Mile Kekin objavio je na YouTubeu novu i posljednju pjesmu s novog albuma ‘Kuća bez krova’. Pjesma je posvećena generaciji klinaca odraslih prije doba video igrica. Lupiga…
Nije bilo u pitanju nikakvo saslušanje u Močvari (kako je stajalo u klikabilnim najavama proteklih tjedana), već punokrvni koncert, jer naš Mile ne namjerava postati političar iako ga se provlači kroz kanalizaciju političkih skandala. On je i dalje glazbenik, jedan od naših najkarizmatičnijih frontmena, kojeg, eto, politika prati u stopu koliko god on to ne želi u svom životu. „Saslušanje u Močvari“ bio je ustvari njegov čin spiranje te nagomilane političke ljage sa svoj lika i to djelom – onim iskonskim pankerskim činom poravnanja s publikom u istim uvjetima nagužvanog kluba i u „toploj kupki“ znoja pomiješanog sa sparinom. Onako kako to zahtijeva nepisano pravilo punka. Zoran Stajčić za Ravno do dna
Mile Kekin je za Index dao veliki intervju, gdje je premijerno prikazan i spot nove pjesme – Ilica i Marica, hajka za odrasle inspirirana nedavnim događanjima. O susretu s Nikicom Jelavićem je više-manje rekao isto što i nakon spornog susreta, ali je zato otkrio neke detalje vezane uz uhićenje. Najveći izazov bio je da zaštite djecu od komentara, medija, reakcija, dok su se pred vilom u Istri okupljali novinari i drugi znatiželjnici. Tu je i tema o statusu slobodnog umjetnika, koji ima već četvrt stoljeća i nikad prije nije bila u žiži javnosti. Do raspada Hladnog Piva je došlo zbog zasićenja, a nije prošlo i bez pokojeg političkog komentara: Mi rođeni 70-ih odrasli smo u uvjerenju da je komunizam jednako diktatura, a kapitalizam jednako demokracija. Međutim, sada svjedočimo da je i kapitalizam otkrio prednosti diktature.
Viktor Ivančić ima prava pitanja, za Novosti.
Slučaj Kekin otvorio je pitanje zašto država njemu, ali i brojnim drugim umjetnicima koji zarađuju dobro plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika kaže da je sve u skladu s Pravilnikom. Kekin im je član od 2002. “Prolazio je financijske revizije osim umjetničke.” Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek za RTL Danas kaže da je većini umjetnika pomoć od velikog značaja, no postoje pojedinci koji zarađuju puno, ali nema načina obustave isplate doprinosa. Pitanje o opravdanosti plaćanja doprinosa Kekinu komentirao je i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, nakon što je njegova kolegica Sandra Benčić otkrila podatak da Kekin po koncertu zarađuje 7.000 eura. “Ja se apsolutno slažem da se ta tema otvori i da se o njoj raspravlja. Ali ako se stavi ime Mile Kekina, a ne spomenu drugi umjetnici jasno je o čemu se radi”, odgovorio je Tomašević. Evo ovdje su tih 1.388 samostalnih umjetnika kojima država plaća doprinose. Godišnje im se uplati po 9.450 eura za svakog od njih pa je ukupna cifra oko 13 milijuna eura. Opširnije na N1 Nešto gunđa i kolumnist Indexa Goran Vojković koji se pita “oko Mile Kekina i doprinosa koje mu plaćamo sve je legalno – ali je li moralno?”
Prema podacima imovinske kartice, glazbenik i bivši frontmen Hladnog piva ostvaruje značajne prihode od svoje umjetničke djelatnosti i iznajmljivanja nekretnine u Istri. Na popisu je samostalnih umjetnika kojima država plaća doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Suprug saborske zastupnice Ivane Kekin godišnje uprihođuje 130.733,41 euro od samostalne umjetničke djelatnosti. Međutim, Index je provjerio kako se pravo na status slobodnog umjetnika priznaje ako je prosječni godišnji dohodak izvan umjetničke djelatnosti manji od prosječne bruto plaće u Hrvatskoj, uz druge uvjete. Pravilnik definira financijske limite za priznavanje prava na uplatu doprinosa, ali ostavlja diskrecijsko pravo Stručnog povjerenstva Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika (HZSU) da ga uvrsti na tu listu. U prijevodu, to tijelo može staviti bilo koga na listu za plaćanje doprinosa iz državnog proračuna unatoč visokim prihodima.
