Film 'Anatomy of a Fall' (2023): Sumnje i dvojbe - Monitor.hr
10.11. (13:00)

Zlatna palma s razlogom

Film ‘Anatomy of a Fall’ (2023): Sumnje i dvojbe

Trajanje od dva i pol sata može se činiti predugačkim za sudsku dramu, ali “Anatomija” je više od toga, ona je i psihološki portret komplicirane žene i njezinog jednako kompliciranog braka, meditacija o istini i narativima koje u nju pretvaramo, ali i kriminalistička misterija s više pitanja nego odgovora. Triet vješto izbjegava melodramu i velike obrate svojstvene holivudskim filmovima ovog žanra (nadajmo se da nećemo gledati takav remake ove drame) i fokusira se na unutrašnje posljedice suđenja na svoju junakinju koja nam i na kraju filma ostaje u velikoj mjeri jednom enigmatskom figurom. Ravno do dna


Slične vijesti

Jučer (12:00)

Predah od blockbustera

Film Memory – mogući neočekivani hit na Oscarima

Dok svi ove godine pričaju o Barbie, Oppenheimeru, Killers of the Flower Moonu, Priscilli, Napoleonu i mnogim filmovima koji tek dolaze, jedan film mogao bi pomesti svu konkurenciju. U prosincu u kina stiže Memory. Riječ je o filmu koji je ove godine briljirao na filmskim festivalima, ali je prošao ispod radara. Filmu i njegovim glumcima predviđaju i nominacije za Oscara. Film priča priču o Sylviji, socijalnoj radnici koja vodi jednostavan život sve dok je Saul ne isprati kući s njihove godišnjice mature. Njihov iznenadni susret ostavi dubok trag na oboje i otvori vrata sjećanjima, izazovima i otkrićima koji će ostaviti trajan utjecan. Journal

Ponedjeljak (14:00)

Malo europske svježine

Film The Promised Land: Nema junaka bez mane

Dobili smo film starog kova kakvi se danas retko snimaju, ali tim spojem epske istorijske drame, spektakla i pažljivom upotrebom postulata drugih žanrova, “The Promised Land” deluje kao film koji može preokrenuti trendove. Protagonista je Ludvig Kahlen (Mikkelsen), penzionisani vojni kapetan skromnog porekla koji je čin zaradio radom i borbom. On, međutim, želi da zaradi ugled i priznanje drugim sredstvima, pa dolazi na dvor s predlogom da o svom trošku, od skromne penzije, pokuša da kultiviše navodno neukrotivo i divlje tlo Jutlanda, a od „sponzorstva“ samo traži dopuštenje da nastupa kao zvanični predstavnik Krune. Predlog je, čini se, potpuno lud i nerazuman, ali zapravo nikog, osim Kahlena, ništa ne košta. Ima tu tragova epskih romantičnih drama Davida Leana, te odjeka Kubrickovog Barryja Lyndona, ali The Promised Land se zapravo najviše oslanja na dva tipa westerna, kako onaj klasicistički u kome se tačno zna ko je tu dobar, a ko zao, tako i revizionistički, makar po tome da se jasno osuđuje klasizam i rasizam. XXZ

25.11. (09:00)

Dođoh, pogledah, zabavih se

Marjanović o Napoleonu: Ništa povijest, samo rokanje

Snimiti biografski film o Napoleonu Bonaparteu preambiciozan je projekt za bilo koga, ali Scott je nekim čudom u manje od dvije godine snimio više nego solidan film čiji je jedini problem to što neuspješno pokušava obuhvatiti sve bitne detalje iz njegove više nego impresivne biografije koja zgurana u dva i pol sata djeluje kao posljednja sezona Igre prijestolja. Sve se događa prebrzo, a Scott si je još i otežao posao tako što paralelno pokušava prenijeti Napoleonov vojni put i njegov turbulentan odnos s Jozefinom. Je li to njegov najbolji film? Daleko od toga. Radi li se o dobrom filmu? Apsolutno. Radi se o na momente bizarnom, na momente komičnom i u svakom trenutku zabavnom filmu koji po tko zna koji put pokazuje Scottovu apsolutnu nezainteresiranost za poštivanje povijesnih činjenica. Hrvoje Marjanović za Index, film komentiraju i na Forumu.

24.11. (18:00)

Ma Phoenix i Scott se moraju gledat, točka

Epski spektakl Ridleyja Scotta o Napoleonu: Karikatura od glavnog lika, ali s briljantnim scenama bitaka

Phoenixov – i Scottov, i scenarista Davida Scarpe – Napoleon je mentalno gotovo karikaturalna figura sprdnje i teško je vidjeti gdje, osim u području briljantne vojne strategije, leži njegova karizma koja će povući za sobom armiju dostojnu osvajanja svijeta u maniri Cezara i Aleksandra prije njega. Ne možemo ne razmišljati o tome kako bi Kubrick prikazao Bonaparteovo potonuće u ludilo, pogotovo jer mu je to oduvijek bila jedna od omiljenih tema na filmu. Scotta sve to slabo zanima, on je svoj interes našao negdje drugdje, a na tom području nije nimalo podbacio. U pitanju su, očekivano, scene epskih bitaka. Ravno do dna, tema na Forumu

19.11. (15:00)

Ocjena 5 od 10, ali dajte ga pogledajte

The Killer (2023) – Fincherov ćorak

Vjerojatno nitko ne voli svoje likove manje od Davida Finchera. Bilo da je riječ o serijskim ubojicama (“Seven“, “Zodiac“, “The Girl With the Dragon Tattoo“), frustriranim suprugama (“Gone girl“) ili osnivačima društvenih mreža (“The Social Network“), teško da ćete u njegovim filmovima pronaći pozitivnu osobu, točnije više sreće biste vjerojatno imali i u Saboru . Ta lepeza suspektnih persona Fincheru kroz svih 30 godina njegove karijere služi kao platforma za njegove brutalno cinične i nihilističke stavove kroz koje detaljno i nimalo ugodno secira sve pore društva. Iako ostaje dilema je li ovo najslabiji film Fincherove karijere, ili je to ipak “Panic Room,“ to ne znači da “The Killer” nije vrijedan gledanja, jer unatoč brojnim manama teško ćete pronaći autora s čišćom mizanscenom, elegantnijim kadrovima i urednijem tempom. Ravno do dna, tema i na Forumu.

