Film Wonka: Timothée Chalamet dostojan je legendarnog lika

Jede mi se čokolada sad

Film Wonka: Timothée Chalamet dostojan je legendarnog lika

Wonka nije remake već origin story o tome kako je Willy Wonka postao poznati i čarobni čokolatijer i inovator. Priča ima svoju legiju fanova i podsjeća na stare, raskošne mjuzikle 60-ih i daje osjećaj originalnosti. Redatelj je Paul King, poznat po režiranju oba dijela Paddingtona i to se itekako vidi u Wonki. Film je neizmjerno veseo, pun boja i zaraznih pjesama odličnih za ovo božićno vrijeme. Wonka je i smiješan na dijelove, a King filmu daje drugačiju dimenziju. Dok je Wilderov Wonka bio simpatičan, no pomalo i dijaboličan, a Deppov najmračniji dosad, Chalametov Wonka je sanjar koji vjeruje u dobrotu svijeta i to da je čokolada najfinija kada je dijelimo s drugima. Wonka je u filmu pomalo djetinjast, a zanimljiva stvar je da ga od svih balansira upravo jedino dijete na setu – mala Noodle koja ga uvijek spusti na zemlju. Journal

recenzija filma Timothée Chalamet Wonka

Mel Gibson iz regije

‘Volja sinovljeva’: Srpski ‘Mad Max’ akcijskim kaosom krpa rupe u priči, ali je zabavan

Postapokaliptički spektakl najavljivan kao ‘srpski Mad Max’ uzbudljiv je, razigran i brojnim referencama obogaćen film, a ako tu i tamo (ili malo češće) propadne kroz rupe u priči ili ih pokuša zamagliti nabrijanom akcijom – nema veze. To nadoknađuje impresivnom scenografijom, sjajnim glumcima koji su junački iznijeli i emotivne i fizičke napore, a najviše od svega – totalnim spektaklukom dosad neviđenim u regionalnoj produkciji – kaže Zrinka Pavlić za tportal.

recenzija filma Zrinka Pavlić

Ni na nebu ni na Međuzemlju

‘Gospodar prstenova: Rat Rohirrima‘: Međuzemlje izlazećeg sunca

Animirani film otkriva legendu o Helmovoj klisuri, Billy Boyd i Dominic Monaghan (hobiti Pippin i Merry u Jacksonovoj “LOTR” trilogiji) posuđuju glasove dvojici orki koji kradu prstenove, a pojavljuje se i zli čarobnjak Saruman s glasom pokojnog Christophera Leeja (njegov audiozapis iz serijala ponovno je korišten uz dopuštenje obitelji). Znakovite su i rečenice “Što će Mordoru uopće prstenovi?” i “Čarobnjak (Gandalf) ima pitanja o orcima i prstenovima koje su krali”. No, u tome i jest problem s “Ratom Rohirrima”, kao i s “Prstenovima moći”. Animirani spektakl razapet je između “sword&sorcery” mitologije uspostavljene u Tolkienovim romanima/Jacksonovim filmovima i vlastitog pristupa njihovu nasljeđu, uz tržišni diktat feminizma da ovaj put glavni lik bude ženski (“hrabra i svojeglava” Hera), s obzirom na to da su žene dosad bile sporedne, od spomenute Eowyn do vilenjakinja Galadriel i Arwen. Treba pozdraviti što je film animirani kao što je to, na primjer, bio izvrsni “Gospodar prstenova” Ralpha Bakshija iz 1978., premda je animacija ovdje drukčija. Marko Njegić za Slobodnu

animirani film animirani filmovi Gospodar prstenova Marko Njegić recenzija filma

Pijanist 2, ali kao arhitekt

The Brutalist oduševio gledatelje i kritičare: “Remek-djelo, razmišljat ćete o filmu”

