Branimir Pofuk: Nigdje se više u svijetu publiku i umjetnike ne maltretira dugačkim i suvišnim govorima, kao što se čini u Hrvatskoj - Monitor.hr
26.07. (19:00)

Kad su si svi tak jako važni

Branimir Pofuk: Nigdje se više u svijetu publiku i umjetnike ne maltretira dugačkim i suvišnim govorima, kao što se čini u Hrvatskoj

Ni na jednom od tih mjesta nisam doživio da se publiku i umjetnike gnjavi i maltretira toliko suvišnim i toliko nepristojno predugačkim govorancijama kao što se još uvijek radi na hrvatskim festivalima, osobito onima pod državnim pokroviteljstvom. Kao neku večer na otvaranju 67. Splitskog ljeta. Počelo je s podugačkom recitacijom ulomka iz Marulićeve “Judite”. Onda je slijedilo skoro dvadeset minuta gnjavaže, u prvom redu suvišne konferanse sastavljene od samih frazetina u kojima je sve vrhunsko i najbolje ne samo u Hrvatskoj, nego i na svijetu… A tek protokolarni pozdravi! Da je vrag skroz odnio šalu, ili da je možda čitava ceremonija baš zamišljena kao jedna velika parodija, pomislio sam kad je nakon nositelja svih mogućih važnih i najvažnijih funkcija lokalnih, državnih i crkvenih vlasti, i nakon direktora banke koja je, ajde, za sve to također dala neki novac, poseban pozdrav upućen izaslanici ili izaslaniku, ne sjećam se više, zapovjednika vojne pomorske oblasti… Mnogo više o epidemiji nego o kulturi govorio je i novi splitski gradonačelnik… A onda smo još svi mi skupa, gledateljstvo i čitav umjetnički ansambl, ostavljeni da sjedimo i čekamo u gluhoj tišini još nekih dugih pet minuta. Za to vrijeme je HRT, izravno prenoseći značajan kulturni događaj, kako i priliči javnoj televiziji, odlučio učiniti upravo ono što toj istoj javnoj televiziji nikako ne priliči: pustiti blok reklama… – osvrće se gnjevno Branimir Pofuk na Autografu i ima sugestiju kako se publika treba nositi ubuduće sa takvim davežima, mađarska ideja.


Slične vijesti

29.11. (10:00)

Dozvolite da mislim drugačije

Pofuk: Nitko od ljudi kojima sam bio okružen prije, za vrijeme i nakon prosvjeda nije zaslužio etikete kakve nam se svima lijepe

Ovu kolumnu ispisujem kao jednu malu reportažu, jer ja sam i na Trgu bio i ostao novinar koji je svojedobno i u rat otišao u prvom redu zato da bi svojim očima vidio i provjerio sve što mu se govori i servira. Ali tamo sam otišao u prvom redu kao prosvjednik, duboko uznemiren time što se događa našim državama i društvima. Kao novinaru osobito mi je bilo dragocjeno iskustvo koje je slijedilo, baražna vatra zgražanja, uvreda i svakojakih optužbi temeljenih na samoj činjenici mog prisustva na prosvjedu i iz toga izvedenih zaključaka o mojim neizgovorenim mislima i nenapisanim riječima. Bilo je to uistinu razbuđujuće i opominjuće iskustvo koje me je, skupa s nekim novim divnim prijateljima koje sam tamo upoznao, navelo da sam sebe unatrag preispitam jesam li i sam na isti način bilo kada riječima pržio sve oko sebe ispunjen svetim i samodopadnim osjećajem intelektualne i moralne nadmoći poput viteza apsolutnog dobra u boju protiv apsolutnog zla… piše Branimir Pofuk hladne glave izvještaj sa COVID prosvjeda od pred 10 dana koji će neki označiti “antivakserskim”.

22.11. (21:00)

Zrnce sumnje

Branimir Pofuk i Lela Knežević su bili na protestu. Da li je to doista takva drama?

Branimir Pofuk, kojeg rado i često linkamo, i Lela Knežević su iznenadili i “zgrozili” mnoge svojom pojavom na prosvjedu, jer ljudi koji ih znaju to nisu očekivali od njih. Evo što Lela Knežević kaže o tome na Facebooku:

