Kad sam ima koncerte, šta veće, šta manje, meni je hobi bio držat ton, pogotovo zato šta bi se jedan od mojih muzičara, Boris, uvik tome čudija i smija i to je sve kroz šalu počelo. Ja bi drža ton sve duže i duže, a on bi se čudija. Ja sam proba i vidija da mogu i odma sam ima tu neku duljinu od četrdesetak sekundi šta je bio prethodni rekord i onda smo snimili pismu. To je bilo sve prije nekih godinu dana.
Snimio sam novu verziju svoje stare pjesme „Nek sam pijan“ sa prve ploče i radili smo jedan kraj i kraj je bio čak 59 i po sekundi dug. Znači, ja sam triba otpivat točno 59 i po, ni manje, ni više. Kreće sve od pluća. Ton mora bit snažan i puni glas mora bit. Da bi bio puni glas snažan, da se čuje jako i da se drži ujednačeni ton, a da se potroši šta manje zraka. Siniša Vuco o obaranju Guinessovog rekorda u pjevanju za Ravno do dna