15.11. (14:00)

Šteta za Fassbenderov povratak

Fincherov The Killer ima dobrih dijelova, no ne nudi ništa novo

Prije par dana na Netflix je napokon stigao dugoočekivani film The Killer, redatelja Davida Finchera s Michaelom Fassbenderom u glavnoj ulozi. Riječ je o napetom trileru o plaćenom ubojici koji ulazi u opasnu borbu nakon neuspjelog posla. Film se ne čini kao djelo renomiranog redatelja, nego više kao debitantski film u kojem zadatak kao da nije shvaćen ozbiljno. Određeni elementi filma ga spašavaju od totalne propasti, poput glume, kamere, scenografije i intenziteta kojeg jedan triler mora imati. Međutim, postavlja se pitanje donosi li Fincher išta svježe tom žanru? Postoji malo toga iz filma što publika već nije vidjela. Journal

14.11. (23:00)

Za laku noć

Radić o posljednjem filmu Lukasa Nole – Escort: Dostatan oproštaj

Deset godina nakon dugometražnog igranog ostvarenja “Šuti”, Lukas Nola, koji je preminuo krajem 2022., snimio je “Escort“, posljednji film svog, u okvirima hrvatske kinematografije, ekstraordinarnog opusa. Opusa u kojem je prvo bio postmodernistički žanrovac, pa visoki modernist, ali uvijek samosvjesni stilist osobito zainteresiran za erotsko i bizarno. Nesumnjivo, “Escort” spada u rijetke ptice hrvatske kinematografije, od dugometražnih radova iz perioda državne nezavisnosti relativni su mu srodnici samo filmovi Ivana Livakovića, i tu osebujnost unutar kinematografije kojoj je idiosinkratičnost uglavnom strana treba cijeniti. No to nikako ne znači da je riječ o filmu iznadprosječne kvalitete, premda je za autora Nolina profila bolje da je opus završio na taj način – ne pretjerano kvalitetno, ali zanimljivo. Damir Radić za Novosti.

01.11. (12:00)

Voljeli ga ili ne, iza Lukasa će ostati rupa

Posljednji film Lukasa Nole, Escort: Seks, Hitchcock i alkoholne pare

Reklamiran kao erotski triler, nešto nalik žanrovskim uradcima s kraja osamdesetih i početka devedesetih na liniji “Fatal Attraction” – “Basic Instinct”. U Hollywoodu se danas više ne snimaju erotski trileri, valjda prelako uvrijede neke. Hrvatska ili kasni 30 godina za Hollywoodom ili odjednom pronalazi svoju seksualnu slobodu na filmu kad Ameri to ne mogu ili ne žele, pa dobivamo “Escort”, film koji se trudi biti erotskim trilerom tek toliko da donese dvije scene seksa. Zapravo je u pitanju izrazito gledljiv uradak, s par scena koje su iznimka. Ravno do dna

25.10. (00:00)

Stari majstor na djelu

Film ‘Killers of the Flower Moon’: True crime u zemlji bogatih Indijanaca

Kao što je slučaj i s “Oppenheimerom” Chrisa Nolana, jednom od potencijalnih glavnih protukandidata za Oscare na dolazećoj dodjeli, “Killers of the Flower Moon” je impresvivan na svim područjima. Prije svega, valja napomenuti da traje punih 206 minuta, što je izrazito izazovan komad vremena koji je potrebno provesti u sjedalici u kinu, ali zahvaljujući maestralnoj montaži Scorseseove vječne suradnice, trostruke oskarovke Thelme Schoonmaker, ova tri i pol sata proći će tako da ih jedva osjetite. Novo osvježavajuće poglavlje u Scorseseovoj karijeri, prvo nakon “The Wolf of Wall Street”, budući da ćemo religijsku dramu “Silence” i spomenuti “The Irishman” retrospektivno teško uvrštavati u bolje radove majstora koji je napunio osamdeset godina. Ravno do dna, Forum

19.10. (01:00)

Strah od glavne uloge

Film Obični: Sporedni lik u vlastitoj priči

The Ordinaries, ili Obični socijalna je satira koja nam predstavlja strogo klasno raslojeno društvo koje ne samo da je smešteno u filmski svet, već je i film sam. Koristeći se filmskim jezikom i zakonitostima, rediteljka gradi svet koji čine oni koji igraju glavne i sporedne uloge, te isečeni ili odbačeni, koji se nalaze na marginama društva i istorije – u nemom i crno-belom filmu. Iako su glavni učinili sve da ih istrebe, oni tavore na samom rubu, u izbačenim i isečenim scenama, između rezova, ili su pak puka filmska greška. I dok glavni žive u blaženom neznanju, sporedni su svesni svega – uvek na oprezu i u strahu da ne skliznu među odbačene, stalno želeći da se makar neko od njihovih potomaka dokopa glavne uloge. I to je dopušteno, ipak je reč o pravednom društvu, zajednici koja ceni trud i nagrađuje prema zasluzi. XXZ