Četrdeset godina od smrti najvećeg hrvatskog književnika 20. stoljeća - Monitor.hr
25.12.2021. (20:00)

I danas stvara nelagodu u hrvatskoj kulturi

Četrdeset godina od smrti najvećeg hrvatskog književnika 20. stoljeća

Krleža je jedina osoba u nas koja ima vlastitu enciklopediju, Krležijanu, kao bjelodani dokaz da je njegovo djelo, književno i životno, zaista čitava enciklopedija. No možda zato još nije dobio ni film ni TV seriju o sebi, poput recimo Tina Ujevića – Krleža je takav zalogaj da se još nitko, izgleda, nije odvažio na to. Unatoč svim mogućim preispitivanjima i novim čitanjima, Krležino djelo stoji i danas priznato u svojoj iznimnoj veličini. U četiri desetljeća nakon Krležine smrti svijet se uvelike izmijenio i mijenja se brže nego ikad prije. Nakon desetljeća velikih priznanja u doba druge Jugoslavije, ponekad i pretjeranih hvalospjeva ili uzimanja svake Krležine prosudbe (o literaturi i izvan nje) kao konačne, već 1980-ih javljaju se pojedinci koji ga pokušavaju rušiti s pijedestala, a to se nastavilo osobito nakon 1990. Tu se lako odlazi u drugu krajnost. HAK revija


Slične vijesti

20.01. (13:00)

Kako na webu, tako i na zemlji

Evo gdje je sve književnost u Hrvatskoj

Oni koji se bave književnošću valjda su neminovno nemirnog duha. Stalno nešto traže, ogledaju se, preispituju… Tako si je ekipa iz Bookse postavila pitanje gdje se sve nalazi književnost, pa ih je promatranje kroz književni dalekozor odvelo u više smjerova diljem Hrvatske, a završili su i na kotačima, u zvučnicima i u sandučićima elektronske pošte. Komikaze je recimo mreža za širenje stripovskih aktivnosti, Hrvatski zvukopis je aplikacija koja prati vašu šetnju ulicama. Književnost je na kotače preselila putopjesnikinja Maja Klarić. Babino polje na Mljetu ima svoju Malu otočku biblioteku, a tu je i Centar za kazalište potlačenih POKAZ. Zanimljiv je i podcast Bliski susreti jezične vrste, ujedno i prvi o jeziku u Hrvatskoj i regiji… Ostalo pogledajte na Booksi.

27.12.2022. (23:00)

"Vođe su napast, čak i kad su spasitelji"

Književnik Mirko Kovač: “Revolucionarne gomile ne mogu bez vođa, obezglavljena masa ih doziva”

Top 10 Most Influential Leaders of Europe

Jahani narod“, rekao bi Domanović, sanja o vođi koji će ga izbaviti nevolja, a kad se taj vrag pojavi i unese neke strasti u svoj nastup, nitko se ne pita odakle stiže, iz kakvog političkog okrilja, s kakvim traumama i kojim potrebama da zavodi druge i vlada ljudima. U književnosti je moguće da vođa stigne iz ludnice, a u književnosti nema ničega što prije toga nije bilo u životu. O vođi se stvara lažna slika, a on uspješno pozira za tu laž. Pjesnici veselo grakću dok se ta avet uspinje. Oni je veličaju, a taj mali lik preobražava se u političkog diva. Vođe katkad ostanu dugo na vlasti, društvo ih se ne može riješiti bez velikog zla. Ljudi se privikavaju na trpljenje, mire se s bijedom. Vođa će naći načina da ih zabavi drugim stvarima, da im stvori brojne neprijatelje i u njima probudi ratobornost, osvetoljubivost i mržnju. Vođe su napast, čak i kad su spasitelji. Uvijek dojezde na nekom valu i u vremenima rasula i kriza. Kada se pojave, lako se nametnu. Prividno se približe narodu, zaspu ga novim frazama i – praznim obećanjima. Buka

26.12.2022. (17:23)

Booksin podcast: Što se sve čitalo u 2022. godini

02.12.2022. (21:00)

Optimizmu, ime ti je Pavao

Pavličić: Današnja djeca u mojim knjigama zapažaju isto što i ona prije 40 godina

Uvijek sam se užasavao pisaca koji o svojim tekstovima govore kao o nesumnjivoj vrijednosti, očekujući da i drugi prihvate taj ton. Autor o vrijednosti vlastitoga teksta zna malo ili ništa, a tek mu drugi mogu reći da taj tekst nešto vrijedi. Prema tome, bolje mu je da upotrijebi kakav skromniji (ili autoironični) izraz, a taj izraz neće ni na što utjecati ako se pokaže da je drugim ljudima stvar dobra, rekao je Pavao Pavličić u razgovoru s Krunom Lokotarom, osvrnuvši se i na neke današnje trendove u vezi čitanja. Moj je dojam da se kod nas danas piše više i bolje nego ikad prije, a to znači da se, barem u nekoj mjeri, više i čita. A taj me dojam veseli, pa ga ne bih htio kvariti dodatnim, koliko god istinitim spoznajama.

10.11.2022. (18:43)

Goran Tribuson: uvijek sam izbjegavao jeftinu nostalgiju koja je sračunata na suzu, bol, koja u sebi ima nekakav element kiča

17.10.2022. (21:30)

Novi roman Zorana Ferića ‘Dok prelaziš rijeku’- ljubavna priča između pedesettrogodišnjeg pisca i dvadesetdvogodišnje studentice kiparstva.