Poslao sam poruku Mili Kekinu: ‘Možemo li se naći u kafiću na Britancu? Pavle je, ali ne pisac i kolumnist Nacionala, nego patrijarh Pravoslavne Crkve’. Bio sam sto posto siguran da će skužiti da je to zajebancija na račun njegova nalaženja na kavi s Nikicom Jelavićem Uskoro mi je na mobitel stigla povratna poruka Mile Kekina: “Može, sutra oko deset.” Ujutro sam ga čekao u bircu na Britancu. Mile je kasnio samo desetak minuta. Promatrao me nekako sumnjičavo, kao da me ne pozna. “Recite, zašto ste htjeli da se nađemo? Želite da komponiram neku božićnu pjesmu za Božić Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj?” ozbiljnim glasom pitao me Mile.
“Ima nešto što me već dugi muči…”, zaustio sam. Ona vaša pjesma ‘Šank’? Jel to bila pjesma o nama? Mi smo taman tad završili u Buksi…”
Kekin se vidno uznemirio.
“Kakvoj buksi?”
“Kako ne znate, pa vaša žena se hvali da puno čita… Buksa, onaj najpoznatiji književni klub u Martićevoj. Tamo smo ja i mojih par kolega pisaca imali prva gostovanja… U spotu vaše pjesme ‘Šank’ pojavljuje se pisac Borivoj Radaković koji je za sve nas mlađe pisce tvrdio da smo dosadni… Nova zgoda Nacionalne groupie
Odvetnik Ante Nobilo koji zastupa Nikicu Jelavića kaže: Biti će dvije tužbe. Prva će ići protiv bračnog para Kekin, predsjedničke kandidatkinje Možemo Ivane i njenog supruga, autora i pjevača Mile, te protiv čelnice Možemo! Sandre Benčić. Jedna tužba će ići za “povredu osobnosti” Jelavića, odnosno njome će se tražiti odšteta za nanošenje štete njegovu ugledu jer su ga nazvali “mafijašem”. Druga tužba će ići za kazneno djelo klevete protiv istog trojca, a za nju upravo u uredu prikupljaju sve materijale i izjave iz medija. Nobilo kaže da u ovom trenutku još nema iznos odštete koji će tražiti i to će biti poznato sutra kada dižu tužbe, ali ističe da će biti “u okvirima sudske prakse”. 24 sata
Od jučer do danas zaboravljena pjesma pregledana je više od 10.000 puta na YouTube kanalu, te je u 24 sati sa 46 tisuća skočila na 58 tisuća pregleda. Spot je snimljen u kinu Triglav, koje je bilo u Okićkoj na Trešnjevci, a danas je tu DM trgovina, pivnici Zlatni medo u Savskoj i na još nekoliko lokacija. Spot govori o dječacima koji su odrastali u vrijeme SR Hrvatske, da bi 90-ih odrasli u kriminalce. Pjesma je s albuma ‘Pobjeda‘ iz 1999. godine, čiji je izvršni producent bio Aleksandar Dragaš, tada iz Dancing Beara. Nikica Jelavić imao je 25 godina da dozna tko je autor te pjesme, jer nazvao je pogrešnog čovjeka, ako ga je uopće zbog toga zvao… Autor i glazbe i teksta je Mladen Subašić Suba iz Hladnog piva. No, iz tog doba se ne sjećam da je izravno itko iz benda spominjao da su dečki s Knežije bili inspiracija za tu pjesmu – kazao je Dragaš za Jutarnji.
Mamutskim koncertom u Šubićevoj, bivši frontmen Hladnog piva i njegov novi bend stavili su točku na ‘i’ izrazito isrpljujuće turneje ‘Soundtrack za život’. Mile je dokazao ono što znamo, da je vlasnik jedne od najšarenijih pjesmarica u zemlji, da je okupio bend koji je sposoban i voljan pratiti njegov razvojni put, ali i to da je prisiljen sve više posezati za materijalom Hladnog piva jer publika to izgleda i dalje najviše voli. Ono po čemu ćemo pamtiti večer bit će Miletova velika proslava zatvaranja jednog zasigurno napornog turnejskog poglavlja karijere. Po Tvornici koja je bila sasvim puna (premda ne i rasprodana) i raspoloženju publike koje je konstantno bilo na zavidnoj razini, sudeći po entuzijazmu s kojim su pjevane čak i najnovije pjesme s repertoara. Ivan Laić za Ravno do dna, a na Forumu kažu: Odličan Mile Kekin večeras. Ima publiku koja uživa, zna sve pjesme i pjeva i pleše, a čine se nekako fini kulturni ljudi, mogli bi slobodno i u HNK.