Ivica Ivanišević: Meni, kao ateistu, raj i pakao su realnosti koliko i Patkograd iz Paje Patka - Monitor.hr
20.09. (12:00)

Nema veće nesreće od tiranije sreće

Ivica Ivanišević: Meni, kao ateistu, raj i pakao su realnosti koliko i Patkograd iz Paje Patka

<p>Ivica  Ivanišević</p>

Poznati splitski pisac i novinar Ivica Ivanišević u Rijeci je na sajmu knjiga i festivalu autora Vrisak predstavio svoj novi roman “Kao pakao”, objavljen u izdanju V.B.Z.-a. Roman prati priču 45-godišnjaka koji, zbog prevelike ljubavi prema masnoj hrani, alkoholu, ženama i cigaretama, doživi srčani udar i biva raspoređen u raj, mjesto koje je, suprotno njegovim očekivanjima, hedonistička verzija noćne more. “Shvatiš, zapravo, da je ideja raja grozna ideja. Da je raj, po svojoj definiciji, užasni totalitarni svijet. To je svijet u kojem bi svi koji tamo završe trebali biti sretni. Ja ne vjerujem ni u pojedinačnu sreću, mislim da je ona utvara. A kolektivna sreća, to je tek neviđeno nasilje. Naša potreba da sve bude nasmiješeno, uredno, počišćeno, pometeno uvijek je postojala, a sada je postala nepodnošljiva.” Jutarnji


Slične vijesti

Subota (16:00)

Velikomađarski sentimenti i malohrvatski komplimenti

Ivica Ivanišević: Zašto je Velika Mađarska kamilica, a Velika Srbija žestica

Viktor Orban

Viktor Orban snimljen je kako u žaru nogometne ognjice nosi šal na kojemu je otisnuta karta Velike Mađarske, čiji su integralni dijelovi Međimurje, Baranja i Kvarner. Desni toaletoidi bili su prezaposleni otkrivanjem četverogodišnjih četnikuša, društvene mreže također, premijer je samo odmahnuo rukom jer se “ne stigne baviti šalovima”, a cijeli je slučaj elegantno pospremio ad acta predsjednik Republike: “Ja ću se na to nasmijati. Orbanove aspiracije prema Hrvatskoj svode se na to da mjesec dana krstari Jadranom i nađemo se na večeri. Ne bih tome pridavao ozbiljniju pozornost. Kakve susjede imamo, Mađarska je još najbolji.” Ispada da od svih hrvatskih ljepota Viktora zanimaju samo dvije: plavi Jadran i markantni Zoran. Čerupanje Baranje, mažnjavanje Međimurja i otimačina Kvarnera Zoranu su duhoviti za krepat. Iako Mađarska ima nezanemarivu povijest okupiranja tuđih pa i naših teritorija, hrvatski predsjednik se ceri na šareni šal kao lud na brašno. Slobodna

06.11. (19:00)

Kome u Hrvatskoj treba vlak od 1000 km na sat?

Ivica Ivanišević: “Hadezeovci i Hrvati su male bebe za naprednjake i Srbe”

Ivica Ivanišević

Hoćete primjer? Do siječnja ove godine u fotelji šefa srbijanske elektroprivrede sjedio je stanoviti Milorad Grčić koji je prije toga pekao prasiće. Navodno odlično. Njegov uspon političkom vertikalom mnogi su doživjeli kao upravo nenadoknadivi gubitak za srbijansko ugostiteljstvo. Iz pečenjare znakovitog imena “Fantazija” do Elektroprivrede Srbije nije se džilitnuo zaslugom činjenice što raspolaže blistavim kvalifikacijama. Studij je, doduše, upisao kao mladić, ali ga je, po osobnom priznanju, “zanemario zbog rata i sankcija”. Naknadno – i navodno – ipak je diplomirao na Fakultetu za uslužni menadžment u Sremskoj Kamenici. Navodno – jer dotična ustanova godinama odbija javnosti predočiti njegov diplomski rad. Ovoga ljeta Srbija se morala suočiti s tri bolne činjenice – da su joj termoelektrane u komi, da su hidroakumulacije prazne i da je cijeli svijet u golemoj energetskoj krizi. I kako je premudri Aleksandar Vučić riješio taj problem? Sjetio se otići u Jasenovac i režirati skandal koji će onda njemu lojalni mediji tjednima rastezati kao žvaku samo da nitko ne bi pomislio kako će cijelu Srbiju uskoro možda obasjavati petrolejke. Do te razine ludila HDZ se još nije strmopizdio iako ne sumnjam da neće. Samo trebamo biti strpljivi. Ivica Ivanišević

23.10. (21:00)

