Jergović: Nikola Šop, smrt jednog zagrebačkog podstanara - Monitor.hr
25.12.2021. (16:00)

Tihi odlazak uz drugog velikana

Jergović: Nikola Šop, smrt jednog zagrebačkog podstanara

Pisao je pjesme ispunjene naivističkom kršćanskom inspiracijom, u duhu franjevaštva i zajedništva svih zemaljskih stvorenja. Objavljivao je tad, uglavnom, u Beogradu, te uglavnom po klerikalnim hrvatskim novinama i časopisima. Sve dok ga u jednom trenutku na zub nisu uzeli crkveni konzervativci, zbog načina na koji je, vedro, prostodušno i pomalo narodski, prikazivao Sina Božjeg. Tko zna kako bi izgledao život Nikole Šopa, a onda i kako bi izgledalo cjelokupno njegovo djelo, da nije 6. travnja 1941. Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, i da nije onako bezdušno bombardirala Beograd. Bombe je Šop dočekao u Zemunu, pa je u strahu i panici skakao s balkona u bezdan i teško povrijedio kralježnicu. Bilo mu je tek trideset i sedam, živjet će još punih četrdeset godina, ali taj će mu skok i lom sasvim promijeniti sve životne perspektive. Uglavnom će biti polupokretan ili nepokretan i nikad više neće biti zaposlen čovjek niti živjeti normalnim građanskim životom. Miljenko Jergović u misaono-biografskom izdanju za Božić, za 24 sata.


Slične vijesti

20.03. (14:00)

Nepoznato o poznatome

Na današnji dan: objavljen roman Čiča Tomina koliba

Originalno objavljen 20. ožujka 1852. godine, roman poznat po tome što je prikazom života robova na tadašnjem američkom Jugu značajno potaknuo pokret za ukidanje ropstva na Sjeveru, kao i intenzivirao političke rasprave koje će na kraju dovesti do građanskog rata. Naslovni protagonist Čiča Toma (Uncle Tom) je sredovječni rob koji je godinama vjerno služio svoje gospodare, ali koji ga na kraju, suočeni sa financijskim problemima, prodaju a zbog čega će on ostati razdvojen od svoje obitelji i iskusiti nove, kao i obično daleko okrutnije gospodare. Dio današnjih kritičara zamjera preveliki sentimentalizam i paternalistički odnos prema crnim robovima, te stvaranje kulturnih stereotipova o crncima među američkim bijelcima. Nacional

03.02. (00:00)

Lijek protiv jezive dosade

Zadnja ruka: Baretić je napisao rijetko zabavnu i duhovitu knjigu

Novi, dugoočekivani roman Renata Baretića u jednu ruku opravdava očekivanja odlične proze, no u drugu predstavlja pravo iznenađenje. Od omiljenog „Osmog povjerenika“ (2003.) Baretić je pomno gradio svoj osebujni stil pisanja, koji bi se mogao opisati kao stvarnosna proza s otklonom. Rijetko zabavna i duhovita knjiga, i to ne samo na razini likova i događaja o kojima govori. Roman je napisan na inventivnoj upotrebi i kombinaciji raznih dijalekata, od splitskog do zagrebačkog kajkavskog. Stilski ovaj roman doista pruža ono što se često naziva „užitak u tekstu“. Duhovitost je prisutna i na razini jezika – što je inače karakteristično za poeziju – a čini se da je upravo takva sjajna upotreba stila ono mjesto koje omogućuje „prolaz“ Zvonkovim (protagonistovim) likovima. S obzirom da su oni zapravo samo riječi, poigravanje jezikom ono je mjesto na kojem se susreću pisac Zvonko i njegovi likovi. A to je onda i mjesto susreta sa čitateljem, kojem će novi Baretićev roman zasigurno iznimno svidjeti. Lupiga

25.12.2021. (21:00)

