Jergović: Nije problem u degeneriku koji razbija, problem je u degeneriranom društvu - Monitor.hr
05.06. (09:30)

Sunce mu njegovo

Jergović: Nije problem u degeneriku koji razbija, problem je u degeneriranom društvu

Zašto “rastrojenog mladića” nazivam degenerikom? Zato što on to jest, u kulturnom, socijalnom i antropološkom smislu riječi. On je, razbijajući macolom, dijelom ograde ili poklopcem za šaht oplemenjujući fragment javnoga prostora, umjetninu koja pripada svima i zajednicu ujedinjuje estetskim skladom i djetinjom začudnošću, u stvarnom i u simboličkom smislu protagonist degenerirane, duboko bolesne i obezuljuđene zajednice. Kao degenerik on zajednicu čini degeneriranom, ili je degenerirana zajednica od njega učinila degenerika – piše Miljenko Jergović o čovjeku koji je porazbijao Pozdrav Suncu u Zadru.



Slične vijesti

Srijeda (11:30)

Prokleta avlija još je veća

Jergović: Kada je točno Andrić prestao biti hrvatski pisac?

Jergović komentira svađu hrvatske ministrice Obuljen Koržinek i srpskog ministra Vukosavljevića oko pripadnosti Tesle i Andrića (a oni, avaj, Jugoslaveni), no na kraju teksta poteže daleko važnije pitanje – “kako je moguće da se baš svaki suvremeni pisac koji svojim djelom postaje značajan u bližem susjedstvu, pa u Europi i u Svijetu, u Hrvatskoj proglasi nedovoljno hrvatskim, izolira ga se, i živog ga se izvan groblja sahrani. Zbiva se to s Dubravkom Ugrešić, sa Slobodanom Šnajderom, sa Slavenkom Drakulić. O tome, međutim, možemo govoriti dok su pisci živi. Sve drugo je pljačkanje grobova”.

08.08. (07:30)

Gaće su zastava grada

Jergović o zabrani sušenja rublja na vidnom mjestu: Tiramol je znak grada

“Tiramol je zastava Mediterana. Tiramol je zastava svake obitelji. Ono što se na njemu suši, to smo mi. To je ono naše što se inače ne vidi, jer i ne služi tome da se vidi, osim onda kada se suši na tiramolu. Goleme gaće dalmatinskih baba i djedova. Pa košulje, bijele košulje naših povijesti… Tiramol dalmatinski grad čini gradom, razlikuje ga od malih mista uz obalu, koja nemaju potrebe za tiramolima” – ne da Miljenko Jergović užad što visi nad glavama u ulicama i dvorištima primorskih gradova.

06.08. (11:30)

Upravo zato

Jergović: Nisam znao što me toliko potresa u toj pjesmi, a ne znam ni danas

Sreo Miljenko Jerković na tržnici Đimija Stanića i sjetio se jedne pjesme koja mu je obilježila djetinjstvo: “Nije riječ o tekstu, u njemu nema ničega tako ganutljivog. Možda se ne radi ni samo o melodiji. Način na koji su se u glasu pjevača riječi spojile s melodijom ono je što će ‘Kaži zašto me ostavi’ u izvedbi Đimija Stanića učiniti neusporedivom. Pjesmom koja je skladište emocija i sjećanja što se prenose danas s kraja na kraj svijeta, ovoga nadgrobnog i onoga zagrobnog, podjednako”.

30.07. (16:30)

Baywatch Tribunj

Jergović: Braneći plažu, načelnik Tribunja brani posljednji neosvojeni javni prostor u RH

Običaj da se rezervira mjesto na javnoj plaži proizašao je iz dugog niza hrvatskih običaja, čiji je cilj da se rezervira, privatizira, osvoji i poništi javni prostor. Naravno, taj prostor može biti stvaran – kao što je stvarna plaža u Tribunju – a može biti i simboličan, kao što je, recimo, simboličan novac, ili kao što je, recimo, simboličan položaj predsjednika Vlade. To da živ čovjek koristi položaj predsjednika Vlade svoje zemlje, koliko god ona bila malena, siromašna i nezanimljiva, da bi se kandidirao za položaj predsjednika Vlade u Bruxellesu ne razlikuje se suštinski od rezerviranja najboljeg mjesta na plaži u Tribunju – secira Miljenko Jergović naopako naše društvo.