Ljeti friteza, zimi groblje

Ivica Ivanišević: Split, grad s bipolarnim poremećajem

image

Split je jedinstveni primjer grada s bipolarnim poremećajem koji je u proljeće i ljeto košnica ili friteza nad kojom, nažalost, nitko nije montirao napu pa se smrad spize nadaleko širi, a u jesen i zimu grobnica ispražnjena ne samo od turista, nego i od stanovnika. Kad me upitaju gdje živim, a ja skrušeno odgovorim “u Splitu”, ustvari lažem jer ljeti zbog nepodnošljivih gužvi uopće ne izlazim. Onda dođe zima, i opet ne izlazim, jer me centar grada neodoljivo podsjeća na Lovrinac, a htio bih pod svaku cijenu odgoditi svoj konačni odlazak na groblje. Ne razumijem zašto su Splićani prijavljeni u Splitu iako u njemu zapravo ne žive. Zašto se pristajemo mučiti u gradu u kojem je sve, od stambenog kvadrata do trokuta pizze, bolesno skupo jer je prilagođeno potrebama stranih gostiju koji pak većinu svoga “splitskog vremena” provode blago oduzeti od alkohola i drugih dokaza naše gostoljubivosti? Ivica Ivanišević

15.10. (18:00)

U središnjici HDZ-a sjede barbe koje djeci kradu budućnost

Ivica Ivanišević: Domaći izdajnici i strani plaćenici

Zlatna vrata - Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića: Ivica Ivanišević

Odgovorni roditelji pak svoje potomke od malih nogu usmjeravaju na neizbježan odlazak u bijeli svijet. Držeći se one da nikad nije prerano započeti učenje stranih jezika, još im u kolijevci šire lingvističke vidike. Na izlete s njima ne odlaze u prirodu, nego na aerodrome ili kolodvore da se mališani suoče s kaotičnom užurbanošću tipičnom za takva mjesta pa da poslije ne razviju otpor ili strah od njih. Naposljetku ili prije svega, svakoga ih dana tjeraju gledati večernji televizijski dnevnik, svejedno koji, da bi klinci mogli ako ne baš razumjeti, a onda barem intuitivno naslutiti razmjere užasa koji ih čeka ostanu li u domovini jednom kad odrastu. Trend odlazaka uzeo je maha da su čak i hadezeovci počeli pokazivati znakove panike. “Ako svi odu iz zemlje, u zemlji ćemo ostati samo mi”, kontaju članovi takozvane stožerne stranke. “Od čega ćemo živjeti? Kome ćemo krasti ako od sve imovine preostane samo naša?”, pitaju se užasnute hadezenjare. Slobodna

09.10. (19:00)

HDZ-ovcu koji pitanje korjenite promjene zatvorskog sustava postavi kao svoj prioritet pobjeda je zajamčena

Ivica Ivanišević: Apsana all inclusive

Zlatna vrata - Odabrao umjesto Đele Hadžiselimovića: Ivica Ivanišević

Ljude koji pripadaju društvenoj eliti obično nije briga za uvjete u kojima životare obični građani, a kamoli tek zatvorenici. No, naša elita vrlo je osebujna, rekao bih čak unikatna u svjetskim razmjerima. Naime, mnogi njezini pripadnici, zamalo većina, kad-tad zaglave u nekoj apsani. Vi, dragi čitatelji, i moja malenkost možemo si priuštiti luksuz da ne razbijamo glavu pitanjem kako se živi u domovinskim kaznionicama, ali zajedničari ne mogu, i to iz jednostavnog razloga što imaju zastrašujuće velike šanse da jednoga dana tamo zaglave. Kao što postolari iz  poslovice imaju najgore postole, tako i ubogi HDZ-ovci imaju najgore zatvore. Stoga sam siguran da će velike, čak presudne šanse za neko buduće ovladavanje tom strankom imati upravo onaj kandidat koji članovima obeća temeljiti redizajn cijelog zatvorskog sustava. Ako je Hrvatska rijedak primjer all inclusive države za pripadnike samo jedne partije, zar je problem i kaznionice preurediti po istome ključu? Ivica Ivanišević

 

02.10. (23:00)

U kojem to paralelnom svemiru državna zastava može biti simbol ljubavi prema obitelji?

Ivica Ivanišević: Ala gušta, počinje Mundijal!

Ivica IvaniševićIvica Ivanišević | Knjige cijena

U kojem to paralelnom svemiru državna zastava može biti simbol ljubavi prema obitelji, to HNS-ovci nisu objasnili. Kao što se nisu potrudili raščlaniti na kakvu konkretnu zajednicu misle kad govore o obitelji. Nisu, naravno, ni trebali jer je jasno na što misle. Jedino što nije jasno jest tko im je dao pravo da vlastiti kičasti imaginarij u kojem se sa suzom ganuća u oku cmolji na himnu, zastavu i razdragani hrvatski heteroseksualni narod, podmeću kao neupitni izbor svih stanovnika ove zemlje. Ala gušta, počinje mundijal na masovnim grobnicama! Hrvatska nam treba biti iznad svega, pa tako i iznad mrtvih, a osobito iznad pederluka u čiju su obranu stali neki drugi – naravno, degenerični – nacionalni nogometni savezi. Kod nas to ne može proći, osobito ne u HNS-u, instituciji u kojoj su majstorski izbrusili vještinu puštanja domoljubne magle e da bi se prikrio prebogati spektar šporkarija. Ivica Ivanišević

24.09. (14:00)

