Jergović: Svijet koji se odrekao djedova i baka odrekao se svoje budućnosti - Monitor.hr
22.11. (15:30)

Poraz međugeneracijske solidarnosti

Jergović: Svijet koji se odrekao djedova i baka odrekao se svoje budućnosti

Osim što oni više nisu dužni da ginu za liberalni kapitalizam, niti da se bave fizičkim održavanjem zajednice – a upravo to je ono za što bi se, što god oni mislili o tome, morali u razumnoj mjeri žrtvovati građani radne dobi – stari ljudi dragocjeni su za duhovno, mentalno i emocionalno funkcioniranje zajednice. Kuku svijetu koji se odrekne staraca! Odrekao se vlastite budućnosti, odrekao se svoje djece i njihove dobrobiti. Jer kuku unucima koji nisu upoznali djedove i bake! Piše Miljenko Jergović za 24 sata


Slične vijesti

Subota (11:30)

Utrinska Republika male kupnje

Jergović: Ljudi s utrinske tržnice moja su republika

Premda se s njima izvan tržnice uglavnom ne družim, sve su to moji ljudi, i ja sam njihov. Mi smo, zajedno gledajući, jedna republika, jedna Hrvatska, koja funkcionira kao definiran, premda otvoren ekonomski sustav. Živeći jedni s drugima, mi živimo jedni od drugih… Na tržnici se u posljednjih nekoliko tjedana ili mjeseci, možda već od sredine listopada, ustalio običaj da svi oni imaju maske na licima. Tu su po cijeli dan, sigurno se po nekoliko puta susretnu s virusom. A kako one i oni s druge strane banka i tezge nose maske, red je da ih imamo i mi s ove strane. Tim prije što je naš rizik manji nego njihov. Piše Miljenko Jergović za 24 sata

25.10. (22:00)

Zbogom, oružje!

Jergović: Junak našeg doba – Oskar Fiuri, policajac s Markova trga

“Nakon što smo saznali njegovo ime, saznat ćemo i da je živio s majkom, u stanu u Sesvetama. Otac i brat živjeli su u kući na Bukovcu. Roditelji su rastavljeni, obiteljska kuća je nedovršena, bez fasade, i sve je, zapravo, tako obično. Osim jednoga vedrog detalja: svi u obitelji rade, ili su radili, kao policajci. Više je sve to prizorište nekoga budućeg hrvatskog sitcoma, koji će Taraba i Sila prirediti za Dalibora Matanića i Ivicu Đikića, ili dramske serije, koja će se snimati na rubu grada, nešto između obiteljske ili društvene drame i komedije, u poigravanju s estetikom crnoga vala, nego što se moglo povezati s onom stvarnosti u kojoj Oskar Fiuri postaje žrtva pokušaja ubojstva. Meci u njega ispaljeni simbolički pogađaju taj svijet i taj način života, pogađaju ljude iz predgrađa i provincije, čiji su snovi o uspjehu još uvijek usmjereni na dovršetak nedovršenih balkona i fasada na preambiciozno zamišljenim obiteljskim kućama, premda je, vjerojatno, ubojica cijelu stvar drukčije zamislio.” Piše Miljenko Jergović za Večernji list

19.10. (11:00)

Zatvaranje poglavlja

Pofuk: Jergović u životnom intervjuu otkriva zašto je prešao u Večernjak – Nedjelja me oduševila

Ne mogu dići ruke od novina. Na knjigama i novinama sam odrastao, na tekstu i na pripovijedanju priča. Pripovijedanje za jedan dan, ono što je bit novina, ne samo da je od novina starije, nego je starije i od novinarstva. Od toga se ne može odustati, jer bi to bilo odustajanje od čovjekove prirode i od njegove civilizacije. Naravno da to nije pitanje puke egzistencije. Uostalom, nisam ja pisac samo iz tog jednodnevnog žanra, niti je preživljavanje za nekog tko je bez djece i dugova tako dramatična stvar. Meni novine trebaju da bi u meni preživjela iluzija o zajednici, a zajednici trebaju novine da bi uopće bila zajednica. Intervjuira Branimir Pofuk za Večernji list

27.09. (15:00)

Preporuka za čitanje ili panegirik?

