Deložiranje J. B. Tita - Monitor.hr
24.02.2015. (20:47)

A ti Tito van

Deložiranje J. B. Tita

“Nova predsjednica, ‘žena iz naroda’ pohitala je po preuzimanju predsjedničke dužnosti ukloniti Titovu bistu iz predvorja Ureda. Postavio ju je njezin navodni idol Franjo Tuđman, nije smetala dvojici njegovih nasljednika, ali Kolindi Grabar-Kitarović sada jako smeta: mora ugoditi stranačkom očuhu Karamarku, šatorašima, ekstremnoj desnici i kojekakvim probisvijetima što su se enormno obogatili u Domovinskom ratu i poraću. Tito ipak mnogo znači za ugled Hrvatske u svijetu, a Tuđman baš ništa, pa je samo stvar zdrave pameti čiju će bistu gledati strani diplomati kada budu navraćali u Predsjedničine dvore”, piše H-alter.


Slične vijesti

27.03.2015. (12:32)

Mandić: Prenošenje mošti hrvatskoga identiteta

Kao što mačka-majka raznosi svoje (tek okoćene) mačiće, tako smo danas u Hrvatskoj svjedoci prenošenja ‘mošti’ hrvatskoga identiteta, piše Igor Mandić. Dobro je napravila naša Predsjednica RH, što je onu ‘broznu’ bistu izmjestila iz (svojeg privremenog) ureda na Pantovčaku, dopustivši da bude premještena na sigurnije i bolje mjesto u neki muzej u Zagorju. Naime, tako će ta svjetovna relikvija biti dostupna širem broju radoznalih (jer, zašto bi se samo naša Predsjednica pred tom bistom križala, tjerajući od sebe simboličko/imaginarnu sotonsku silu, kad se pred istom, a na drugom mjestu, drugi mogu križati presretni što napokon vide još jedno oličenje svoga boga!?), piše Igor Mandić za Lupigu.

28.02.2015. (21:11)

Grabar-Titarović

Ivančić: Entuzijazam predsjednice podsjeća na rane devedesete

„Entuzijazam s kojim se Kolinda Grabar Kitarović upustila u obračun s bistom – do te mjere da joj se u zanosu borbe učinilo kako i premijer Milanović ima status statue, da je on tek mramorni klon klesanoga komunističkog zlotvora iz njenoga novog radnog okruženja, pa će ga ona uz pomoć vučne službe deložirati na najbliže smetlište – budi sjećanja na rane devedesete, kada su se slični ratovi, sa spektakularnim ishodima, vodili na privatnim bojištima. Tisuće i tisuće Hrvata tada su preko noći, bez ikakvih probavnih smetnji, bespogovornu lojalnost Titu i Partiji zamijenili bespogovornom odanošću Tuđmanu i Crkvi“, piše Viktor Ivančić.