Jezikova juha: Nebinarni kod - Monitor.hr
08.06. (22:00)

Društvo se mijenja jezično

Jezikova juha: Nebinarni kod

Ulazak nebinarnih osoba u javni prostor hrvatskoga jezika povukao je sa sobom potrebu da se ustanovi način na koji o takvoj osobi možemo pisati kada se služimo standardnim jezikom. Ne radi se o naivnome pitanju ‘Što je ispravno?’ s nekim manje ili više arbitrarnim odgovorom, već o realnoj nedoumici za većinu govornika. Kako se ni obični ni srednji rod tradicionalno ne koriste za ljude, još je 1966. prepoznata potreba za ne-binarnom zamjenicom, te lingvist Rolf Dunås predlaže hen (švedski), koji bi se odnosio na sve ljude bez obzira na rod. Trebalo je neko vrijeme da hen uđe u širu uporabu, prvo u specijaliziranim alternativnim izdanjima, a unazad desetak godina ulazi i u mainstream časopise, pa je 2012. izdana i prva slikovnica koja koristi isključivo hen za sve ljude.

Što se slavenskih jezika tiče, čini se da smo tek odnedavna postali svjesni potrebe za neutralnim oblicima te se to pitanje uglavnom poteže kada neka nebinarna osoba zadobije medijsku pažnju. U ruskome se, recimo, kod upoznavanja može u izravnome obraćanju koristiti zamjenica iz poštovanja вы ‘Vi’, kao i u hrvatskome, a kasnije uvijek možete upitati za preferencije. Riječ человек ‘čovjek/osoba’ iako gramatički muškoga roda smatra se rodno neutralnom, više negoli hrvatski čovjek. Jezikova juha u nastavcima, koju u obrocima sprema lokalni lingvist.


Slične vijesti

09.07. (18:00)

Živio ti nama sto godina

Jezikova juha: Jubilarna nagrada

U Bibliji broj 100 predstavlja završenost odnosno savršenost. Obje su ove riječi u hrvatskome istoga porijekla: dolaze od imenice vrh ( Kako i godine danas brojimo dekadskim sustavom, okrugle su nam one djeljive s 10, a s obzirom na prosječni ljudski vijek 10 je relativno malo, a 1000 mnogo, pa nam je 100 onako baš taman i okruglo. To je kao i Nova Godina: simbolična vrijednost nadilazi stvarnu. Realno okrugli brojevi ne postoje. Najrašireniji brojevni sustav je dekadski, uglavnom jer nam je ‘prirodan’, odnosno praktičan u svakodnevnome životu, zbog broja prstiju na rukama.

Century eng. ‘stoljeće, grupa od sto’ uzgred dolazi od latinskoga centuria ‘grupa od sto’ <centum ‘sto’, s tim da je u latinskome stotinu godina bilo saeculum, ‘dob, generacija’, od čega kasnije nastaje saecularis ‘sekularno’, prvotno ono ‘što se odnosi na neko doba’ pa onda ‘ljudsko/privremeno’ za razliku od ‘religijskog/vječnog’. Sat lingivstike u režiji lokalnog portala.

01.07. (01:00)

Belgijci ili Belgijanci, meni svejedno, u svakom slučaju imaju odlično pivo!

Jezikova juha: Tko živi u Belgiji

Ime Belgije dolazi od latinske riječi Belgium, kojom je Cezar označavao regiju sjeverne Galije, od Pariza do Rajne. Potječe od rimskoga naziva za konfederaciju sjevernih galskih plemena: Belgae, keltskoga ili mješovitoga keltskog i germanskog podrijetla. Nije poznato jesu li se tim imenom služili i sami Belgi ili je to tek rimski egzonim, ali najšire prihvaćena etimologija vezana je uz proto-keltski korijen *belg-/*bolg- ‘naticati / napuhati se’, moguće i ‘nakostriješiti se (u srdžbi)’. U današnjemu nizozemskom postoji pridjev gebelgd ‘ljut, bijesan’, iz proto-indoeuropskoga *bhel-, a od kojega, primjerice, dolaze i englesko bellow ‘rika, mukanje’, hrvatsko buljiti (jer su oči izbečene, kao natekle) itd. Cezar je Belge opisivao kao divlje i hrabre, što se uklapa u predloženu etimologiju. Što se hrvatske riječi za stanovnike Belgije tiče, Hrvatska jezična riznica, reprezentativni korpus pisanoga hrvatskog jezika od druge polovice 19. st. naovamo, uopće ne bilježi etnonim Belgijci do početka 21. st., dok primjera za Belgijance nalazimo više stotina od 1895. naovamo. Lingvist za lokalni portal.

27.06. (18:00)

Sve je isto k'o i lani...

Jezikova juha: Lipe cvatu

Uz varijante imena svibanj/sviben, u hrvatskim se dijalektima naziva i filipovčak/filipovščak (prema blagdanu Sv. Filipa i Jakova), veliki traven (kao i u slovenskome), maj (iz lat. Maius mensis, moguće od božice plodnosti Maie, vezano uz ‘rast’) te rožnak, bit će od roža/ruža. Nakon svibnja, došao nam je i lipanj, mjesec lipe, jedno od svetih stabala slavenske tradicije, vezano uz plodnost i ženstvenost, cvjetova ljekovitih svojstava, u čijim su šumama naši preci skupljali vosak i med od kojega se pravila medovina. Naziva se i rožencvet, a u rimskome je kalendaru bio posvećen Junoni, zaštitnici majčinstva i braka. Lokalni lingvist za regionalni portal.