Jergović: Zlostavljani čvorak Đuro, koji se plaši visine, alter ego je svoga autora Ante Tomića

Umjesto da se s pedagoških visina i s pedofilskom nježnošću obraća sitnoj dječici, podcjenjujući njihovu inteligenciju, on je, kao što su činili veliki pisci, pisao o sebi, iz možda i jedine još moguće i raspoložive perspektive, pretvorivši se u čvorka i u dijete. Ono što na takav način nastaje, ima osnovno svojstvo Ćopićevih kanonskih djela, “Priča iz davnine”, Twainovih dječjih knjiga, bajki Oscara Wildea, Radovićeve i Babićeve poezije za djecu: mogu ga s jednakim mentalnim i emocionalnim angažmanom čitati i odrasli. Preporučuje Miljenko Jergović za Jutarnji list

13.09. (21:00)

Kurtovich i Sejo Sexon u koronasuradnji

Miljenko Jergović o pjesmi koja je soundtrack korone u Hrvatskoj, Bosni i okolici

Ono što je, pored savršeno ispričane priče, čini tako dobrom ambivalentan je osjećaj, ili bolje rečeno ambivalentan stav, koji pripovjedač prenosi na publiku. U toj je ambivalentnosti i višeznačnosti temelj Elvisova i Sejina majstorstva, ona je najvažnija idejna i stilska karakteristika New primitivsa. Koja se tako sretno potrefila s korona temom i socijalnom poetikom epidemije. S jedne strane, naime, slušatelju je odnekud jasno da je zafrkancija u pitanju, da sve ovo nije ozbiljno, i da je taj smiješni lik u pjesmi nekakva karikatura, kao što su za njega, slušatelja, svi pravi Bosanci ustvari dobroćudne karikature, u kojima će zagrebačke pjesnikinje po sarajevskim književnim rezidencijama rado zrcaliti sebe i svoju posvemašnju ispravnost. Piše Miljenko Jergović za Jutarnji list

30.08. (13:00)

Predstavljanje knjige "Zemljaci"

Jergović: Uz djelo T. Dabca, djelo Ivana Posavca najvažnije je cjelovito fotografsko djelo hrvatske kulture

Knjiga je, na neortodoksan način, kronološki postavljena. Dakle, slike teku od najstarijih prema novima, ali ne baš sasvim i ne baš uvijek. Početak je u Dužici, kada sedamnaestogodišnji Ivan fotografija svoje susjede i rođake. U početku mu oni, naravno, poziraju, ali već se na prvoj slici zbiva slučajnost, život poteče mimo umjetnikove zamisli, dogodi se nešto mimo njegova pogleda, a unutar objektiva, što fotografiju učini fotografijom: susjed Ivan desnom pridržava gitaru, a lijevom grli baku, koju je očigledno trebalo nagovarati i koja nije presretna slikanjem, i u tom trenutku u kadar ulazi prasac. Piše Miljenko Jergović za Jutarnji list

26.08. (01:30)

Vratilo se na "kruha i igara"

Jergović: Hrvatska vraćena u stanje gdje narodu ne treba ništa osim svadbe i sahrane

Nema tog virusa, te epidemije i te životne opasnosti koja bi ove ljude odgovorila od jedne među dvije-tri, ili tek nekoje više, duhovne, intelektualne i emocionalne priredbe u životu: vjenčanje s velikom svadbom, dolazak na svijet sina prvorođenca, sahrana, i recite mi što još? Od čega se još sastoji njihov život, osim od muke, rada, rata, progonstva i bolesti? – piše Jergović koji se u Zagreb vraćao preko Banovine pa prošao pored triju svatova.

16.08. (15:00)

Odabrao Miljenko Jergović

Jergović: Majka koja traži državljanstvo samo da bi glasala protiv Donalda Trumpa

Gledatelj, ako ima ikakva manjinska iskustva, identificirat će se s Ramyjem, i identificirat će sebi bliske manjince s njim. Ramy Youssef, kojeg je u svakom trenutku važno razlikovati od njegova lika, kao što bi i svakog pisca autofikcije bilo uputno razlikovati od pripovjedača u njegovu djelu, izvanredan je pripovjedač. Njegovi likovi raznovrsniji su, dovršeniji i upečatljiviji nego u autofikcijskom serijalu Louisa CK, on je klasičniji pripovjedač, udaljeniji i od monomanske naravi stand-up žanra, i od filmskog pričanja o sebi, koje je davno patentirao i životom ovjerio Woody Allen. Preporučuje Miljenko Jergović za Jutarnji list