Jergović: Facebook ili žene koje srećem na putu u prošlost - Monitor.hr
07.10.2021. (13:00)

Životi drugih

Jergović: Facebook ili žene koje srećem na putu u prošlost

Dok tako uhodim na Facebooku svoje nekadašnje drugarice i poznanice, majčine kolegice s posla ili sasvim nepoznate žene čija sam imena iz Sarajeva zapamtio, ne činim to da bih im se zatim narugao. Ne uhodim ih da bih našao nešto sramno. Moja znatiželja u biti je introspektivna. Provjeravam što bi bilo sa mnom, kakvim bih životom živio da sam netko drugi. I tko bih, na kraju krajeva, bio kad bih postojao u nekom privatnijem, u se zatvorenijem obliku od ovoga u kojem jesam. Zbog nečeg, ne zamišljam se u tom, alternativnom životu kao muškarac. Zamišljam se kao cura iz Sarajeva. I mogu živo zamisliti kako upravo čekam prvi snijeg na sjeveru Norveške, na nekoj Aljasci, kako dočekujem sjeverne ptice u Južnoafričkoj Republici, i planiram kako ću muža i djecu organizirati da sljedeći kolovoz provedemo najprije dva tjedna u Tučepima, a onda dva tjedna u Sarajevu. Dok su tetka i tetak živi, da ih još jednom vidimo – piše Miljenko Jergović. Express…


Slične vijesti

Jučer (22:00)

Alan Vlahov, junak našega grada

Miljenko Jergović: Kada rulja krene na pedere (komuniste, Srbe, Jugoslavene…), rulja se tu ne zaustavlja

VIDEO Maturant skinuo LGBT zastavu u Zagrebu, ostali su navijali: 'Nije mi bilo ugodno' | 24sata

Problem i jest u tome što većina građana i medija, kao i onih koji vode računa o klikabilnosti sadržaja u medijima te o ugledu pred oglašivačima, nekako nagonski delinkventa, smetala, lošeg Hrvata i građanina prije vide u profesoru Alanu Vlahovu koji nastoji spriječiti mladež da devastira apartne simbole zajednice, nego što bi delinkvente, loše građane i još gore Hrvate prepoznala u tim svojim sinovima i unucima. Ti momci koji su upravo “položili ispit zrelosti” ne skidaju pederske zastave sa zagrebačkih jarbola u ime neke, makar i nezdrave, pobune protiv sistema. Ne, oni to čine zato što ih je tako naučilo u školi, na satovima povijesti, hrvatskog i vjeronauka. Oni to čine zato što su o tome slušali u crkvi i na stadionu. Oni to čine zato što ih je upravo takvima formiralo društvo u kojem su stasavali. Da je riječ o pobuni, s barjaka bi skidali hrvatske državne zastave. To bi bio taj čuveni mladenački revolt, to bi bilo to čuveno mladenačko skandaliziranje odraslih. Skidanje pederskih zastava je, suprotno od toga, dosljedno i potpuno – pristajanje uz sustav. 24sata

22.05. (09:00)

Opus Dei na Villi Peroš zorno demonstrira što kani učiniti s hrvatskim društvom

Miljenko Jergović: Tko je odgovoran za umorstvo Ville Peroš na Ribnjaku?

