Dnevnik gradske cure: Evanđelje po Patnici - Monitor.hr
01.11.2016. (13:57)

"Odgovara sjetnim pogledom punim šišmiša i Massima"

Dnevnik gradske cure: Evanđelje po Patnici

“To nisu žene kojima je život nanio veliku nepravdu pa su izgubile svoju bolju polovicu i sad koračaju svijetom raspolovljene, prazne, iščupanog srca – takve najčešće samo tiho žive svoju tugu i ne opterećuju druge svojim dramama. Ovo su one najgore, vječne patnice – žene koje se osjećaju živo jedino kad su na granici kliničke depresije. Žene koje imaju sposobnost otić na dva dejta s frajerom i od toga napravit Anu Karenjinu.Te žene samo treba dobro išamarat – ne fizički, to samo ako Crkva kaže da je ok, nego riječima”, piše Andrea Andrassy o “patnicama”. Index


Slične vijesti

Nedjelja (20:00)

“Ej, istekao mi je WeTransfer, možeš mi poslati opet?” - od osobe kojoj je uvijek hitno da joj se nešto pošalje WeTransferom

Ljudi koji ne znaju pozvati lift, oni koji govore Linke-DIN, telefoniranje na speaker i druge stvari koje izbacuju iz takta

“Što vas može izbaciti iz takta” nije loše pitanje – naprotiv, osoba u odgovoru ima priliku otkriti neku sitnicu iz života koja je inače poznata samo ljudima s kojima dijeli stol za nedjeljnim ručkom ili grupnu poruku na WhatsAppu, ali odgovor je uvijek, bez iznimke najmrtvija dosada koja je ikad mrtvo dosađivala još od vremena kralja Dmitra Zvonimira; ne kažem da je kralj Dmitar Zvonimir bio dosadan, samo mi je trebalo nešto atraktivno iz prošlosti. “Iz takta me može izbaciti nepravda” – how very Meghan Markle of you, dajte nam nekog kvalitetnijeg mesa. Bilo što, sigurno ima još nešto, tipa “bebe s naušnicama” ili “Petar Vlahov” ili bilo što drugo što nije “nepravda”, the most basic of all basic bitches – kaže Andrea Andrassy, koja je za Miss 7 ispisala svoju listu, od cipela koje se vuku po podu, do “dubokoumnih internet ljudi koji ne vole small talk” do borića od vanilije i ljudi koji se prvi put susreću sa samoposlužnom blagajnom.

22.06. (14:00)

Nigdje više nisi siguran

Andrassy: Čuvajte se prometnih idiota, a ako ostajete doma… također

Srdačan pozdrav, jeste se spakirali za produženi vikend ispunjen sladoledom od 3 eura ili ostajete doma jer, ne daj Bože nikome, radite – Ili još gore, jer morate na svadbu ljudima koji su zaključili da je baš zgodno da se uzmu ovih dana kad je “svima praktično”? Ako ne idete nikamo – osim možda na svadbu na koju vam se sasvim sigurno ne ide – i tužni ste zbog toga, sjetite se da uvijek može gore.

Ja sam, eto, prošli tjedan na povratku iz Zadra otkrila jednu sasvim novu, neočekivanu vrstu – dvojicu mladića koji su si, a zašto i ne bi, na parkingu benzinske dodavali lopticu skočicu. Znate onu koju baciš u pod u nadi da će završit u rukama osobe kojoj ju dodaješ, a ona te skoro svaki put iznenadi i odleti u potpuno neplaniranom smjeru – e, tako su se lijepo loptali mladi idioti, potpuno neopterećeni idejom da to rade pored ceste kojom prolaze auti, potpuno zbunjeni kad su im drugi trubili, a trubili su, između ostalog, zato što su intelektualno nevini momci svako malo iskakali na cestu u pokušaju da uhvate lopticu. Ne znam koliko godina imaju, rekla bih 30, što je 30 previše za LOPTANJE NA CESTI, you morons. Andreu Andrassy ponovno muče prometni problemi, za Miss7

14.06. (14:00)

