Jezikova juha: Mijenjam, mijenjam se - Monitor.hr
22.02. (23:00)

Skinuo sam bradu i brkove, pokušat ću naci novi lik - suvremen!

Jezikova juha: Mijenjam, mijenjam se

Mijenjati štogod jest činiti to drugačijim (iz proto-indoeuropskoga korijena *mei-). Izmjena se može odnositi na oblik ili sadržaj, vanjštinu ili nutrinu, brzinu ili jačinu. Izmijenimo li što, dolazi do promjene. Promjena može biti trajna ili privremena, esencijalna ili banalna. Možemo promijeniti čarape ili posao, možda i stil života! Dok jedni briju bradu i brkove (da liče na Pankrte?), drugi brkove puštaju (pjevušeći o traktorima!), dok treći samo okreću kapute. U pojedinim je kajkavskim govorima ménjati se ‘razgovarati’, bit će jer se razmjenjuju informacije. Razmjenjuju se i zarobljenici, što je ipak bolje nego kad se razmijene posmrtni ostaci. Još bi bolje bilo samo razmijeniti mišljenja. Možda bi tkogod promijenio stav. Pragermanski pridjev *mainiz ‘zajednički’, baš kao i latinski communis, znakovito je istoga korijena kao i mijena. Kaže dežurni jezikoslovac za lokalni (odnedavno) dvotjednik.


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Mi to ovako, a oni onako

Jezikova juha: Rock Me, Baby Lasagna!

Bez da sada dublje ulazimo u razloge za odabir engleskoga, recimo tek da se (ne samo) u ovome kontekstu na taj jezik gleda kao nešto cool. Dobro, no zašto Baby Lasagna? Kao prvo, engleski vrlo često modificira imenicu drugom imenicom, na mjestu gdje hrvatski preferira pridjev. Stoga bi recimo ‘osiguravajuće društvo’ bilo insurance company (doslovno ‘osiguranje društvo’ ili parafrazirano ‘društvo za osiguranje’), a ‘pileća juha’ chicken soup.

U hrvatskome doduše postoje primjeri modifikacije jedne imenica drugom u vidu apozicije, ali su oni ograničeni na primjere poput ‘kuharica Ana’, ‘kralj Karlo’ ili ‘gospodin doktor’, gdje je jedna od imenica najčešće šira značenjem te služi da pobliže odredi drugu (koja kuharica?) ili pak dajemo informaciju o zanimanju, tituli i sl. neke osobe. Starija književnost, osobito iz štokavske tradicije, poznaje uporabu modifikacije imenicom značenja slična pridjevnom kao ‘ljepota djevojka’ ili ‘uzor pjesma’, ali se ti primjeri osjećaju arhaičnima i značenjski obojenima, pa je tako ‘lijepa djevojka’ tek opis, dok bi ‘ljepota djevojka’ ostavljalo dojam utjelovljenja ljepote. Takva se modifikacija naziva i atrakcija (u smislu privlačenja, jer jedna riječ svojim oblikom utječe na drugu). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

Petak (13:00)

Princip ne opravdava sredstvo

Jezikova juha: Princip je isti – sve su ostalo nijanse

Svaki razgovor o koaliciji počinje jasno definiranim principima, što je i logično jer pojam princip ima u korijenu početak. U hrvatski riječ princip ulazi iz njemačkoga Prinzip, pri čemu ne mislimo da Hrvati nisu ranije imali svojih principa, već ih samo nisu tako zvali. Ovaj internacionalizam potiče iz latinskoga, gdje je imenica principium označavala početak, začetak, izvorište ili jednostavno prvi dio čega, a množina principia osnove ili sastavne elemente. Vratimo li se još malo dalje u prošlost, doći ćemo do vladarske titule princeps civitatis ‘prvi građanin’, gdje je princeps ‘onaj koji zauzima prvo mjesto’, od primus ‘prvi’ i capere ‘uzeti’.

