Jergović: Pentti Sammallahti i Adrijana Vidić ili zašto je muka živa slikati mačku - Monitor.hr
09.08. (09:00)

Oda fotografiji

Jergović: Pentti Sammallahti i Adrijana Vidić ili zašto je muka živa slikati mačku

Kada Sammallahti slika mačku u skoku, koja svojim šapama obuhvaća nebo, on na kraju epohe mjuzikla “Kosa” pokazuje mačku u ulozi Johna Savagea u dramaturškim vrhuncima Formanova filma, ali istovremeno je to i dalje mačka koja pokušava uloviti kukca, mačka kojoj je na livadi upravo izmaknuo skakavac. A to je beskonačno daleko od dekorativnih i umirujućih pasa i mačaka s fejsbuka. Isto je, međutim, i s fotografijama Adrijane Vidić. Njene mačke su jedna kontinuirana antropološka studija, koja se razvija mimo fejsbukovskog žanra, onakvog kakvim su ga u nas stvorili dokoni i površni konzumenti društvenih mreža. Piše Miljenko Jergović za Jutarnji list


Slične vijesti

31.08. (23:00)

Nastani se u Lici

Stanovi u centru Zagreba više nisu popularni, sada se traže kuće i zemljišta u Lici

“U Lici je nakon lockdowna velika potražnja za poljoprivrednim zemljištem i malim kućama, koja je ranije bila razmjerno mala. Ljudi očito traže veću slobodu i sigurnost te svojevrsnu samoizolaciju, kao i okućnicu, što im kuće na selu omogućuju. S druge strane, nakon potresa u Zagrebu znatno je manje ljudi koji su spremni kupiti stan u staroj zgradi u središtu grada”, pojašnjava Vujović za Index promjene koje su na tržištu nekretnina donijeli koronakriza i potres.

31.08. (17:00)

Sitne radosti samostalnosti

Veljača: Može li razvod, ma koliko šugav bio, ipak otvoriti cijeli novi svemir zadovoljstva

Ne znam kako da ti pomognem, ja sam se razvela, ja mogu samu sebe dovesti do nedozvoljenog minusa ako želim, a da me nitko ne osuđuje. Ima mnogo samoironije i cinizma u toj rečenici, ali ostaje istina da, dok je teško razmišljati o tome kako sama moraš pokriti kredit koji ti je tako velikodušno ostavljen nakon rastave braka, ili najam stana, ratu za vrtić, tek nakon proglašene samostalnosti možeš osjetiti sladostrašće činjenice da slobodno doneseš nove cipele i ostaviš ih u hodniku, prkosno, da ih svi vide i nitko zgroženo ne pita “što je ovo”, ili naručiš hranu iz dostave treći put tog dana, ili kažeš “da, idem”. Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

31.08. (13:00)

Propaganda, propaganda

Pojavio se dokument koji razotkriva najveću aferu u povijesti srpske politike, Vučićevu diktaturu medijima

Telekom Srbije, tvrtka u državnom vlasništvu koju financiraju građani Srbije, našla se pod optužbama da, po nalogu Vučićeva kabineta, novcem građana kupuje, plaća i sponzorira medije u Srbiji, čime Vučić i njegova Srpska napredna stranka održavaju svoj politički rejting, guše kritičare i istovremeno građane Srbije drže u medijskom mraku. Jutarnji list

31.08. (11:00)

Iskoristili priliku

Neonacisti iskoristili priliku pa se pojavili na prosvjedu protiv pandemijskih politika

Šef saveznog njemačkog Ureda za kriminalistiku, Sebastian Fiedler, upozorio je da su takvi prosvjedi “idealno okruženje u kojima radikalni pokreti mogu pridobiti više ljudi za svoje ideologije”. Neprijatelji demokracije su se na ovim prosvjedima miješali s dijelovima srednje klase. Došlo je do povezanosti grupa koje ranije nisu imale nikakve veze jedne s drugima. Jutarnji list

31.08. (09:00)

Daske koje život znače

Dugandžija: intervju s intendanticom HNK-a, Dubravkom Vrgoč, o kazališnoj sezoni u tijeku pandemije