U stanicu šnjima

Andrassy: Ako možemo kemijski kastrirat pedofile, možda ćemo u budućnosti moć čipirat kretene za volanom kojima su pješaci i ostali vozači samo ručnici preko kojih se slobodno gazi

Trenutno su u dućanima aktivne “back to school” akcije jer je nova školska godina “iza ugla” – tako kažu na radiju iako tekuća još nije ni završila, ali već smo navikli na to da nas se konstantno tjera da živimo nekoliko mjeseci u budućnosti. Valjda zato ekipa na autoputu vozi zabijena u tuđi auspuh – bez držanja razmaka, bez ideje da će se, ako dođe do neplaniranog kočenja, vjerojatno zabit u auto ispred sebe. Valjda zato i vole pretjecat kolonu preko pune crte – to što će možda usput poginut i/ili ubit nekog drugog je mala, zanemariva cijena, važno je da stignu prije nego što su stigli, pa makar i mrtvi.

Živimo i u budućnosti u kojoj tehnologija sasvim sigurno može onemogućit obijesnim vozačima da nastave bit jednako obijesni nakon što se dobro isplaču na ramenu odvjetnika i odrade par mjeseci punog pansiona u zatvoru. Hear me out, ionako smo još uvijek u halucinaciji o pravdi – sigurno se može napravit neki čip koji bi luđacima za volanom mogao deaktivirat ruke… NAKON što izađu iz zatvora u kojem su bili prekratko. Ne nužno zauvijek, ne nužno ni na 24 sata u danu, možda samo kad čip osjeti da luđak pokušava vozit – bez vozačke može i dalje, a bez aktivnih ruku sigurno ne može. Too harsh? Nije uopće, luđaci za volanom nikom ne bi nedostajali, a ovo bi samo bila jedna zaslužena, privremena sinkopa ekstremiteta. Razmišlja Andrea Andrassy za Miss7

31.05. (12:00)

Sauna – zadnje utočište balkanskog pervertita

Andrea Andrassy o ‘gender reveal partyjima’ u sauni: ‘Ništa oni ne rade’, ne službeno… ali saune su prepune golih ljudi koji nekako ipak uspiju bit neinvazivni


Ako to rade pametno, a većinom to rade točno tako – ako izuzmemo ovu trojicu special edition morona – znaju da im nitko zapravo ne može ništa. “Ništa on ne radi”, ne službeno, a i zna da je njegovo pravo da u sauni bude gol – i je, to mu nitko ne pokušava oduzet. Zna i da će ti, ako ga prijaviš, bit ponuđena opcija da gledaš u drugu stranu jer on stvarno zapravo ne radi ništa – nije on kriv što žene imaju prljave misli – zna da terorizira i zna da je, ako ne pred Bogom, barem čist pred zakonom i/ili pravilnikom saune.

Ispada, uvijek i zauvijek, da su manijaci vječno zaštićena vrsta, a na žrtvi je da se sama organizira i omogući si život bez pervertita. Ako znaš da te u saunama čekaju luđaci, nemoj ić u saunu, to je valjda logično i jednostavno – nema veze što si uplatila vikend s prijateljicom, skrati ga i idi doma. A kako bi bilo da se voajeri, manijaci i ostali teroristi počnu adekvatno sankcionirat na licu mjesta s jednakom razinom strogoće kojom se u saunama sankcioniraju badići? Andrea Andrassy za Miss7

26.05. (13:00)

Što smije viriti s pozornice, a što mora biti zatrpano sramom

Andrea Andrassy o ponosno izloženim trbusima: Dad bod je cool, mom bod je naslovnica

Baby Lasagna se (sasvim sigurno) znojio u plavom, a Käärijä u zelenom iz kojeg je, primijetili su sigurno svi osim one osobe koja u svibnju tradicionalno žmiri, virila impresivna, vesela, masna trbušina. Btw, drag mi je čovjek, za slučaj da zbog ovog u nastavku pomislite da nije. “Trbušina” zvuči ružno, rekli bi na internetu da je to klasični body shaming, ali imam poantu. Čovjek ima trbuh, to je činjenica, a činjenica je i to da ga NITKO – ili barem gotovo nitko – uopće ni ne spominje.