16.07. (21:30)

Mjerenje civiliziranosti

Jergović: Što konzervativac misli o kapetanici broda koja spašava migrante

“Kada su zakoni, poput onih na koje se poziva Mateo Salvini, neracionalni i nehumani, onda je naša moralna obaveza da ih ne poštujemo” – citira Miljenko Jergović u svojoj novoj kolumni Marija Vargasa Llosu koji piše o migrantima, a kojeg voli “zato što mi je jedan od rijetkih desnih orijentira, ali ga volim i zato što mislim da je korisno s vremena na vrijeme biti iziritiran”.

14.07. (17:30)

Prošlo je 65 godina od objavljivanja ‘Proklete avlije’ Ive Andrića

Šezdeset i pet godina je od izlaska “Proklete avlije”, posljednjega dovršenog romana Ive Andrića. Legenda kaže da je knjiga započeta između dva rata, dugo je i s mukom pisana, uz mnoga odbacivanja i kraćenja, da bi svoje konačno ostvarenje dočekala u godini nakon Staljinove smrti i u vrijeme kad je jugoslavenska literatura već bila izašla iz čvrsto skovanih okvira socijalističkog realizma. Iste godine pokrenuta je i Ninova nagrada, najvažnije književno priznanje u povijesti zemlje, koju će, međutim, ispred Andrića dobiti podobni mladi pisac Dobrica Ćosić, za roman “Koreni” –  Miljenko Jergović za Jutarnji.

06.07. (21:00)

Miljenko Jergović: Još jedna lijepa posveta Borki Pavičević

U javnome životu Borke Pavićević nije mogao postojati argument hrabrosti, zato što bi, po njezinom vlastitom moralnom osjećaju, to bio nedopustiv moralni komfor. Ona je, poput japanskog kamikaze i poput onih nekoliko stvarnih kršćanskih svetaca, ili da upotrijebimo usporedbu koja bi joj se, vjerojatno, više svidjela, ona je poput Stjepana Filipovića i Rade Končara djelovala u misiji u kojoj su pitanja osobne hrabrosti savršeno irelevantna. Sama je stvorila svoju misiju, sama je odredila njezina pravilaMiljenko Jergović, Jutarnji.

19.06. (23:30)

ATMadun

Jergović: Najezda bankomata znak je da Hrvati nisu u stanju imati svoj Dubrovnik

Na Stradunu stoji 26 bankomata, unutar starih zidina još 11,  čime je Dubrovnik jamačno svjetski rekorder po broju bankomata po četvornom metru prostora. Vlasnici prostora iznajmljuju bankomatno mjesto za 12.000 kuna… Vlasti u Hrvatskoj i u Dubrovniku u trideset su godina činile i učinile sve da rashrvate Dubrovnik, da ga razdubrave i razraguze, da ga naguze i pretvore u bankomat neke opskurne provincijske mjenjačnice. I bogme ovih dana dovršavaju svoje posle – piše Jergović o jezgri lijepog grada koja se pretvara u bankomat i mjesto za trošenje upravo podignutog novca.

12.06. (09:30)

Jergović: Uloga štakora i kljusadi u investicijskom preporodu Zagreba

Kljusinama se, dakle, gradonačelniku čine konji koje gledamo dok prolazimo pokraj hipodroma. A kako je on toliko puta izabran i potvrđen od većine građana, njegovim očima možete vjerovati više nego svojim vlastitim. Bolje će vam tako biti, jer će se nastavak priče odviti po njegovoj, a ne po vašoj volji. I još ćete zaboraviti da ste imali neku volju… Zagreb/Beograd na vodi je po definiciji svojoj nezaustavljiv. Kao agresivni, invazivni Manhattan na mozgu – piše Miljenko Jergović za Jutarnji (i svoj jergović.com)

02.06. (13:30)

Jergović: Blatne vojničke čizme na čistom kupaoničkom podu Adolfa Hitlera

Blatnjave vojničke kundure na prostirki ispred kade, u bogato namještenoj kupaonici. Ispred kade bijeli je toaletni stočić, uz njega stolica s neuredno složenom uniformom. Na stolu je žena koja se kupa, gola, načinjena od kamena ili od gipsa, neoklasicistički kič karakterističan za epohu. Pokraj nje taster s tri zvona: za slučaj da kupač iz kade nekoga mora hitno pozvati. Ova lijepa i čedna fotografija, nastala iz šale, savršena je slika kraja rata, pobjede nad fašizmom, ženske snage. Višeznačna i snažna, jedna od najvažnijih fotografija cijele epohe… – piše Miljenko Jergović za Jutarnji.