Tko je odgovoran za umorstvo Ville Peroš na Ribnjaku? | 24sata

Ovo je izvještaj o umorstvu jedne zagrebačke kuće. Zvala se Villa Peroš, sljedeće bi godine navršila 120. rođendan (premda je, možda, i koju godinu starija) i bila je lijep i skladan primjerak secesijske arhitekture, važan za već odavno narušenu cjelinu Ribnjaka. S umorstvom Ville Peroš, u kojemu su redom sudjelovali Državni inspektorat, hrvatski sudovi i policija, desno-katolička hrvatska Vlada i zeleno- lijeva možemaška gradska vlast, Zagreb je za jednu kuću postao manje grad, a Zagrepčani su postali manje građani. Umorstvo Ville Peroš provedeno je za račun Opusa Dei, točnije njihove zaklade Dostojanstvo i nada. Opus Dei katolička je organizacija čiji je cilj preobražaj društva i svih njegovih segmenata. Njezina osnivača Josemaríju Escrivá de Balaguera papa Ivan Pavao II proglasio je svecem. Životno djelo Escrivá de Balaguera knjiga je “Camino”, čija je zemaljska realizacija falangističko-fašistička Španjolska generala Franca. Nije pogrešno reći da je Opus Dei katolička, kršćanska varijanta militantnog islamizma. Isključivi poput islamista, ravnodušni i neprijateljski prema zakonima koje nisi sami napisali, spremni na upotrebu svih sredstava pri rušenju sekularnog društva i Republike, baš poput islamista, nema sumnje da su nevidljivi hrvatski ajatolasi Opusa Dei na Villi Peroš zorno demonstrirali što kane učiniti s hrvatskim društvom. Jergovic.com

19.05. (01:00)

Uvijek bi se među tetkama našla i ta jedna, za glavu viša, koja se nikad nije udavala i nosila je cipele broj 42-43

Miljenko Jergović: Tetka Camilla

Curtsey, No PDA or selfies: 6 rules Camilla has to follow as Queen Consort | World News - Hindustan Times

Muškobanja, govorilo bi se ispod glasa za tu tetku, koja bi se svaki put blago pognula dok se rukovala s našim očevima, kao Anvar el-Sadat dok se rukuje s Titom, a oni bi se poskrivećki ispinjali na prste, da bi se pokazali većim nego što doista jesu. Ružna, slijegale su ramenima naše babe i matere. Tko bi je i uzeo, govorile su one zlobnije, vjerujući da tako, tobož žaleći tu za glavu višu, neudanu tetku, sve svoje muke čine lakšima. Bila je objekt mržnje i ogovaranja, dok su vremena bila dobra, ali kada se počelo umirati, kada su nailazila vremena siromaštva i jada, kakvih je u svakoj kući bivalo, u tetku se gledalo kao u Abuzemze. U nje bi moglo biti para. Ona bi mogla dati. Ona bi se mogla pobrinuti. I doista, tetka bi se pobrinula. Camilla Rosemary Shand, poznatija kao Camilla Parker Bowles, ta je naša tetka. Jergovic.com

 

13.05. (12:00)

Ako nepalski radnik svojim robovskim radom u EU i uspije stvoriti svoj mali raj u Nepalu, Hrvatska će mu poslati Kolindu da ga posjeti i da po glavi pomazi njegovu dječicu

Miljenko Jergović: Da bi si čovjek mogao priuštiti ideale slobode, najprije mora raditi kao rob

Krajem godine nova pravila za radnike iz stranih država, ove godine izdat će se i 180.000 dozvola - Večernji.hr

Nepalski radnici od nepalskih robovlasničkih agencija za skupe pare kupuju robovski status i povlasticu da ih te agencije prodaju hrvatskim robovlasničkim agencijama koje ih zatim za dvostruku cijenu prodaju hrvatskim poslodavcima. Sloboda za nepalskog radnika nije najviša ljudska vrijednost, nego on za ogroman novac, koji će godinama otplaćivati, kupuje pravo da bude rob. Od onog što mu njegov hrvatski poslodavac isplati on će morati da preživi, pošalje novac obitelji u Nepalu, otplaćuje svome nepalskom, a posredno i hrvatskom robovlasniku cijenu svoga robovanja. Zašto strani radnici žele biti robovi i raditi za poslodavce u europskim zemljama koje se isprazno diče idealima slobode i ljudskih prava? Zato što žele u svojim domovinama sagraditi kuću, zaštititi porodicu i stvoriti svijet u kojemu će sloboda moći biti najviša ljudska vrijednost. Razumijete? Da bi ti ljudi mogli da dopru do slobode, najprije moraju da se pokore, da otkupe pravo – da budu robovi. Jergovic

07.05. (01:00)