Početak Rimskoga Carstva vezan je uz oblik vlasti principat. Da ne ulazimo u detalje, rimski je imperator (<impero ‘naređujem, zapovijedam’) u ranim danima carstva smatran (barem nominalno) ‘prvim među jednakima’, u tradiciji Rimske Republike u kojoj je najistaknutiji senator nosio prestižnu titulu princeps senatus ‘prvak senata’. S vremenom se iz toga razvilo značenje osnove kakva sustava, u smislu fundamentalnih postavki ili doktrine iz kojih se izvode ostala pravila, od čega dolazi ideja (moralno) ispravnoga postupka, zatim u 19. st. prirodna zakona pa i principa rada stroja. Tako i u hrvatskome princip označava načelo, počelo, zakonitost, pravilo ili etički standard. Lokalni lingvist globalno o jeziku, za lokalni portal.

05.05. (00:00)

Previše pregovora, a malo dogovora

Jezikova juha: Ribanje i ribarsko prigovaranje

Iako svi nerijetko pregovaramo s djecom, partnerom, roditeljima, nastavnicima i kolegama, obično to tako ne zovemo. S druge strane, novinski stupci i vijesti na televiziji puni su priča o pregovorima. Stranke pregovaraju o koaliciji i formiranju vlade. Sindikati i vlada pregovaraju o plaćama. Predstavnici zaraćenih strana pregovaraju o primirju… Kad već sve češće čujemo da se ‘priča engleski’, kako to da se još uvijek o čemu pregovara umjesto prepričava?

Iako pregovori dolaze od govora, ta je veza tek marginalno prisutna u svijesti govornika, pa oni neće niti osjećati potrebu da usklade uporabu, što uostalom i nije preokupacija govornika, već standardologa. Na nedostatak očite povezanosti ukazuje već i oblik glagola pregovarati, koji nije nastao izravno od govoriti već verbalizacijom imenice pregovori. Tvorbeni sufiks -a ispred infitivnoga -ti oznaka je nesvršenosti, jer bi prefiks pre- ispred glagola, uz željeno značenje premošćivanja (proizašlog iz sugestije odvojenosti, izvorno fizičke, kao u pregradi) vjerojatno bio protumačen i kao oznaka svršenosti (npr. priječiti – prepriječiti), što je valjalo neutralizirati, jer je pregovaranje po prirodi proces.. Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

28.04. (13:00)

Naj pripovedati

Jezikova juha: Nije vrijedno govora

Hrvatski ima širok repertoar riječi koje opisuju govor, a značenjski i uporabno se djelomično isprepliću. Da je to ispreplitanje sasvim u skladu s prirodom jezika, očito je već iz etimologije riječi govor. Dolazi iz praslavenskoga *govor, a korijene vuče iz proto-indoeuropskoga *g⁽ʷ⁾ewH- ‘imenovati’. Taj je korijen u sanskrtu dao glagol jóguve ‘zvati, zazivati’, u grčkome je to postalo góos ‘naricati’, dok je u ruskome góvor ‘mrmor’, a u poljskome gwar ‘žagor’. Očita je značenjska veza, ali i odmak u rasponu od artikuliranoga do neartikuliranoga glasanja, bitno različitih funkcija.

Ne treba stoga čuditi niti što su glagoli govorenja u hrvatskome promijenili raspon uporabe. Dok je govoriti nekada bio neutralni izbor, danas ga u pravilu mijenja glagol pričati. Iako je do relativno nedavno u svakodnevnoj komunikaciji stilski neobilježen bio izraz tipa ‘Ona govori dva jezika.’ danas ćete sve češće čuti ‘Ona priča dva jezika.’, što naravno neizmjerno živcira jezične čistunce, kojima je pričati ‘pripovijedati’. Sat lingvistike

20.04. (21:00)

Trava 'nj'

Jezikova juha: Slušamo kako trava raste

Kako zaobići temu trave kod mjeseca tako očite etimologije?! Alternativno pak ime: april, uobičajeno u većini europskih jezika, dolazi od latinskoga Aprilis, za koji je predloženo više etimologija. S jedne strane imamo glagol aperire ‘otvoriti se’, koji bi se odnosio na razdoblje buđenja prirode, otvaranja pupova, odnosno cvjetanja, kao i u rusinkome cviten’ ili ukrajinskome kviten′ ( Drugo je objašnjenje da Aprilis, iz očitih razloga posvećen Veneri, božici ljubavi i plodnosti, dolazi od imena njena grčkog pandana Afrodite: Aphros, po kojoj bi onda mjesec dobio ime *Aphrilis. Potonje tumačenje nije osobito fonetski uvjerljivo, budući da je ph u latinskome bio način zapisivanja grčkoga φ (fi) koji se isprva u starogrčkome (pa onda i u latinskome) izgovarao kao aspirirano p (slično kao i u engleskome, kada po otvaranju usnica ispustite još malo zraka pa zato hrvatski pet i engleski pet ‘ljubimac’ neće zvučati identično), da bi s vremenom zvučalo kao kada glasove p i h izgovorite brzo jedan za drugime, te se u konačnici pretvorilo u f. Logičnije bi stoga bilo da od *Aphrilis u kasnijemu latinskom nastane *Afrilis nego Aprilis. Sat lingvistike donosi lokalni portal.