08.10.2022. (09:00)

Close reading s Nadeždom Čačinovič

Kako se snaći u svijetu, ako se sve slabije snalazimo u tekstu?

Danas je političko zanimanje svedeno na brigu za „naše“ koje se smatra samo po sebi razumljivim i ne provjerava se niti kritizira jer je ugrađeno u sustav, te rutinskog odbacivanja „tuđeg“, naročito bliskog tuđeg. Sve ostalo za politiku očito nije važno.  Na svim područjima nestaje široki zajednički okvir unutar kojega se mogu raspraviti razlike i preferencije. Ljudi, ako uopće, razgovaraju samo s istomišljenicima, što upravo nije ono zbog čega su knjige važne: da upoznamo nešto drukčije. No kako je već zapaženo, danas se uspješne knjige uglavnom potvrđuju slikama autorica, nastupima i intervjuima, a ne analizom teksta.  Trebalo mi je neko vrijeme da se suočim s time da knjige ponekad stvaraju privid smisla i racionalnosti koji u tzv. realnom svijetu ne postoje, da su knjige po definiciji „racionalnije“ od svijeta: za razliku od tvrdnje da su knjige nešto imaginarno i izmišljeno, a svijet jasan i čvrst. Sasvim jednostavno: potrebno je puno knjiga da barem malo shvatimo što je sa svijetom. Kritika-hdp

 

25.09.2022. (22:00)

Empatija je ključ. Bez nje sve gubi smisao

Selvedin Avdić: “Ideologije su ovdje potrošne, samo su sredstvo za pljačku”

“Empatije nemamo. Sve je podignuto na nivo histerije, kao u nekom reality showu, svaki dan potrebna je nova senzacija kako bi se održala pažnja gledatelja/čitatelja. Problem je u tome što mi još vjerujemo da postoji neki sistem vrijednosti, dok tranzicijski pobjednici vjeruju da se on može prilagođavati kako im odgovara. Tako se može dogoditi da privatizacijski pljačkaši, bez imalo stida, na milionerskoj svadbi pjevaju partizansku pjesmu – uzeli su melodiju, zanemarili tekst. Tako rade u svim ostalim segmentima života – kunu se u religiju, a krše osnovne moralne principe, pozivaju se na tradiciju, a ruše kulturnu baštinu. “Suprotstavljene” nacionalne stranke izvrsno zajedno funkcionišu jer im odgovara dejtonska matrica labavo povezanih teritorija s nacionalnim poglavicama. Nije to nimalo visoka politika, sasvim je prizemna, radi se o zadovoljavanju vlastitih potreba, nema tu općeg dobra niti zajedničkog cilja. Ideologije su ovdje potrošne, samo su sredstvo za pljačku”, kaže bosanskohercegovački pisac Selvedin Avdić. Express

 

16.09.2022. (09:00)

Jednako neudobna pozicija

Lokotar: Zašto više ne pišem kritiku

Jer se uvijek osjećam da sam u sukobu interesa. No da se ne lažemo: ja sam i dalje kritičar, samo nevidljiv, jer sam urednik. Najvažniji dio uredničkog posla je, naime, odbijati rukopise, ne davati lošim autorima lažnu nadu i priliku za objavu, držati razinu struke i scene. Jasno je da su kriteriji različitih urednika različiti, baš kao i potencijali i profili nakladnika, često vidim objavljene rukopise koje sam prekrižio nakon nekoliko kartica teksta. Važno je da si kao urednik svjestan svojih limita i da ne preuzimaš posao iza kojega ne stojiš. Ako ništa, i danas mi ostaje zadovoljstvo i odgovornost da napišem blurb, tekst za poleđinu, pa tako po prvi put pošaljem neku knjigu u svijet. Kruno Lokotar za Kritiku-hdp.

04.08.2022. (12:00)

Ljetno štivo koje te drži podalje od streaming servisa i mobitela

Sergej Trifunović ‘Stovarište’ – rock and roll samoubojstvo

Poznati srpski glumac napisao je knjigu, a Zoran Stajčić ju recenzira za Ravno do dna: Bilo je nezamislivo do nedavno, kad se pojavilo „Stovarište“, autobiografska knjiga kojoj već na unutrašnjosti preklopnog straničnika naslovnice između ostalog stoji: „ne bojte se, nema nameru da postane pisac“. Izlaskom  je „Stovarišta” Sergej Trifunović je pisac već postao, a nakon što dođete do korica s druge strane, s uzdahom zaželite da s literarnim radom i nastavi u nekoj budućnosti, iako od formalnog obrazovanja ima jedino završenu osnovnu školu.  Sergej, koji se doima kao netko tko je u stalnoj svađi sa životom, odaje dojam da ga prepreke mame kao bika crveno platno toreadora. „Stovarište“ je djelo u koje se guta djelomično i iz tog razloga nesavršenosti glavnog lika, ujedno i naratora koji često ima više sreće, nego pameti. No koliko ‘sreće’ ima u proznom obraćanju, daleko manje ima u lirskom segmentu. Trifunović je ‘istovario’ i nekoliko svojih lirskih momenata i tu je pak prilično tanušan.