Basara: Na vrh Hila vrba mrda - Monitor.hr
25.10.2021. (13:00)

Amerikanac u Beogradu

Basara: Na vrh Hila vrba mrda

Budući da smo mi ne samo naše nego i mačje jebalište velikih sila, blizu je pameti da Hil u Beograd ne dolazi s namerom da nekog strmopižđuje i da nešto uzima (Kosovo), nego da kako zna i ume smanji uticaj jednog drugog ambasadora, u datom slučaju – ruskog. Ako ste, neprejebivi kakvi ste, pomislili na ambasadora Nikaragve, zajebali ste se u računu. Mrzi me da proveravam hronologiju, ali čini mi se da je vest o Hilovom naimenovanju usledila nedugo nakon što se, prilikom skorašnje krize, ruski ambasador pojavio na kosovskoj granici u društvu najviših državnih i vojnih rukovodilaca, helikoptera i aviona u brišućem letu. E sad, ruski ambasador to sebi može (u stvari – mora) priuštiti, Srbija, međutim, kao mala zemlja domaćin, to ne bi smela da čini. Ruski ambasador na granici u kriznoj situaciji – to fakat odašilje Albancima poruku „jebaćemo vam majku, Rusi su nama“, ali s druge strane – a ta je strana i s one strane kosovske granice – pali crvenu lampicu i sve me to podseća na onog dilbera koji je zanemarivao taktiku, igrao za raju i završio u nižerazrednom Vratniku. Tako razmišlja Svetislav Basara o ustoličenju novog ambasadora SAD u Beogradu.


Slične vijesti

Ponedjeljak (16:00)

Tako je govorio stari Đido

Basara: Dnevničke nelagode 2

Gde god zaviriš u Ðilasov dnevnik, naletiš na neku „veliku“ reč zapisanu mešavinom komitetskog i svetosavskog vernakulara – izgovorenu zbog neke sitne računice. Ko god da dođe u Ðidov salon, ili je „zabrinut“, ili „užasnut“. Svi su, međutim, saglasni da je momenat takav da „nacionalno mora da prevagne nad demokratskim“. Istini za volju, Ðilas ne učestvuje u amaterskom rešavanju nacionalnog pitanja, ne prekraja teritorije, ne crta nove mape, štaviše, upozorava ahbabe da stvar neće izaći na dobro. Epilog za svako (prividno) uvaljeno mudo, kolektivni Zapad je uvaljivao po jedan qwrz. I nastaviće da uvaljuje dok jednog dana – koji sumnjam da će osvanuti – neko u Srbiji ne dokona da se neki projekti ne mogu ostvariti, ne zato što to ne dopuštaju Vatikan i kolektivni Zapad, nego zato što to ne dopušta stvarnost. Svetislav Basara o nastavku čitanja Dnevnika.

23.03. (23:00)

Iz pera Crnogorca

Basara: Dnevnička nelagoda

Dočitah konačno „Dnevnik 1989-1995“ iz pera Milovana Đilasa. Uprkos poodmaklim godinama, Đido piše solidnim, jasnim, malčice pretencioznim, epskim stilom, neizbežnim za Crnogorce (svih boja). Uprkos nelagodi, Đilasovi dnevnici su pravi must read jer su prvorazredni istorijski dokument, a osim toga – kad bi se u Srbiji išta moglo dokazati – solidan dokazni materijal. Kao čovek posebnog kova, drugi po rangu najinteligentniji, najobrazovaniji i najpronicljiviji pripadnik komunističke vrhuške, Đilas još 1988. lepo vidi kuda stvar vodi i svojim jakim ahbabima Ćosiću i Bećkoviću – svima, uostalom, koje to može interesovati – kaže da će, nastavi li se tako, Kosovo biti izgubljeno, a Srbija izgubiti rat. Retkima u Srbiji koji ne žive unutar mehura vekovnih iluzija i koji pročitaju Đilasove dnevnike biće jasno kao dan – i dokumentovano – koliko su neznaveni i osioni bašibozuk, bagra i brabonjici bitno uticali na sunovrat, kaže Svetislav Basara.