Nije vijest ni tema. I neka nije, kog briga, ali zamislite da se s istom takvom “trbušinom” na pozornici pojavila žena. Imagine all the people. Zamislite količinu vijesti – i uvreda – koje bi generirao jedan veseli, poskakujući ženski trbuh koji neopterećeno viri iz kostima. Muški trbuh je beznačajna pojava – ništa povijesno, ništa pretjerano važno, ništa oko čega bi se trebalo pretjerano uzbuđivat. Imamo dakle, ideju da je dad bod normalna pojava o kojoj se ne mora pričat, a mom bod nešto o čemu se baš jako mora – ako dolazi uz pozitivnu konotaciju, onda je vlasnica takvog tijela “hrabra” jer ga nije sakrila ispod odjeće, ali češće dolazi uz negativnu, što je i dalje jedan od najklikabilnijih medijskih mokrih snova. Andrea Andrassy za Miss7

21.05. (19:00)

Zakasnili smo za prvi krug, ali preostaje nam poziv na drugi

Andrassy u stilu ‘Tijedna polu pismenosti’: U opče nema sumlje da će izač na iz bore

Andrea Andrassy u novoj kolumni za Miss7 poziva na izbore, a u pomoć će joj priskočit njezina omiljena Facebook institucija “Tijedan polu pismenosti” od koje je posudila raskošnu kolekciju “glasaćkog tjela” – ljudi koji će sasvim sigurno izać na izbore, nekad možda i samo zato da ukradu kemijsku ili na listić nacrtaju pimpek. Izašli bi i po kiši i po sljegu, a ako se vama ne da, sijetite se da se neda ni njima, ali važno im je da nebudu nećija jaja za farbalje. Izače i brojni strućljaci iz raznih podrućja znanosti. Od gradževinskih meteorologova, do astrologa i onih koji gledaju u kare (vjerojatno misle na svinjski kare, a to što ste vi perverzni je vaš problem). Izače i elergićari svih vrsata i uvijerenja. Izađite i vi, ne zato što imamo nevjerojatan izbor spektakularnih kandidata, nego zato što će oni koji pobijede lakše prodat gomilu gluposti ovim primjercima koji su vam sasvim sigurno napravili trajnu epilepsiju.

14.05. (10:00)

Ne želiš djecu? Uhićena zbog sreće!

Andrassy: Eto vidite što se događa kad žena ne želi dijete, bez potrebe frustriramo i žalostimo ljude


Puno je u svijetu i Hrvatskoj problema (Eurosong bolje da ni ne spominjem), a jedan od najvećih i najstrašnijih je vijest koju smo saznali prošli tjedan – Heather Graham (glumica, sjećate se) ne samo da je izjavila da nema djecu, nego se i usudila spomenut da je sretna. Naravno da nije ok – ako postoje drugi ljudi koji ne mogu imat djecu, a žele, onda je logično da ih iz solidarnosti barem imaju ovi koji mogu, a ne žele. Ne moraju baš deset komada – carice su toliko rađale u vrijeme kad je postojala šansa od 50 posto da dijete neće preživjet do petog rođendana, a nije bilo ni Netflixa, ni jeftinog Ryanaira, ni ženskih prava – ali BAREM jedno svi možemo… ako možemo. Ako ne zbog sebe, onda dajte barem zbog Gordane… Andrea Andrassy analizira komentare ljudi kojima se ne sviđa ta ideja, za Miss7

04.05. (19:00)

Kako postati neprijatelj naroda jer imaš čiste ručnike

Andrassy: Volim imati čist i uredan stan, čišćenje me veseli i opušta, no za neke imam dijagnozu


“Psihopat”, kažu neki kad dođu kod mene, “ovo je stan psihopata.” Bezazlena je to šala, naravno da osoba ne misli da sam Patrick Bateman zato što gostima omogućujem boravak u urednom prostoru, a društveno prihvatljiva reakcija je da se nasmijem – i eventualno ponudim ispriku koja potvrđuje da je čišćenje zapravo simptom nedijagnosticiranog poremećaja. Nije uvijek “psihopat”, nekad je “OCD”, nekad “Monica Geller”, a nekad samo “vidi se da nemaš djecu” – opet u teoriji bezazlena šala, ali usput zvuči i kao prozivka jer “nije normalno” da je netko uredan. Ili je možda normalno, ali svejedno je nepotrebno i pretjerano.

