pratio i projekt Truba na putu, organiziran u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom i Kino mrežom, koji je veselu filmsku ekipu Trube odveo na putovanja u Rijeku, Čakovec, Daruvar, Bjelovar i Samobor, gdje su održane premijerne projekcije uz gostovanje ekipe filma: redatelja Antonija Nuića, glumačkog ansambla (kojeg čine Iva Babić, Bojan Navojec, Ksenija Marinković, Filip Šovagović, Goran Navojec, Mirela Brekalo, Zlatko Vitez i Filip Križan) te ostatka filmskog tima. Lokalna publika redom je uz oduševljenje, dobru energiju i pozitivne komentare ugošćivala ekipu, a na ponekim su projekcijama ugođaj dodatno upotpunjavale i ‘žive’ glazbene izvedbe! Dio atmosfere zabilježen je u video kronikama koje se mogu pogledati na službenom YouTube kanalu filma.

Osim što je od 17. prosinca na programima kina Cinestar u Osijeku, Slavonskom Brodu, Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, film se trenutno može pogledati u zagrebačkom kinu Europa, u kinima Cinestar u Zagrebu (Branimir Centar i Arena Centar), Varaždinu, Splitu, Vukovaru i Rijeci, kinima Cineplexx u Zagrebu (Kaptol Centar i City One East) i Splitu, u riječkom Art-kinu Croatia, u Kulturnom i multimedijskom centru u Bjelovaru, Pučkom otvorenom učilištu u Novskoj (do 18. prosinca), te u osječkom kinu Urania (do 16. prosinca). U utorak, 15. prosinca Truba će biti na programu Pučkog otvorenog učilišta u Rovinju, a 30. prosinca zakazana je još jedna projekcija u varaždinskom kinu Galerija.