Ljudi moćne inteligencije možda ne bi trebali studirati povijest

Miljenko Jergović: Yuval Noah Harari – ograničena imaginacija neograničene inteligencije

Dubinska ispravnost svega što Harari piše i govori, ispravnost njegovih mišljenja i stavova, kao i ispravnost njegova odnosa prema različitostima među ljudima i njihovim kulturama razlog su zašto sam se toliko puta vraćao čitanju njegovih knjiga i tekstova, nevino kao da ih čitam prvi put, i što sam se toliko puta iznova morao dubinski razočarati. Ali paradoks tog razočaranja leži u tome što se nisam mogao razočarati u autora i njegove stavove, nego sam se razočaravao u njegovu ograničenu imaginaciju. Pritom, upravo zbog te ograničene imaginacije on i jest postao kao sveprisutan i moćan autor. Svojim knjigama Harari prilazi svijetu inteligentnih, ali nenačitanih i suštinski neproduhovljenih ljudi. On prilazi svijetu koji je zarad suština odavno prezreo formu pa je odbacio metaforu, pripovijest i legendu te se krenuo baviti takozvanim činjenicama. Ono što Harari piše na granici je priručnika za samopomoć ljudima – u pogledu na svijet. To je nešto čime se u slobodno vrijeme bavi Slavoj Žižek. Time se za trumpoidni i tobože konzervativni dio svijeta bavi Jordan Peterson. Jedan je filozof, drugi je klinički psiholog, a Harari je povjesničar. Jedini Žižek nema problema s imaginacijom jer on je Balkanac, a Balkanci se bore da prežive… Jergovic.com

01.05. (00:00)

Naša društvena odgovornost preduvjet je funkcioniranju naših individualnih prava

Miljenko Jergović: I ja sam ovdje ubijao

Kao pripadnici neke zajednice itekako smo dužni i odgovorni za sve što je u ime zajednice učinjeno. Pa tako onda vlastite grobove možemo slobodno i krajnje nesentimentalno prodavati, dok smo židovske grobove dužni štititi. Kao što smo dužni štititi prisutnost i sjećanje svake druge manjinske zajednice. To je preduvjet svakog udruživanja u zajednicu ljudi. Bez toga se i Hrvatska raspada kao društvo. Pritom, riječ je o vrlo jednostavnoj i preciznoj računici koju nikako ne možemo otkloniti iz svojih života: naša društvena odgovornost preduvjet je funkcioniranju naših individualnih prava. Štitimo manjine, štitimo ugrožene da bismo kao pojedinci bili zaštićeni. Opasna je iluzija da nas štiti pripadanje većini jer svaka je većina nesavršena i neobuhvatna. Čovjek samo djelomice može pripadati većini. Bilo kojoj većini. Mimo toga je nezaštićen. Mimo toga štiti ga plemenitost zajednice u odnosu na njegovo manjinstvo. A te plemenitosti može biti samo ako smo plemeniti. Jergovic.com

30.04. (01:00)

Ekonomska propaganda i marketing su savršeno izvedeni oblici prosjačenja

Miljenko Jergović: Zašto naši prosjaci više ne traže novac, nego mole da im kupimo kiflu?

CRNOGORSKI PROSJACI PRKOSE KORONI: Komunalnoj policiji date odrešene ruke dareši problem

Mnogo godina kasnije sram me je što sam se onako u nju bio zagledao. Priznajem, bila je pametnija, a na neki način i modernija od mene. Što je identitet, nego predstava koju smo spremni ozbiljno shvaćati? Ali što je prosjačenje? Iz prosjačkog zanata nastale su mnoge danas vrlo cijenjene profesije: marketing, odnosi s javnošću, influencing, a onda, posredno, i glasnogovorništvo, profesionalni aktivizam, life coaching… Svaki posao zasnovan na razmjerno jednostavnom triku, koji, međutim, pretpostavlja neprestano bavljenje promjenama u čovjekovim navikama, običajima i svakodnevnom životu, triku nagovaranja da drugome ustupi vlastitu materijalnu vrijednost, e da bi se zbog toga osjećao dobro i životno ispunjeno, potekao je iz prosjačkog zanata. Ekonomska propaganda i marketing samo su savršeno izvedeni oblici prosjačenja, koji potvrđuju da bez prosjaka nema ni ekonomskog razvitka zajednice. Jergovic.com

