26.01.2020. (15:00)
Jačaju pozivi na opći štrajk, trgovine i obrti zatvaraju vrata, a radnici u različitim sektorima odbijaju ići na posao. Cijene goriva u Jordanu najviše su u povijesti zemlje, a vlada se pravda da ovise o kretanjima na globalnom tržištu. No, prosvjednici joj ne vjeruju jer cijene – stalno rastu. Slična ekonomska kriza kuha se i preko Crvenog mora, u Egiptu. Stopa nezaposlenosti raste, troškovi života rapidno rastu, a trećina stanovništva – odnosno više od 30 milijuna ljudi – živi u siromaštvu. Iz Tunisa je 2011. krenula revolucija koja se proširila diljem arapskog svijeta. Trenutno je zemlja u političko-predstavničkoj neizvjesnosti, nakon parlamentarnih izbora na kojima je zabilježen rekordno nizak odziv. Samo 8,8 posto glasača ubacilo je listiće u glasačke kutije zbog činjenice da je većina političkih stranaka u Tunisu izbore odlučila – bojkotirati. Novosti
Svi znaju za ruske dezinformacije čiji su cilj govornici engleskog jezika, istaknula je nedavno u analizi za vašingtonski Institut za bliskoistočnu politiku Nadia Oweidat, profesorica koja istražuje digitalni aktivizam u arapskom svijetu. „Međutim, većina zapadnjaka ne shvaća da postoji jednako opasna – ako ne i opasnija – propagandna kampanja na arapskom jeziku koja trenutno radi na iskrivljavanju percepcije javnosti o ratu Rusije u Ukrajini”, napisala je Oweidat. „Rusi definitivno pobjeđuju u informacijskom ratu”, rekao je Mahmud al-Kitabi, sirijski izbjeglica koji živi u Francuskoj: „U Siriji prorežimski ljudi (pristaše Asadove autoritarne vladavine, op. ur.) vjeruju da SAD ispaljuje rakete na Rusiju, a Rusija se samo brani. Mnogi ljudi u Europi čak i ne shvaćaju da se tako nešto događa. Došlo je do potpunog prekida veze”. Deutsche Welle
Izrael je povećao dolet na svojim F-35-icama, borbenim avionima pete generacije koji imaju znatno smanjeni radarski odraz što im (u teoriji) omogućava djelovanje duboko unutar neprijateljskih linija a da ih ne zapazi neprijateljska protuzračna obrana. S povećanim doletom, tvrdi Jerusalem Post, ovi avioni sada imaju mogućnost napasti ciljeve u Iranu bez dodatnog dolijevanja goriva u zraku. (…) List prilično direktno tvrdi kako ovo jačanje mogućnosti zračnih snaga dolazi u trenutku kada izraelska vojska diže razinu priprema za potencijalni udar na nuklearna postrojenja u Iranu. Jutarnji
Britanci su pokrenuli doseljenički kolonijalizam u Palestini bezbrižno i nesmotreno kao i u Australiji i na Novom Zelandu, i u Keniji i Rodeziji. Izraelsko nasilje u Gazi nije puka samoodbrana već dio duže priče doseljeničkog kolonijalizma koji datira iz perioda vrhunca evropskog kolonijalizma. Suprotno britanskim mitovima, doseljenički kolonijalizam je bio agresivni proces etničkog čišćenja utemeljen u rasizmu. Američka podrška izraelskom zalaženju u palestinsku teritoriju je podrška jedne doseljeničko kolonijalne nacije koju su stvorili Britanci drugoj. Nije slučajnost da je ova podrška postala posebno darežljiva tokom Trumpove administracije, koja je također bila otvoreno ponosna na bjelačku nadmoć u Sjevernoj Americi. Obračun sa historijom kolonijalizma ključan je za obračun sa samim kolonijalizmom. Piše Priya Satia za Al Jazeeru
Eskalacija u Gazi svjedoči o još jednom fenomenu: Bliski istok više nije važan kao što je bio još prije dvadesetak godina. Regija je na zalasku iz niza razloga, od kojih je najvažniji borba protiv klimatskih promjena. Nafta je i dalje važna, ali sve manje kako svijet prelazi na obnovljive izvore energije. Osim toga, u međuvremenu je Amerika otkrila naftu, pa je sad veći proizvođač nego Saudijska Arabija. Konačno, klimatske promjene daju još jedan razlog da se i Izraelci i Palestinci zamisle: ako čovječanstvo nastavi ovim ritmom, klima na Bliskom istoku za sto godina neće biti podobna za život ljudi – Židova i Arapa – piše Đivo Đurović.