Ja volim samo sebe, svog predivnog sebe

Ivica Ivanišević: Hadezeovcima je i rečenica “Mrzim tripice” primjer govora mržnje

Klanjam se | Ivica Ivanišević | Beletristika domaća prodaja | Cijena | Akcija | Hrvatska

Koji put hadezeovce treba braniti od njih samih. Oni se, na primjer, toliko trude praviti glupima da bi prostodušan svijet zaista mogao povjerovati kako se radi o čeljadi s intelektualnim teškoćama. Neću reći da je vladajuća stranka usporediva s ogrankom Mense, međunarodne udruge koja okuplja osobe visokog kvocijenta inteligencije, ali nisu ni balvani kakvima se vole pretvarati. Već trideset godina oni se javno muče s razumijevanjem koncepta sukoba interesa, iako im je savršeno jasno o čemu se tu radi. Naprosto su procijenili kako je vrlo praktično i korisno “praviti se tošama”, zamagljivati bit problema i onda hladno nastavljati s praksom zloupotreba službenih položaja i ovlasti. Zadnjih, pak, dana i tjedana, kao fol, razbijaju glavu preteškim pitanjem: Što je to govor mržnje? Slobodna

18.09. (15:00)

Kad pamet i duša kopne u izravnom prijenosu

Ivica Ivanišević: U državi s posebnim potrebama malo je nade za djecu s posebnim potrebama

Slobodna Dalmacija - Ivica Ivanišević o tome zašto se novi roman zove po Ferdi Pomykalu, u kakvoj su vezi grintanje i mržnja, i što misli o životu prije smrti

Znate li koliko je u francuskoj mreži poljoprivrednih škola zaposleno ljudi koji su na usluzi učenicima s posebnim potrebama? 1181! Alo, ponovit ću: 1181! Zemlja koja ima sve očito ima i dovoljno srca za brigu o najranjivijoj društvenoj skupini, ne štedeći na potrebama te djece i trudeći se potpuno ih integrirati u društvo. Nemojte me krivo shvatiti, ovo sve ne pišem da bih se dodvorio francuskom imigracijskom uredu i aplicirao za državljanstvo. Moj tekst u stvari nema nikakve veze s tom velikom, nama stranom državom, nego s ovom našom malom, promašenom i beznadnom, u kojoj i pamet i duša kopne u izravnom prijenosu, i teško je reći bez čega ćemo prije ostati. Jedino što je sasvim izvjesno jest – da hoćemo. U državi s posebnim potrebama malo je nade za djecu s posebnim potrebama. Slobodna

13.09. (14:00)

Povijest nije učiteljica života, već nastavnica cinizma

Ivica Ivanišević: Djelo povjesničara Tonyja Judta ‘Poslije rata’ baš svatko bi zbog svog zdravlja trebao imati

Na izmaku ljeta i sezone godišnjih odmora čini se neumjesnim preporučivati knjigu, ustvari dvije, koje zajedno “pizaju” gotovo tisuću i sto stranica, ali, s druge strane, da nije ljeta i sezone godišnjih odmora, teško da bih i sâm uspio pronaći dovoljno vremena da pročitam kapitalno djelo britansko-američkog povjesničara Tonyja Judta (1948. – 2010.) pod naslovom “Poslije rata” (prijevod potpisuje Petar Vujačić). Premda se ovdje radi o dvije zamašne blokete od kartona i papira, nipošto vam ne bih savjetovao da odlažete čitanje do sljedećeg dopusta. Naime, unatoč njihovu zastrašujućem opsegu, pa i činjenici da se radi o znanstvenome djelu, ne morate se plašiti da će vas ovi svesci iscrpiti. Upravo suprotno, progutat ćete ih s lakoćom kao da se probijate kroz majstorski ispisan triler. Ivica Ivanišević

11.09. (16:00)

SDP je od nekadašnje političke činjenice ostao samo knjigovodstvena

Ivica Ivanišević: Da bi jaka oporba svrgnula HDZ, najprije ju moramo imati

 

Ivica IvaniševićIvica Ivanišević | Knjige cijena

Naša je oporba oduvijek bila jalova, pa i u svojim najboljim danima kada se činilo da predstavlja ozbiljnu snagu s potencijalom za korjenite promjene. Ne, žalim slučaj, nikada nije bila takva, oduvijek je kaskala za civilnim udrugama i medijima koji su jedini širili prostor slobode. Nije zgorega podsjetiti kako Tuđmana de facto nije porazila ujedinjena oporba, nego smrt. Da je obožavani generalissimus Francek bio u zdravlju i snazi, tko zna kako bi se izborna priča zaključila. Nisam siguran ni da se HDZ-u desetak godina kasnije dogodio poraz: partija se ustvari sama urušila nakon što je veliki vođa iznebuha demisionirao i skončao u tamnici, a pobjeda je natrčalom Milanoviću sjela na volej kao da mu je centrirao Modrić vanjskim dijelom kopačke. Oporba nam je bila jadna i na izmaku devedesetih i početkom drugog desetljeća ovoga tisućljeća, ali smo je barem imali. Imamo li je danas? Ne bih se zakleo. Ivica Ivanišević