23.04. (22:00)

Ženska i ljudska pripovijest bez anestezije

Miljenko Jergović: Ksenija Marinković, Super-Draginja, žena koje nema

HAVC • Katalog hrvatskih filmova

Ima glumaca koji i dalje igraju, ali više ne glume. Tome ih vodi njihov način. Pamtimo, primjerice, Ljubu Tadića, Slobodana Perovića, Pavla Vuisića. Pamtimo Fabijana Šovagovića i Ivicu Vidovića. Oni koji ne bi bili sasvim sigurni što gledaju dok njih gledaju, govorili bi – ali, opet, ne bez strahopoštovanja – da su oni svugdje, u svakom filmu, isti. Drugi bi objašnjavali na drukčiji način, ali jedno bi ostajalo neobjašnjivo: kako mogu odigrati tolike likove, kako mogu predstavljati tako različita lica, naravi, karaktere, a da više ne glume? I u kojem se to trenutku zapravo dogodilo, u kojoj predstavi i kojem filmu, da su prestali glumiti… Ali svaki od njih bi, tako ne glumeći, već samim svojim prisustvom ispunio kadar i napučio pozornicu. Ksenija Marinković kao da se od nekih doba, teško je reći kada je to bilo, priključila tom nizu u nas redom muških glumaca… Jergovic.com

23.04. (01:00)

Teta Almasa dolazila je svakodnevno, ali nenametljivo

Miljenko Jergović: Teta Almasa, Javorka i drug Tito

Sve je u tom stanu neravno, kao od plastelina, i sve je umireno, šareno i ponjavasto. Almasa-hanuma nam se, ne znam koliko zahvaljuje na pomoći, pa pristavlja kavu. Mati moja se opire minimalno, milo je njoj sjesti, pričati, upoznati se, ja pijem malinu, sok na razmućivanje, prejak i prezaslađen, i sa sećije, meke starinske, gledam u sučelni zid na kojem je prostran zidni ćilim s motivom Ćabe, crne kamene kocke u Meki, prema kojoj se svi muslimani svijeta orijentiraju u vrijeme molitve. Na drugom zidu, uz kredenac i fotografije nekoga porodičnog svijeta – o kojemu ću sljedećih godina tek saznavati, na nakrivljenom bijelom zidu, iz novina izrezana, visi fotografija široko osmjehnutog Tita. … Nevjerojatno je kako su me godine s tetom Almasom navele na posve krivu pomisao da uvijek postoji netko tko dolazi kad ti je teško, zapričava te i liječi od svega što još nije poravnato utjehom zaborava i mirenja. Express

 

16.04. (18:00)

Imena poginulih na jednoj strani se čuvaju i pamte, a imena poginulih na drugoj strani često i ne stižu do križa

Miljenko Jergović: Grob u Donjim Andrijevcima

Donji Andrijevci - Wikipedia

U Donje Andrijevce se iz Sarajeva putovalo pojedinačno: i to je, vjerojatno, jedino što su Nona i Nono radili jedno mimo drugoga. Da se ne mora na tom putu razgovarati. Poslije je išla Javorka. I ona sama, tako što njima dvoma ne bi ni rekla da ide. Ispred škole je, obrastao mahovinom i maskiran vremenima koja mu nisu sklona spomenik žrtvama fašizma. Da nije jednog događaja koji sam opisivao u “Rodu”, netko od onih koji leže tu mogao bi biti onaj koji je iz zasjede ubio mog ujaka Mladena, dvadesetogodišnjeg njemačkog vojnika. Ali početkom 1970-ih, čovjek koji se hvalio da je tog kasnog ljeta smaknuo Švabu, još je bio živ i horan. Mojoj majci htjeli su da ga pokažu, da ga možda upozna, ali ona nije htjela. Pobjegla je. Jergovic