Meni tuđi nered zapravo uopće ne smeta – ni prašina, ni suđe, ni veš ni pun pod dječjih igračaka – smeta mi jedino kad domaćin ne pripremi ručnik za goste pa, kako kaže onaj citat s interneta, ne znaš jesi li upravo obrisao ruke ručnikom kojim Zoran briše ku*ac, ali s tuđim neredom nemam problem. Postoji ona ideja da ti nijedan normalan gost u stanu neće radit sanitarnu inspekciju i brojat čestice prašine – i apsolutno se slažem s tom idejom, nitko normalan to ne radi – ali postoji i ideja da se sasvim normalno zgražat, makar kroz “šalu”, na izostanak nereda. Andrea Andrassy za Miss7

27.04. (10:00)

Jer nitko nije siguran

Andrassy: Ako ste muškarac, “javi se kad stigneš” vam je vjerojatno dosadna rečenica koju najčešće izgovara “naporna” žena


Ako ste žena, vjerojatno ste više puta prijateljicama nakon izlaska ili običnog večernjeg druženja rekli “javi se kad stigneš” – čak i kad treba samo stić nekoliko tramvajskih stanica dalje, ali bolje je da se javi, pogotovo po noći. Nikad ne znaš kad će iz nekog grma iskočit neki šašavi student koji je odlučio da je žena silovljiva, zato većina žena ima naviku javit prijateljicama da je sigurno stigla na odredište. “Javi se kad stigneš” je jezik ljubavi, a većina muških glava od kojih to tražim ne razumije zašto mi je važno – ili u teoriji razumiju, a u praksi zaborave.“A zašto ne bih stigao?” Iz istog razloga iz kojeg nije stigao Nikola Pokrivač, a razlog je taj što su ljudi apsolutni moroni. Da je pokojni moron izbjegao sudar u kojem je ubio sebe i drugu osobu – kao što ga je vjerojatno nesvjesno izbjegao svaki dan do dana kad nije – sigurno bi se kotkuće pohvalio da je brzo stigao jer je odličan vozač. Andrea Andrassy za Miss7.

17.04. (12:00)

Bogataši su jedno, elita su nešto drugo

Andera Andrassy: Siromašni bogataši – Ima li veće sirotinje od lovaša kojima nikad nije dosta?

Osim pregleda tjednih impresija, kojih imaaa (između ostalih da je izašla nova sezona Black Mirrora), Andrea dolazi i naslovnu temu: Burek je, kad ga pojedeš tamo gdje treba, luksuzno jelo, ćevapi također, ali s najvećim životnim luksuzom koji sam vidjela u Sarajevu su me upoznale dvije žene – obje konobarice, jedna radi tamo gdje smo bili na ćevapima, druga u buregdžinici… Prva odbijenica se sastojala od cjenkanja – ja sam na račun od tri porcije ćevapa htjela dodati pet eura, a nakon pobune žene koja nam ih je poslužila, dogovorile smo se da je dovoljan jedan euro. “Nemojte, previše je to, ovo je sasvim dovoljno.” Druga odbijenica je bila još konkretnija – gospođa koja nam je poslužila 7 bureka nije htjela uzet niti jednu jedinu dodatnu marku. Molili smo, inzistirali, pokušavali objasnit da usluga i hrana to zaslužuju, a ona je jednako snažno molila, inzistirala i objašnjavala da za to stvarno nema potrebe. “Potrošite to radije u Sarajevu.”… Dvije konobarice iz Sarajeva na papiru možda nisu bogatašice koje žive luksuzan život, ali u usporedbi s bogatašima i “bogatašima” kojima se svijet divi su rock zvijezde i rijedak primjer istinske elite… Piše Andrea Andrassy za Miss7