Jergović: Davor Butković i život u skladu s Kultom Plave Kamenice - Monitor.hr
31.10.2024. (18:00)

Zaokret za 180 stupnjeva nekadašnjeg 'Princa tame' - u slast

Jergović: Davor Butković i život u skladu s Kultom Plave Kamenice

Usporedo s političkim novinarstvom, Butković se još u ona davna vremena počeo baviti vinima, gastronomijom i restoranima. Prvi je ozbiljno i sustavno o tome počeo pisati, dražeći i time maštu svojih protivnika. Pjenušci, kavijar i guščja pašteta u našeg svijeta izazivaju gnjev, pogotovu među onom društveno-politički angažiranom čeljadi, koja ima novca za sve troje, ali drži da se ovakve stvari konzumiraju potajice. On se, međutim, raspričao i raspisao, i s vremenom stvorio je cijeli jedan metajezik hrvatske novinske enologije i gastronomije, koji će, kada za to dođe vrijeme, malo-pomalo preuzeti i njegovi dojučerašnji neprijatelji. U neka doba je s najužim suradničkim klubom – koji je, koliko znam, a mislim da dobro znam, brojao još jednu jedinu osobu – pokrenuo portal Kult Plave Kamenice, u čijem podnaslovu kao moto stoji “Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji”.

Pritom, on doista, kada je o hrani i piću riječ, nije ni sektaš, ni elitist. Na Kultu Plave Kamenice, tom jednom od najugodnijih i kulturno najinstruktivnijih mjesta na ukupnom hrvatskom elektronskom premrežju, čitat ćete, možda, mitove i legende kako se nekad jelo u Nomi, kod Renéa Redzepija ili, u zagrebačkoj mitološkoj interpretaciji, u Marcellinu, kod Marija Čerhaka, ali će vam u istom tonu, uz jednako poštovanje, biti iznesena pripovijest o Tvornici pljeskavica kod Koste. Miljenko Jergović za svoj blog


Slične vijesti

14.06. (22:00)

Braća po juhi

O jednoj malograđanskoj polemici ili: Kad je ajngemahtes, u mene su svi na berajt

Na Kultu Plave Kamenice, bez konkurencije najrelevantnijem hrvatskom glasilu o gastronomiji, kulturi prehrane i prehrambenom hedonizmu, Davor Butković govori dvije važne stvari: ajngemahtes nije, niti je ikad bio dio “zagrebačke građanske kuhinje, a osobito ne simbol zagrebačkog građanskog identiteta”, nego je ajngemahtes novokomponirana izmišljotina devedesetih; i drugo: “Zagreb uopće nema gastronomski identitet”. U vrijeme kada je u Zagrebu poneko spremao ajgemahtes, recimo oko godine 1908. ili 1912 zagrebačko je građanstvo pretežito bilo bečko ili švapsko, ali kako je Zagreb u kulturnom i u svakom drugom smislu rastao, tako je i njegovo građanstvo bivalo identitetski raznoliko. Istina, 2025, iz malograđanske, neuke, nepismene perspektive, ili iz perspektive kulturne represije fašistoidne desnica, jedino zagrebačko građanstvo koje je prihvatljivo je ono – ajngemahtes građanstvo. Miljenko Jergović o juhama kao simbolu identiteta.