20.03. (12:00)

'Nemamo vojne sile, ali nam zato sile gluposti ne manjka'

Basara: Legija Qwraza

Svijet je ovaj poprište grdnih neizvesnosti, ali moj omiljeni filozof Ludvig Vitgenštajn smatra da nije sve crno i da se poneka izvesnost ipak može naći, pa piše sledeće: „Čovek kome je amputirana noga sa stoprocentnom izvesnošću može biti siguran da mu noga neće ponovo izrasti.“ Slično je i sa amputacijama delova teritorija, koje su – kao i u slučaju amputacija nogu – uglavnom posledica neke gangrene. Ako tajanstvena logika istorije nekom nešto oduzme, nema te sile koja će to povratiti. Evo, recimo, Rusiji ne manjka sile (ni političke volje) da povrati Ukrajinu, koju – u formatu kakav je od ‘91. naovamo – nije ni posedovala. Rusija bi, u stvari, da povrati teritoriju SSSR, što je mission impossible jer, da je SSSR mogao opstati, ne bi se ni raspao. Drugim rečima – Rusija ide uskurac istoriji i džaba kreči. S tim što će – za razliku od moje neznatnosti – Rusija papreno naplatiti krečenje i Ukrajini i ostatku sveta. Svetislav Basara, točka.

20.02. (08:00)

Hajdučka tradicija

Basara: Politička filozofija bagera

Nekoliko meseci posle streljanja Ðinđića, na samom početku Koštuničine restauracije starog režima mislio sam da, ako bismo srušili simbole starog režima, i umesto njih sagradili nove, to bi označilo novi početak, pa bismo posle živeli dugo i srećno u demokratskoj i uređenoj državi. Mislio sam tada da sam bio zakasnelo pametan, a vreme je pokazalo da sam bio pravovremeno glup, tj. da sam razmišljao kao prosečan srpski političar, prosečan Srbin uopšte, koji rušenje (čega god i koga god) vidi kao rešenje svih problema. Džaba bi se rušilo da se rušilo, džaba bi se novo gradilo da se gradilo. Nakon što je opozicija iz devedesetih konačno srušila Miloševića vrlo brzo je postalo jasno da je srušiti Miloševića srazmerno lako, ali da je veoma teško izgraditi institucije, pravni sistem i državni aparat. Svetislav Basara u jednoj od novijih kolumni.

05.01. (23:00)

Da te nema, trebalo bi te izmislit, ko onaj splav

Basara – Vangina čestitka

Prođe još jedna godina, prođe i doček Nove, srećom bez žrtava u ljudstvu i materijalu, uz prihvatljiv broj ranjenih i nestalih u provodu. A moglo je biti gore jer je usred veselja polupotonuo splav „Fristajler“. Opet na sreću – taj splav „ne postoji“, sledstveno, i da je potonuo, u suštini ne bi potonuo. Ovo prvo je rekao – a ja u nastavku malčice dosolio – lordmer varoši beogradske Šapić insinuirajući da splav nije legalan, da radi na takozvano crno, što potvrđuje moju staru tezu o postojanju niza autonomnih oblasti – npr. SAO Splavovi, SAO Stadioni, SAO Aerodromski taksi – nad kojima Republika Srbija nema suverenitet. Svetislav Basara

03.01. (00:30)

Možda smo uveli demokraciju, ali uveli smo i plačipičkarenje

Basara: Reč godine

Reč nedelje je bila „akcident“, drugoplasirana reč nedelje „tenzije“, reč godine je naricanje – (sinonim plačipičkarenje), tj. svaljivanje krivice na nekog drugog – reč koju, osim moje neznatnosti, retko ko izgovara i piše. Najmanje naricanja je bilo za SFRJotovog vakta. Zapravo, uopšte ga nije bilo. Kao ljudi posebnog kova, komunisti nisu bili skloni plačipičkarenju. Nisu naricali zbog neprijatelja – ni spoljnih, ni unutrašnjih – nego su ih napadali gde god su mogli, a kad su mogli, i – likvidirali. Optimizam je bio obavezan i za nepartijce. Jeste taj optimizam bio malčice kao kosmodisk, ali delovao je. Posle uvođenja demokratije stvar se usložnila. Milošević i njegova hunta su stali naricati nad antisrpskim pokvarenjaštvom komšiluka i zapadnog sveta, nad „niičm izazvanim sankcijama“ i domaćim neprijateljima, opozicionim silama mraka i haosa. Tadašnja opozicija – to joj se mora priznati – nije plačipičkarila. Jedan jedini, Svetislav Basara.