Film je na Zlatnim Globusima osvojio tri nagrade, uključujući onu za najbolji film, najboljeg redatelja (Brady Corbet) i najboljeg glumca u drami (Adrien Brody). Novi film Corbeta je njegov najambiciozniji dosad, a prati arhitekta Lászlóa Totha (Adrien Brody), Židova koji je preživio holokaust. On u poslijeratno vrijeme, 1947. godine sa svojom suprugom Erzsébet (Felicity Jones) odlazi iz Mađarske u Ameriku u potrazi za boljim životom i ‘američkim snom’. Brody je već osvojio Oscara za glavnu ulogu osobe koja je preživjela Holokaust, u Pijanistu Romana Polanskog. Traje čak tri sata i 35 minuta, Journal, Index

Adrien Brody recenzija filma

Treba hrabrosti izaći kao majmun

Lice i naličje slave: Robbie Williams je životniji majmun od bilo kojeg na filmskom platnu

S obzirom na to da se fokusira na prvi i ujedno najuzbudljiviji dio pjevačeve karijere, njegova posrnuća u ovisnost, (auto)destrukciju i sumnje u vlastite mogućnosti dozirane su upravo onoliko i upravo ondje da cjelina ne pati od pravocrtnosti i predvidljivosti. Kao i svakom zabavljaču, i Williamsu su presudni bili nastupi pred živim auditorijem te je svojevrsni happy ending u njegovu slučaju trodnevni koncertni nastup od 1. do 3. kolovoza 2003., kada je u Knebworth Parku okupio rekordnih 375 tisuća posjetitelja. Na užem popisu kandidata za Oscara za najbolje vizualne efekte, ‘Better Man‘ je film u kojem su vizualni efekti doista efektno iskorišteni kao izražajno sredstvo. A slava će ionako uvijek imati lice i naličje. Majmunsko također. Boško Picula za tportal

Boško Picula recenzija filma Robbie Williams

Kao da nije dovoljno horora za početak godine

Eggersov ‘Nosferatu’: Čisti apetit

U dva sata i petnaestak minuta Eggers postiže idealno trajanje u kojem svima u podsvijest upisana radnja ne postaje naporna, a u to vrijeme vizualno odaje počast davnom izvorniku koliko i razvija priču na načine koji su zanimljiviji suvremenoj publici. Sve to dodatnom jezom nabija i atmosferična glazbena partiture irskog skladatelja Robina Carolana koji je također Eggersovo otkriće iz prethodnog filma. Stoga “Nosferatu” djeluje kao nepropusna cjelina izrazite kakvoće na svim razinama, a jedina stvar koja je sputava jest okvir fabule koji mu je nametnut originalnim materijalom. Ivan Laić za Ravno do dna, a imate temu i na Forumu.

Ivan Laić Nosferatu recenzija filma Robert Eggers

Senzualni ples koji ostaje

‘Anora’, jedan od najboljih filmova 2024.: Prvo će vas zabaviti, a onda vas zakucati u želudac

Ova priča o striptizeti, pardon, erotskoj plesačici koja se zove Anora, ali više voli da je se zove Ani, zapravo je vrlo klasična tročinka o rađanju i smrti jednog suludog sna o socijalnoj mobilnosti i ljubavi. U filmu koji svoje dvije trećine urnebesno zabavlja, a onda u zadnjoj zabija dubok udarac u želudac briljira mlada glumica Mikey Madison kao naslovna junakinja. Sean Baker je pak pokazao da i u mainstream svijetu može postići ono što je postizao i sa svojim dosadašnjim, offbeat filmovima – pružiti dobru zabavu uz izrazito humanu, socijalno osviještenu poruku. Zrinka Pavlić za tportal.