I danas stvara nelagodu u hrvatskoj kulturi

Četrdeset godina od smrti najvećeg hrvatskog književnika 20. stoljeća

Krleža je jedina osoba u nas koja ima vlastitu enciklopediju, Krležijanu, kao bjelodani dokaz da je njegovo djelo, književno i životno, zaista čitava enciklopedija. No možda zato još nije dobio ni film ni TV seriju o sebi, poput recimo Tina Ujevića – Krleža je takav zalogaj da se još nitko, izgleda, nije odvažio na to. Unatoč svim mogućim preispitivanjima i novim čitanjima, Krležino djelo stoji i danas priznato u svojoj iznimnoj veličini. U četiri desetljeća nakon Krležine smrti svijet se uvelike izmijenio i mijenja se brže nego ikad prije. Nakon desetljeća velikih priznanja u doba druge Jugoslavije, ponekad i pretjeranih hvalospjeva ili uzimanja svake Krležine prosudbe (o literaturi i izvan nje) kao konačne, već 1980-ih javljaju se pojedinci koji ga pokušavaju rušiti s pijedestala, a to se nastavilo osobito nakon 1990. Tu se lako odlazi u drugu krajnost. HAK revija

21.12.2021. (13:00)

Više nije u modi

Charles Bukowski ‘Oluja za žive i mrtve’ – stihovi s brane koja popušta

Stari pokvarenjak Charles Bukowski, trubadur iz prljavoga jarka i glasnogovornik podzemnog polusvijeta koji čine pijanci, kockari, kurve i književnici, danas je naširoko prihvaćen kao jedan od najistaknutijih američkih pjesnika druge polovice dvadesetog stoljeća, a može se pohvaliti i armijom fanatičnih obožavatelja kakva rijetko prati ljude od pera. Taj talent kod Bukowskog je uvijek bolje izbijao u poeziji nego u proznim djelima, a dokaze koji lako brane ovu tezu možemo pronaći primjerice u antologijskoj zbirci “Užici prokletih” koju je u prijevodu Damira Šodana prije deset godina objavio Profil. Ono što najviše upada u oči kad danas čitamo njegove stihove jest koliko se naglo svijet promijenio u četvrt stoljeća nakon njegovih posljednjih radova i smrti. Vremena su danas svakako pretjerano sanitizirana političkom korektnošću koja ne podnosi lako izravnost njegovog izričaja, pa su njegove misli ponekad suviše nelagodne za najnovije generacije čitatelja. Ravno do dna

17.10.2021. (20:00)

Zaboravljeni pisci

Jergović: Ali ja nisam gospodin, ja sam ološ

“Crveni petao leti prema nebu” izazvao je skandal u vrijeme kada je objavljen. Da ovaj roman netko danas napiše, također bi izazvao skandal. U Hrvatskoj bi ga, recimo, od zabrane spasilo samo to što pravobraniteljice za ovo i ono, aktivistice, feministice i autorice sapunica, kao ni političari, crkvenjaci i predstavnici nacionalnih manjina nemaju naročit interes za književnost i ne čitaju zapravo ništa. Ali mimo toga, prema današnjim ultrakonzervativnim i turboliberalnim, kobajagi ljudskopravnim normama europske provincije, “Crveni petao leti prema nebu” čudovišno je nekorektna knjiga. Po svemu neugodnija, recimo, od Nabokovljeve “Lolite”. Ali nije je to one davne 1959. učinilo tako privlačnom, niti je zato šezdesetih toliko prevođena i slavljena po svijetu. Ono po čemu je “Crveni petao leti prema nebu” bio tako slavan i prisutan je gotovo magična privlačnost, prohodnost i gravitacijska snaga u odnosu na čitatelja, kakva jednako postoji u nekih genijalnih knjiga (u “Sto godina samoće”, recimo, ili u “Prokletoj avliji”), kao i u pojedinim primjercima trivijalne ili kič književnosti (primjerice u “Galebu Jonathanu Livingstonu”, u Džubranovu “Proroku”, u “Malom princu”, toj dječjoj paraboli za odrasle…). Piše Miljenko Jergović

10.10.2021. (23:00)

Friške knjige majstora priče

Čitali smo novog Glamuzinu: ‘Drugi zakon termodinamike’ vješto je i precizno napisan roman, kroz koji ćete ‘protrčati’ u najboljem smislu te riječi

Moglo bi se reći da je priča, dakle, protagonist novog romana Drage Glamuzine. Priča, odnosno onaj osjećaj koji u čovjeku nastaje kada sluša nešto nevjerojatno i pita se: ma, baš, pa što će se iduće dogoditi? Postavke ‘Drugog zakona termodinamike’ vrlo su jednostavne, upravo kazališne (predlažem da lik Svena, organizatora ove epske istina izazov igre – koji kao kakav šaman brine o atmosferi i goni ostale da govore – igra Krešimir Mikić). Čitava radnja romana događa se u jednoj noći u kući na Zelenjaku i to kod, glavom i bradom, književnika Zorana Ferića. Društvo se okupilo povodom zagrebačkog gostovanja celebrity kolege Jonathana Franzena, a Franzen i Ferić su, pritom, jedine prave ličnosti u knjizi, dok su ostali likovi fikcionalizirani. Piše Vid Barić za Tportal