17.04. (13:00)

U laži su kraći mjeseci

Jezikova juha: Tko je veći lažov?

Veljača je tu posebno zanimljiva jer niti jedan drugi slavenski jezik ne koristi to ili slično ime. Istočnim je i zapadnim Slavenima tada još jako hladno pa je npr. u poljskome luty ‘ljuti’, kao što je ljuta zima. U nekima je istočno-slavenskim dijalektima zato snežěnʹ ‘sniježan’. Veljača bi mogla biti povezana sa staroslavenskom proslavom Velje noći, moguće slavenske Nove Godine, koja bi padala negdje na prijelazu s veljače na ožujak, ali to treba uzeti tek okvirno jer je je sam blagdan zasigurno stariji od današnje podjele na mjesece. Stvar dodatno komplicira sijaset glagola koji bi se mogli povezati s veljačom, od valjati ‘mijenjati’, preko veljati ‘sparivati’ (kao mačke u veljači) do oveljati ‘odužiti, produžiti’. Tu dolazimo ili do prasl. *velikъ ili pak do volja, što je izvor i voljeti se i veljati se i valjati, jer su to sve voljne radnje gdje kroz želju dolazi do nečega novog. Vidite li sad kako je ta veljača nezgodno zbunjujuća? Zaista je prevrtljiva, a ime joj možda kazuje tek da dani postaju dulji ili pak da se radi o promjeni iz jedne godine u drugu… Lokalni lingvist

08.04. (12:00)

Kad potlačeni postanu tlačitelji

Jezikova juha: Sijanje straha

Terorizam definiramo kao sustavno proračunato korištenja nasilja kako bi se izazvao strah među pripadnicima neke skupine ljudi, obično u svrhu postizanja određenog političkog cilja. Riječ se izvorno javlja u francuskome, kao terrorisme, kovanica od latinskoga terror ‘strah, strava, užas, panika’. Terorizam prvotno opisuje najkrvaviji dio Francuske revolucije: Vladavinu terora, Jakobinsku diktaturu između ožujka 1793. i srpnja 1794. Terorizam, naime, polazi od premise da cilj opravdava sredstva, a svaka organizacija koja se koristi terorističkim sredstvima vjeruje da je njihov krajnji cilj vrijedan svih žrtava, makar se radilo i o nedužnima. Kada takva upotreba nasilja kakva pokreta postane sistematska, naziva se terorizmom, a najranija zabilježena upotreba riječi u tome smislu javlja se u engleskome 1798. kada tadašnji mediji tako imenuju irski ustanak protiv britanske krune.

Iako nema dvojbe da su ustanici okrvavili ruke i civilnim žrtvama, simptomatično za korištenje termina jest da se jednako okrutno postupanje britanskih i lojalističkih trupa nije opisivalo kao terorizam. Očito, od ranih dana upotrebe termina često previđena odrednica jest da se u pravilu radi o borbi skupina koje se na neki način osjećaju podređenima ili potlačenima u odnosu na službenu vlast. Novi sat lingvistike za lokalni portal.

31.03. (16:00)

Vrtnja u krug (ali nije povrtnjak)

Jezikova juha: Povratak otpisanih

Vratiti se dolazi od praslavenskoga *vortiti, iz proto-balto-slavenskoga *wártīˀtei, izvedeni oblici kojega se javljaju u latvijskome vā̀rtît, litavskome vartýti te većini slavenskih jezika, npr. poljskome wrócić, ruskome вороти́ть ili makedonskome вра́ти.Želimo li, pak, naglasiti nesvršenost procesa, imamo na raspolaganju vidni parnjak vraćati se. Povratak, naime, može i potrajati. A moguće su i kombinacije u kojima nešto putuje simo-tamo, vraćajući se čas u jednome, čas u drugome smjeru. Ako vam to zvuči kao vrtnja, nije to slučajno, jer vrtjeti (se) dolazi iz istoga proto-indoeuropskoga korijena wert-, kao i vratiti (se).