recenzija filma Sean Baker Zrinka Pavlić

Robbie i njegov majmun

Better Man: Urnebesna ‘majmunska posla’ Robbieja Williamsa

Uhrvatska kina upravo dolazi ‘Better Man’ film o životu Robbieja Williamsa koji se komunicira kao polubiografski, iako među brojnim ‘pravim’ biografskim filmovima o glazbenicima nosi u sebi daleko više istine nego se to na prvu loptu može očekivati. I da, daleko više zabave. Potez da Robbie Williams u biografskom filmu „Better Man“ bude portretiran kao jedina čimpanza među ljudima jest genijalan potez izmještanja upravo kako bi se moglo reći puno istine. To je ujedno i jedini film o nekoj glazbenoj ikoni u kojoj se otvoreno prikazuje da ta ikona nema glazbenog talenta, već da je njen najveći talent zabavljačkog karaktera jer je sklona neočekivanim i nelogičnim potezima. Zoran Stajić za Ravno do dna

recenzija filma Robbie Williams Zoran Stajčić

Ako vam se ide u kino

‘Ne očekuj previše od kraja svijeta’ najbolji je film koji trenutno možete pogledati u kinima

U filmu pratimo jednodnevnu odiseju Rumunjke Anđele, koja freelancira za stranu produkcijsku kuću, angažiranu na tome da snimi kratak film o sigurnosti na radu, a u kojem se od radnika nastradalih na poslu traži da pred kamerama sami sebe okrive za svoju nesreću te zatim pozovu druge radnike da koriste sve sigurnosne mjere da im se ne bi ponovila takva nesreća. No stvari nisu tako jednostavne da bi se moglo samo reći da je ovo film o užasima suvremenog kapitalizma. Film ‘Ne očekuj previše od kraja svijeta’ zapravo je dijalog. Neće vas razveseliti, ali bi vas, u svem svojem depresivnom otvaranju očiju pred brutalnom svakodnevicom – mogao od srca nasmijati. Jer iako okrutno iskren i bez dlake na jeziku, i ovaj film Radu Judea, kao i zadnji koji smo ovdje imali prilike gledati – ‘Baksuzno bubanje…’ – čitavo to crnilo i beznađe prikazuje na dinamičan, lak i vrlo, vrlo duhovit način. Zrinka Pavlić za tportal

Radu Jude recenzija filma Zrinka Pavlić

Nepokon neki film s dušom

Almodóvarova ‘Susjedna soba’ daje uvjerljiv odgovor na pitanje: Može li smrt biti dobra?

Četrdeset i četiri godine nakon svoga prvog mladenačkog dugometražnog igranog filma ‘Djevojke iz grupe’, nastaloga na vrhuncu španjolskoga kontrakulturnog pokreta La Movida Madrileña, Pedro Almodóvar kao 75-godišnji sineast svjetskog ugleda promišlja o posljednjim danima nečijeg života u filmu koji je osvojio Zlatnog lava i zasluženo visoke ocjene. . Iako govori o želji za smrću, Almodóvar je rad prije svega posveta i – pohvala životu. Bez obzira na to koliko u konkretnom slučaju život još trajao, nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci. Smrt je u ovom prikazu nešto što čak i čovjek može uvjetno pobijediti odluči li se za nju onda kada je može sam uzrokovati, a ne u trenucima u kojima više ne vlada ni vlastitim umom ni tijelom. Boško Picula za tportal

Boško Picula Pedro Almodovar recenzija filma

Ajmo prgava familijo!

A Real Pain je smiješan, ali i dirljiv film, ide li Jesse Eisenberg po Oscar?

Eisenberg je napisao, režirao i glumi u filmu A Real Pain. Film je pokupio četiri nominacije na Zlatnim globusima koji će se održati početkom 2025. I to one najveće – za najbolji film (mjuzikl ili komedija), za najboljeg glumca (Eisenberg), najbolji scenarij te najboljeg sporednog glumca (Culkin). Film prati njih dvojicu, Benjija (Culkin) i Davida (Eisenberg). Oni su rođaci koji se baš i ne slažu. Međutim, odluče se ponovno okupiti na putovanju kroz Poljsku u čast svoje voljene bake koja je preživjela holokaust. Avantura dobiva preokret kada stare napetosti između njih ponovno isplivaju na površinu u pozadini njihove obiteljske povijesti. Journal

Jesse Eisenberg recenzija filma

P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Jede mi se čokolada sad