20.09.2021. (01:00)

'Književnost je meni oduvijek bila religija, a ne lijek, a čitanje knjiga je ono što nas čini ljudima'

Okretište: Najteže napisan roman Damira Karakaša

Nakon gotovo tri godine intenzivnog traganja za pravim riječima, jedan od najboljih suvremenih hrvatskih pisaca Damir Karakaš objavio je, kako sam kaže, svoj najintimniji i najteže napisan roman – “Okretište”. U njemu se pokušao suočiti s vlastitom proživljenom traumom – teškim fizičkim napadom nakon kojeg se danima borio za život. Kako nastaviti živjeti bez ikakva odgovora, bez saznanja o počinitelju, razlozima napada, osude, osvete? Da znam i da mi je jasno što se dogodilo napisao bih možda nekakvu studiju, znanstveni rad ili esej, a budući da ne znam, napisao sam roman. Međutim, nejasnoća u književnosti nije tako loša, kako kaže Borges, u nejasnoći se krije bogatstvo, no htio sam raditi roman u kojem nema crne kronike i spektakla, nego baciti težište na jezik jer za mene, i prije kad sam radio knjige, književnost nije pitanje događaja, već jezika. Magazin HRT

10.07.2021. (10:00)

'Tiskara i knjižara bili su puls njegova života, a žene i politika žileti'

Marko Gregur: Diplomacija je kada čovjeka pošalješ k vragu, a on ti kaže hvala

Ovogodišnji laureat “Nagrade Vladimir Nazor” za roman Vošicki, mladi književnik Marko Gregur dao je intervju za Moderna vremena. Vošicki je povijesni biografski roman o češkom tiskaru iz Koprivnice koji je poznat, između ostalog, po tiskanju određenih časopisa u vrijeme kada je to bilo zabranjeno, a posebno brojnih tekstova Miroslava Krleže kada ih nitko nije htio objavljivati. Mislim da su književne nagrade odlična stvar jer se time u fokus kroz godinu dana stavlja više naslova, književnost je uz njih prisutnija u medijima itd. Dio su književnog života, kao i kritika ili predstavljanje knjige, a sama dodjela nagrade je književni blagdan na kojem se okupljaju ljudi posvećeni istoj stvari.

04.07.2021. (15:00)

Muke po književnosti

Niz ekscesa ili ekscesni niz u godini čitanja?

Godina čitanja, breme koje je 2021. godina igrom slučaja ponijela, sve više počinje ličiti na godinu književnih ekscesa. Govoreći samo o nedavnim događajima, kraj travnja i početak svibnja obilježila je javna polemika oko kriterija dodjele nagrada u sklopu Javnog poziv za dodjelu stimulacija autorima za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva i prevoditeljima za najbolja ostvarenja na području književnog prevodilaštva u 2019. i 2020. godini, da bi pak cijeli lipanj protekao u raspravi oko projekta “Nagrada mlade kritike”, koji je neslavno otkazan nakon što je Semezdin Mehmedinović odabran kao jedan od autora koje će 200 srednjoškolaca čitati, a onda naprasno izbačen, što je pokrenulo lavinu reakcija. Booksa

01.06.2021. (14:30)

Trbuh Balkana

Pofuk: Fantastičnu maštu pisaca poput Basare i Jergovićeva sve češće nadmašuju apsurdi sadašnjice

Kolumnist recenzira nove romane Jergovića i Basare pišući: Ne znam koliko su Basara i Jergović bili u dosluhu, ili možda i nehotice jedan na drugoga utjecali, ali činjenica je da između dva romana postoji barem jedna velika sličnost u virtuoznom prepričavanju prepričanih fantastičnih dijaloga koji se događaju između likova, kojima ne manjkaju fantastične i magične osobine. Za čitanje i jednog i drugog bit će vam potrebna velika koncentracija i pažnja, koja i u jednom i u drugom slučaju biva bogato nagrađena. Piše Branimir Pofuk za Večernji list