Tek jedna fotografija bila je dovoljna da Branimir i ja postanemo idioti, klerofasisti, ravnozemljasi, desnicari, primitivci, ubojice… Ni imena ni prezimena, ni dana zivota prije te subote, 20.11.2021…
Kratko je presudjeno, Antivakseri…
Neke je dodatno razbjesnila fotografija s prosvjeda za Radio 101, kazu da oni koji usporedjuju ta dva prosvjeda mogu biti samo cisti politicki idioti ili kalkulanti visoke razine…
Svi vi koji sada ko iz kave iscitavate sto nisam nikad ni pomislila ni rekla, svi vi koji prostacki vrijedjate mene i tisuce drugih ljudi, samo zato sto smo prosvjedovali protiv Covid potvrda, ispod iste ste šapke izrasli…
Da, na Trgu je bilo i ljudi s kojima se ja ne slazem ni u cemu, bilo je i takvih transparenata i oznaka, bilo je takvih i govornika i govora i poruka… Bilo je nazalost i nasilnika…
Ali bilo je daleko najvise pristojnih ljudi koji su dosli i imaju pravo mirno prosvjedovati protiv mjere koja diskriminira, koja nije ni znanstveno ni iskustveno utemeljena, koja nije efikasna, i koja stvara opasan privid sigurnosti…
Ja sam otisla biti s njima…
Ali ono sto nisam znala, da ce bjesnilo prvi put dovesti do toga da nama poznati i nepoznati ljudi sumanuto zatrpavaju inboxe i vrse pritisak na nase prijatelje…I da neke od njih dovedu do toga da javno objave na svom zidu da nas se ne odricu, ni nas ni naseg prijateljstva…
Nakon brojanja krvnih zrnaca dosli smo do prebrojavanja cjepiva u krvi…Tragicno iskustvo mi kaze gdje to vodi, i kako to moze zavrsiti ako se ne zaustavi na vrijeme…

Sigurno ste i vi primjetili da ima dosta dragih vam ljudi koji misle drugačije od vas povodom COVIDa-19. Možda ne bi bilo loše smanjiti strasti i uvjerenje da smo 100% u pravu i da svi moraju misliti kao mi. Možda čak i saslušati drugu stranu.

15.09. (22:00)

Tumačenje prijatelja

Branimir Pofuk: Isusa su na ustoličenje također doveli naoružani vojnici, samo što je njegov tron bio križ

Miljenko Jergović je na svom blogu objavio tekst Branimira Pofuka o patrijarhu Porfirijiu (inače je iza paywalla). Ovako ga Jergović najavljuje na Facebooku: Branimir Pofuk u Večernjem je listu pisao o zbivanjima na Cetinju, koja su ovih dana i tjedana definitivno antagonizirala i uneprijateljila ljude. Tekst je prije svega drugog zanimljiv, jer podrazumijeva privatni autorov odnos s patrijarhom Porfirijem. Pročitajte u miru, otpočetka do kraja, i bolje nemojte komentirati. Tu se čita, tu se ne svađa.

28.07. (09:42)

Povijest se ponavlja

Pofuk: Živimo u doba nove svemirske utrke u kojoj se, umjesto političkih blokova, nadmeću milijarderi

Bransona i Bezosa oslikavaju kao obijesne dječačiće koji se nadmeću čija je raketa brža i jača… No, budimo objektivni i realni i manimo se romantike. Možemo Kolumba zamišljati kao smionog istraživača i vizionara, ali njegovi su jedrenjaci išli na novac imperijalističke pohlepe onodobnih vladara. Zašto bi motivacija velikih ega u izmišljanju i pronalaženju novih tehnologija i načina osvajanja i eksploatiranja, a jednom čak i naseljavanja obližnjih nam krajeva svemira bila zazornija od svojedobne hladnoratovske svemirske utrke dvaju ideološki i politički suprotstavljenih super-sila. Junaci našeg djetinjstva Gagarin i Armstrong također su bili pijuni u bespoštednim političkim igrama prijestolja, moći i interesa – piše Branimir Pofuk.

14.07. (16:30)

A little respect

Pofuk: Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli

Ako želite, ako osjećate da tako ispunjavate dužnost prema sebi i drugima, ili makar zato da vam život bude jednostavniji, cijepite se. S druge strane, ako imate bojazan od nedovoljno istraženog cjepiva, ako se više bojite mogućih neželjenih nuspojava nego same bolesti, ako vam se čini da ima i drugih načina, a osobito ako ste do sada sebe i bližnje savjesnim pridržavanjem ostalih mjera sačuvali od zaraze, odlučite po vlastitoj savjesti i pameti. Ono što je bitno jest sloboda izbora koja, dok god zakon ne propiše drugačije, postoji i mora biti uvažavana. Najveća pogreška, logička i moralna, koju čini dio pobornika cijepljenja, jest što sve one druge diskvalificiraju i ismijavaju po uvijek istoj staroj špranci poistovjećivanja s najgorim i najprimitivnijim mogućim uzorkom – piše Branimir Pofuk. Autograf

01.06. (14:30)

Trbuh Balkana

Pofuk: Fantastičnu maštu pisaca poput Basare i Jergovićeva sve češće nadmašuju apsurdi sadašnjice

Kolumnist recenzira nove romane Jergovića i Basare pišući: Ne znam koliko su Basara i Jergović bili u dosluhu, ili možda i nehotice jedan na drugoga utjecali, ali činjenica je da između dva romana postoji barem jedna velika sličnost u virtuoznom prepričavanju prepričanih fantastičnih dijaloga koji se događaju između likova, kojima ne manjkaju fantastične i magične osobine. Za čitanje i jednog i drugog bit će vam potrebna velika koncentracija i pažnja, koja i u jednom i u drugom slučaju biva bogato nagrađena. Piše Branimir Pofuk za Večernji list

21.05. (20:30)

Zdravo pitanje

Pofuk: Hoću li kao odgovoran građanin koji je sve ovo vrijeme sačuvao svoje i tuđe zdravlje biti nagrađen diskriminacijom?