Svaki povratak dakle u sebi sadrži vrtnju – što je bilo na jednome mjestu, sada je na drugome. Katkada se vrati na isto, ali nikada tu ne ostaje. Jedan je od starih slavenskih, ali i indoeuropskih simbola života zato kolovrat, vrteće kolo (varijanta svastike, gotovo univerzalnoga simbola kotača života, kojega su nažalost nepovratno ukaljali nacizam i srodne ultra-desničarske ideologije), poput vretena. To je simbol sunca (koje donosi život), i neprekidne promjene. Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

07.02. (08:00)

Presjeći ili svečanost, pitanje je sad

Jezikova juha: Jel’ i u siječnju studeno?

Imena mjesēca odličan su primjer istovremene motiviranosti i arbitrarnosti. Nema sumnje da su i 11. i 12. i 1. mjesec hladni, ali samo jedan od njih ima u hrvatskome naziv studeni. S druge strane, u ruskome je arhaični naziv za 12. mj. студень (studenʹ), a u bjeloruskome je студзень (studzen) 1. mj. Iz ovoga možemo zaključiti da su ta imena stara, ali i da se kalendar mijenjao. Siječanj je, dakle, zasigurno motivirano ime, ali današnjim govornicima njegovo izvorno značenje više nije bjelodano. Utvrdili smo već da je moguća etimologija od prasl. *sěkti, ali da nije vjerojatno objašnjenje da se sijeku drva za ogrjev niti da taj mjesec presijeca godinu. Može se čuti i interpretacija da siječe hladnoća, međutim bez čvrstoga etimološkoga uporišta.

Zanimljivo, u crkvenoslavenskome** (prvi standardizirani južnoslavenski jezik iz 9. st.) je 2. mj. bio сѣчьнъ (sěčĭnŭ) a danas je (arhaično) narodno ime za februar u makedonskome i srpskome сечко (sečko), dok u slovenskome nalazimo svečan. Potonji bi naziv mogao biti nepovezan, odnosno dolaziti od prasl. *svetъčanъ „svečan” ili *svętъ „svet”, ali bi se moglo raditi i o naknadnoj reinterpretaciji te stapanju korijena *sěkti s nekime od navedenih, možda zbog blagdana Svijećnice. Novi sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

03.02. (21:00)

Ne volim Januar, ni bele zimske vragove

Jezikova juha: Treba znati presjeći!

Za treći ponedjeljak u siječnju (ove godine to je bio 15.1.) kaže se da je najdepresivniji dan u godini. Datum je 2005. izračunao britanski psiholog Dr. Cliff Arnall, dobrim dijelom u propagandne svrhe, pa je tako i nadimak Blue Monday (nešto kao „tužni ponedjeljak”) skovan za potrebe reklamne kampanje turističke agencije Sky Travel, u svrhu promocije putovanja namijenjenih izbjegavanju neželjenoga (ne)raspoloženja. Sepresija ovdje nikako ne podrazumijeva kliničku depresiju, već se odnosi na sniženo raspoloženje, utučenost, koja u ovim post-prazničnim siječanjskim danima nikome nije strana. Razlozi za ovo? Hladnoća, duge noći, biokemijski procesi u našem organizmu nakon što smo se u blagdanskim danima filali hranom… Uz to, siječanj ima i tu nesreću da je to mjesec podvlačenja crte, od ekonomske bilance do pokušaja uspostavljanja noogodišnjih odluka.

Januar ili siječanj (Kad smo kod sjȅče, radi se opće-slavenskoj riječi od prasl. *sěkti, vezanoj uz proto-indoeuropski korijen *sek) – navodi se ideja da taj mjesec presijeca godinu na pola ili da se onda sijeku drva za ogrjev. Staroslavenska Nova godina vjerojatno se slavila na prijelazu iz veljače na ožujak, dok je u Bizantu i krajevima pod njegovim utjecajem godina počinjala 1. rujna, a u igri su bili i drugi datumi. Novi sat lingvistike u režiji lokalnog portala.