Bivši diplomata i novinar objašnjava pozadinu eksplozije u Bejrutu: Najvažnije u svemu jeste da paniku liderima “globalizovane sile” kontinuirano i sve duže stvara Hezbolah u Libanu, strateški saveznik Irana. Samo ne više kao “teroristička organizacija” iz južnog Bejruta, već legalna i legitimna partija, plus veoma respektabilna vojna snaga protiv koje su sve pokušali pa ništa. Uz to su i jedini koji su na vojnom polju porazili Izrael braneći sebe i Liban 2006. U parlamentarnoj su koaliciji sa kršćanima, vojno su sazreli u “ozbiljnom” ratovanju u regionu mimo malih tajnih operacija na granici sa Izraelom. Otud ni ciljano pušteni glas među muslimanima sunitima o pošasti “Šiitskog polumjeseca” (od Libana do Irana, Sirije, Iraka sve do Pakistana…) nije zamaglio realnu storiju o zapravo “Osovini otpora” Izraelu i drugima kojima je isključivo do potpune vlasti nad energijom i drugim resursima, otkrivenim i neotkrivenim.
Sultan Qaboos bin Said (76) je premijer, ministar obrane, šef diplomacije, ministar financija i guverner narodne banke Omana, dakle – sve (otprilike ono što bi Mislav Kolakušić htio biti). Ime budućeg vladara zapisao je na komadiću papira i zapečatio u dvije omotnice koje se čuvaju odvojeno, i bit će otvorene kad bin Said umre, a teško je bolestan. Međutim, ako se članovi kraljevske obitelji, ujedno članovi obrambenog i savjetodavnog vijeća, uspiju dogovoriti o nasljedniku, onda sultanove želje mogu zanemariti. Jutarnji ne spominje želje Washingtona, iako se zna da se oni vole miješati tamo gdje ima nafte, a Oman jest bogat naftom.
“U ovom času nije najbitnije šta će pokazati vjerojatna istraga o smrti Le Mensuriera… Za svijet je on bio šef organizacije za Nobela (sve jadnijeg ni kriva ni dužna), uzdizane u nebo kao grupe hrabrih Sirijaca koji su se organizirali da pomažu napaćenom stanovništvu tamo gdje je prošla vojska surovog terorista Assada” – piše Zlatko Dizdarević o sumnjivoj smrti osnivača Bijelih kaciga; navodno je “pao s balkona svog apartmana u Turskoj” s kojeg je “nemoguće pasti”. Kaže bivši diplomata i novinar da se ovdje sve svodi na “vječiti bliskoistočni red stvari: uzmi im, i ne daj im da se dignu na svoje noge!”.
Odličan tekst Zlatka Dizdarevića u Novom listu o trenutnom stanju na Bliskom istoku: “Nebrojeno je previda u priči povodom Jemena, nafte, dronova, očekivanja i zavaravanja. Kompletna zabluda počela je izlaskom Trumpa iz nuklearnog sporazuma 2015. Potom zabluda da će Iran pokleknuti pred prijetnjama, blokadama i sankcijama. Onda ciljano lansirana ‘šaptanja’ da Rusija baš i nije saglasna sa Iranom i da joj je Izrael bliži. Pa da se ni Kina tu neće miješati, da će se Assadu i kod kuće i unaokolo doći glave, da će beskrajno drčni Netanyahu isprovocirati veliki rat, a slaba Evropa neće imati snage da se opredijeli u svemu čuvajući sebe, itd.,itd.”
Jutarnji ima odličnu analizu odnosa Irana i Saudijske Arabije koji se trenutno prelamaju na cijeni nafte, odnosno goriva za sve nas, a još teže na leđima Jemena gdje se mrtvi broje u tisućama u iranskim i saudijskim forsiranjem svojih interesa.