Moje mišljenje i dileme o cijepljenju, kao i odluka hoću li se cijepiti ili ne, moja su privatna stvar. To mišljenje ne smatram niti jedino mogućim ispravnim, niti mi je na kraj pameti bilo kome preporučiti ga, ili, nedajbože, nametati. Ali, moj status cijepljene ili necijepljene osobe, koji spada u onu stavku zdravstvenog stanja koje prema citiranom zakonu ne smije biti osnova za bilo kakvu neravnopravnost u pružanju, odnosno primanju usluga, sada se najavljuje kao uvjet za, primjerice, odlazak u kazalište, kino ili na koncert. Taj će se podatak upisivati u naveliko najavljivane, popularno zvane covid-putovnice koje neće biti obavezno dati na pregled samo policiji na granici, nego, eto, i biljeterima na kulturnim priredbama i događanjima – piše Branimir Pofuk.

10.05. (20:00)

O vjeronauku iz prve ruke

Pofuk razgovarao sa patrijarhom Porfirijem

Novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve, punom titulom arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Porfirije Perić dao je prvi intervju za hrvatski medij Branimiru Pofuku i Večernjem.

  • Pofuk: Od svojih prijatelja redovito tražite da vam otvoreno kažu kada im se ne svide neki vaši postupci ili riječi. Jedan od njih, Svetislav Basara, to redovito čini javno, u svojim kolumnama, uglavnom na temu vaših izjava o Kosovu. I nije jedini koji tvrdi da bi za Srbiju, Srbe, pa tako i za SPC, bolje i zdravije bilo prihvatiti politički realitet nezavisnosti Kosova.
  • Porfirije: Pitamo sve, i spomenute prijatelje koje poštujemo, pitamo uvijek i ponovno i sebe, tko može jednostavno zanemariti, zažmiriti pred činjenicom da su ljudi, kršćani, Srbi u 21. stoljeću protjerani iz svojih kuća, njih više od 200 tisuća, sa svojih njiva, da je poslije 2000. godine uništeno, devastirano četrdeset crkava na Kosovu i Metohiji. Prošli mjesec bilo je nekoliko napada na hramove. Hipotetički, kada bi se dogodilo ono što se neće dogoditi nikada, da Crkva prizna na nasilju stvorenu lažnu državu, bi li nasilje prestalo ili bi se pojačalo? Duhovnost koja se razvija ili manifestira nesputana državnim granicama neka je vrsta socijalne utopije. Duhovost kao kompleksan fenomen: vjerski, psihološki, socijalni, umjetnički, kulturni, vezan je za realitete života. Zavjet, pak, u našem slučaju kosovski zavjet, nije magijska ili mitska kategorija, nego duhovna, pripada duhovnosti o kojoj govorimo. Riječi suvremenog pjesnika: „Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi prijeti, nego po tome koliku svetinju branim!”

08.05. (20:30)

Pomirljiv ton i jasan stav prema Kosovu

Branimir Pofuk: Intervju s patrijarhom Porfirijem

U intervjuu s patrijarhom Porfirijem saznajemo njegove stavove o budućoj danoj mu ulozi, otkriva što će mu nedostajati iz Zagreba te se dotiče odnosa SPC-a prema Crnoj Gori te Kosovu i Metohiji otkrivši kako je zagovornik sekularne države, no smatra da je veoma važna spona s vjerom. Dotaknuo se i Stepinčevih pisama koje je nedavno komentirao. Patrijarh svoju buduću službu sažima riječima: I zaista ću se truditi osnažiti i afirmirati glas naroda, mišljenja mladih o životu Crkve, njihovu ulogu, djelovanje; zatim sudjelovanje žena u svim aspektima života Crkve u kojima je to moguće… Neka Bog da zdravlja da mu služimo, da se molimo i da radimo jedni za druge. Intervjuira Branimir Pofuk za Večernji list

05.05. (09:30)

U krdu je toplo, ali smrdi

Bonhoefferova pouka: glupost je veći neprijatelj dobra nego zlo

Branimir Pofuk prenosi zapise Dietricha Bonhoeffera, pastora koji je pogubljen zbog otpora nacističkoj vlasti: Glupost nije defekt intelekta, nego ljudskosti. Postoje ljudi izvanredno gipka intelekta koji su glupi, i ljudi veoma troma intelekta koji su se drugo prije nego glupi. To sa zaprepaštenjem otkrivamo u nekim situacijama. Pri tom se manje dobiva dojam da bi glupost bila neki prirođeni defekt, nego, naprotiv, da u određenim prilikama ljudi postanu glupi, odnosno da se daju učiniti glupima.