30.12.2022. (20:00)

'Teorija kopa rupu i čeka da u nju upadne stvarnost'

Basara: Rat i mir 2

Ljudski rod se nikada nije naučio – niti će se ikada naučiti – da se stvarnost ne može staviti pod ljudsku kontrolu. Šta god da radili, koliko god se kurčili, na kraju bude onako kako bubanj stvarnosti kaže. Tako će biti i sa ishodom rata između „ruskog sveta“ i „kolektivnog zapada“. Taj ishod je neizvestan i nije ni u kakvoj vezi s brojem tenkovskih divizija i haubica. Pitanje od 1.000.000.000 dolara je: čiju će rupu odabrati stvarnost. Ako je suditi po teorijama, izvesna prednost je ipak na strani „kolektivnog zapada“. Svetska stvarnost, naime, ne voli konfabulacije, fantaziranja i preterana laganja i mašćenja. No, to uopšte ne znači da će Putin i Rotopalanka nužno izgubiti rat. Ko god da dobije rat, njegova će pobeda biti Pirova i moraće da izgubi u miru. Vječno pesimistični, ali uvijek misaon Svetislav Basara.

29.12.2022. (21:00)

Naivci sa svih strana

Basara: Rat i mir

Svet koji je mnogo više zaokupljen Svetskim prvenstvom u fudbalu, usponima i padovima nacionalnih reprezentacija, sisama i dupetima stadionskih sponzoruša, nego ratom u Ukrajini zaslužuje sve što će ga snaći i što ga (polako) već snalazi. Malo ko uči iz istorije, a ako neko nešto i nauči, nikakve vajde nema od toga. Mi (jebo ja nas), koji se po običaju guzimo u centar sveta, računamo da je Drugi svetski rat trajao od aprila 1941. do oktobra 1944, na pamet nam ne pada da je taj rat počeo 1939. i da je tek posle dve godine doguzeljao u naše krajeve. Niko, dakle, ne sme da izgubi, a niko ne može da dobije, ne samo u dogledno vreme nego nikad. Sledi vatreni zamrznuti konflikt. Situacija slična kosovskom Gordijevom čvoru, samo na neupredivo većoj skali. Tragikomični i uvijek dovitljivi Svetislav Basara.

23.12.2022. (21:00)

Zabranit priliv stanovnika u Beograd ne možeš. To je protuustavno

Basara: Ostajte u 2012.

Već decenijama slušam žalopojke tipa „klali su nas“ i „sve nas je manje“. Nikad mi nije promicalo da najglasnije nariču i oni koji nisu zaklani, nego na klanjima prave karijere, i oni koji su na broju. Ti što nisu ovde, uglavnom su na broju, samo nisu ovde. Ako prihvatimo da rezultati popisa nisu „trimovani“ – a ima skeptika koji govore da verovatno jesu i da nas je još manje – „oko“ pola miliona duša manjka u toku samo deset godina, dovoljan je razlog za red alert. Očigledno je, da tako kažem, da mi koji smo ostali i oni koji su otišli nešto nismo dobro radili. Negde smo morali debelo zabrljati da bi nas bilo toliko manje. Prosto ko pasulj: ako nam Hrvati otimaju jezik, Zapad Kosovo, ko nam to kidnapuje ljude. Jedino rešenje – ako već nije kasno za bilo kakvo rešenje – jeste resetovanje političkog sistema i regionalizacija Srbije. Svetislav Basara u novoj kolumni.

30.11.2022. (08:00)

Sad ću da ti mešam genetski materijal

Basara: Degenetičari

Prejaka reč nekog ubije, nekog ojača. Boškić Obradović spada među ove druge… Nacionalizam Boškićevih prethodnika na poslu odbrane svega što je srpsko od svega što nije srpsko, Ćosić i Šešelj – koji su takođe počeli kao ekspres-lonci, prešli u fazu ekspres-lokomotive, pa završili kao džezve – bio je (i ostao) striktno politički. Boškić je otišao korak dalje i upustio se u biološki nacionalizam. Najavljenu vantelesnu oplodnju – umal, grešna mi duša, ne napisah osemenjavanje – srpskih nerotkinja o trošku države Srpski pokret Dveri, sa Obradovićem na čelu, dočekao je na krv i nož. Najpre su u priopćenju za javnost osporili Visokom Mestu ustavno pravo da se bavi poslovima oplodnje, jer da nije „stručan“, a onda su, kao valjda stručni podastrli rezultate dverjanskih (de)genitčkih istraživanja, citiram: “Ako znamo da se prilikom svake oplodnje” – zašto ne jebačine (prim. S. B.) – “meša genetski materijal oca, postavlja se pitanje genetičkog materijala uvezenog od nepoznatog donora, što može uticati na promenu genoma budućih generacija.” Krv ti jebem, šta drugo reći, mada bi neki cinik mogao reći da bi uvozni genetički materijal možda i popravio stvar jer se dosadašnji srpski genom i nije baš nešto pokazao… komentira zbivanja u podnožju doktor svemira Svetislav Basara sa svog mudrog brda. Usput, tu je i raniji osvrt na utakmicu Srbije i Brazila.