“Radit ćemo ekskluzivna događanja, manje dramske forme. Dakle, predstave koje se rade tri tjedna, bez velike ‘prtljage’, odigraju se nekoliko puta i ide nešto novo. Zatim ćemo izvoditi koncerte koje publika dugo nije mogla čuti. Veliki dirigent i umjetnik Nikša Bareza predložio je nekoliko sjajnih koncerata, jedan čudesan božićni koncert… Ako, primjerice, ponudimo atraktivnu izvedbu ‘Eroice’ u Beethovenovoj godini, i to samo jednom, sigurna sam da će gledatelji doći. Uza sve mjere zaštite.” Jutarnji list

 

30.08. (21:00)

Složili se da se ne slažu

U pregovorima između Srbije i Kosova nema razrješenja, upliće se Bijela kuća dok EU šuti

Jedina stvar oko koje su se šefovi delegacija Beograda i Prištine, Marko Đurić i Skender Hyseni, složili nakon jučerašnjeg sastanka ( 27. 8.) u Bruxellesu je da su ”razgovori bili teški” i da ”druga strana nije konstruktivna”… Jesu li Bruxelles i Washington iskreni partneri koji rade u kakvoj-takvoj koordinaciji kada je riječ postizanju sveobuhvatne normalizacije odnosa između Beograda i Prištine još ostaje da se vidi – svi se nadamo u narednim mjesecima, a ne godinama. Jutarnji list

 

30.08. (17:00)

Transparentna netransparentnost

Pavičić: Razgovor Beroš-Zadravec je audiogram vladanja u Hrvatskoj, u njemu je izrečena ključna rečenica

Petominutne “vinogradske vrpce” živi su primjer kako u Hrvatskoj danas funkcionira “kremaljska” politika. A kao i svaki Kremlj, i ovaj HDZ-ovski ima autoritarnu figuru vođe. Sada, nakon unutarstranačke i parlamentarne pobjede, taj je neupitni vođa “Andrej”, na kojeg se obje strane u ovom verbalnom telefonskom šamaranju pozivaju s jednakim samopouzdanjem. Liječnica i njen ministar ni oko čega se ne slažu, oči bi jedno drugom izvadili, ali samo je jedno objema nesporno: a to je “Andrej”, njegov papinski pravorijek i neopozivi, finalni autoritet. O “Andreju” dvoje HDZ-ovaca govore kao da govore o predsjedniku prezidija vrhovnog Sovjeta.

30.08. (13:00)

Predstavljanje knjige "Zemljaci"

Jergović: Uz djelo T. Dabca, djelo Ivana Posavca najvažnije je cjelovito fotografsko djelo hrvatske kulture

Knjiga je, na neortodoksan način, kronološki postavljena. Dakle, slike teku od najstarijih prema novima, ali ne baš sasvim i ne baš uvijek. Početak je u Dužici, kada sedamnaestogodišnji Ivan fotografija svoje susjede i rođake. U početku mu oni, naravno, poziraju, ali već se na prvoj slici zbiva slučajnost, život poteče mimo umjetnikove zamisli, dogodi se nešto mimo njegova pogleda, a unutar objektiva, što fotografiju učini fotografijom: susjed Ivan desnom pridržava gitaru, a lijevom grli baku, koju je očigledno trebalo nagovarati i koja nije presretna slikanjem, i u tom trenutku u kadar ulazi prasac. Piše Miljenko Jergović za Jutarnji list

30.08. (10:00)

Imamo li državu

Tomić: Kakva je to smiješna i mizerna težnja: praviti državu. Ovo je divljina…

Jer, država nije tek komad isprane i razderane sintetičke krpe što mlatara na buri na jarbolu na kninskoj tvrđavi. I razmetljiva bijela Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Država je poštar na motociklu kojemu će nepokretni starac u Gruborima ostaviti deset kuna za pivo kad mu ovaj donese penziju. Država je cestar koji će pržinom stalno zatrpavati lokve i sjeći grane koje se nadvijaju na šumsku cestu. I električar koji će se spretno uzverati na stup i spojiti kabel oštećen u nevremenu, i učitelj koji će mališane naučiti velikom i malom ćiriličnom slovu š, i šofer autobusa koji će svako jutro u šest u selu ukrcati radnike iz industrijskih pogona u gradu. To je golemi posao koji nikad ne staje. Piše Ante Tomić za Jutarnji list