19.05. (21:00)

Mi to ovako, a oni onako

Jezikova juha: Rock Me, Baby Lasagna!

Bez da sada dublje ulazimo u razloge za odabir engleskoga, recimo tek da se (ne samo) u ovome kontekstu na taj jezik gleda kao nešto cool. Dobro, no zašto Baby Lasagna? Kao prvo, engleski vrlo često modificira imenicu drugom imenicom, na mjestu gdje hrvatski preferira pridjev. Stoga bi recimo ‘osiguravajuće društvo’ bilo insurance company (doslovno ‘osiguranje društvo’ ili parafrazirano ‘društvo za osiguranje’), a ‘pileća juha’ chicken soup.

U hrvatskome doduše postoje primjeri modifikacije jedne imenica drugom u vidu apozicije, ali su oni ograničeni na primjere poput ‘kuharica Ana’, ‘kralj Karlo’ ili ‘gospodin doktor’, gdje je jedna od imenica najčešće šira značenjem te služi da pobliže odredi drugu (koja kuharica?) ili pak dajemo informaciju o zanimanju, tituli i sl. neke osobe. Starija književnost, osobito iz štokavske tradicije, poznaje uporabu modifikacije imenicom značenja slična pridjevnom kao ‘ljepota djevojka’ ili ‘uzor pjesma’, ali se ti primjeri osjećaju arhaičnima i značenjski obojenima, pa je tako ‘lijepa djevojka’ tek opis, dok bi ‘ljepota djevojka’ ostavljalo dojam utjelovljenja ljepote. Takva se modifikacija naziva i atrakcija (u smislu privlačenja, jer jedna riječ svojim oblikom utječe na drugu). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

17.05. (13:00)

Princip ne opravdava sredstvo

Jezikova juha: Princip je isti – sve su ostalo nijanse

Svaki razgovor o koaliciji počinje jasno definiranim principima, što je i logično jer pojam princip ima u korijenu početak. U hrvatski riječ princip ulazi iz njemačkoga Prinzip, pri čemu ne mislimo da Hrvati nisu ranije imali svojih principa, već ih samo nisu tako zvali. Ovaj internacionalizam potiče iz latinskoga, gdje je imenica principium označavala početak, začetak, izvorište ili jednostavno prvi dio čega, a množina principia osnove ili sastavne elemente. Vratimo li se još malo dalje u prošlost, doći ćemo do vladarske titule princeps civitatis ‘prvi građanin’, gdje je princeps ‘onaj koji zauzima prvo mjesto’, od primus ‘prvi’ i capere ‘uzeti’.

Početak Rimskoga Carstva vezan je uz oblik vlasti principat. Da ne ulazimo u detalje, rimski je imperator (<impero ‘naređujem, zapovijedam’) u ranim danima carstva smatran (barem nominalno) ‘prvim među jednakima’, u tradiciji Rimske Republike u kojoj je najistaknutiji senator nosio prestižnu titulu princeps senatus ‘prvak senata’. S vremenom se iz toga razvilo značenje osnove kakva sustava, u smislu fundamentalnih postavki ili doktrine iz kojih se izvode ostala pravila, od čega dolazi ideja (moralno) ispravnoga postupka, zatim u 19. st. prirodna zakona pa i principa rada stroja. Tako i u hrvatskome princip označava načelo, počelo, zakonitost, pravilo ili etički standard. Lokalni lingvist globalno o jeziku, za lokalni portal.

05.05. (00:00)

Previše pregovora, a malo dogovora

Jezikova juha: Ribanje i ribarsko prigovaranje

Iako svi nerijetko pregovaramo s djecom, partnerom, roditeljima, nastavnicima i kolegama, obično to tako ne zovemo. S druge strane, novinski stupci i vijesti na televiziji puni su priča o pregovorima. Stranke pregovaraju o koaliciji i formiranju vlade. Sindikati i vlada pregovaraju o plaćama. Predstavnici zaraćenih strana pregovaraju o primirju… Kad već sve češće čujemo da se ‘priča engleski’, kako to da se još uvijek o čemu pregovara umjesto prepričava?

Iako pregovori dolaze od govora, ta je veza tek marginalno prisutna u svijesti govornika, pa oni neće niti osjećati potrebu da usklade uporabu, što uostalom i nije preokupacija govornika, već standardologa. Na nedostatak očite povezanosti ukazuje već i oblik glagola pregovarati, koji nije nastao izravno od govoriti već verbalizacijom imenice pregovori. Tvorbeni sufiks -a ispred infitivnoga -ti oznaka je nesvršenosti, jer bi prefiks pre- ispred glagola, uz željeno značenje premošćivanja (proizašlog iz sugestije odvojenosti, izvorno fizičke, kao u pregradi) vjerojatno bio protumačen i kao oznaka svršenosti (npr. priječiti – prepriječiti), što je valjalo neutralizirati, jer je pregovaranje po prirodi proces.. Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

28.04. (13:00)

Naj pripovedati

Jezikova juha: Nije vrijedno govora

Hrvatski ima širok repertoar riječi koje opisuju govor, a značenjski i uporabno se djelomično isprepliću. Da je to ispreplitanje sasvim u skladu s prirodom jezika, očito je već iz etimologije riječi govor. Dolazi iz praslavenskoga *govor, a korijene vuče iz proto-indoeuropskoga *g⁽ʷ⁾ewH- ‘imenovati’. Taj je korijen u sanskrtu dao glagol jóguve ‘zvati, zazivati’, u grčkome je to postalo góos ‘naricati’, dok je u ruskome góvor ‘mrmor’, a u poljskome gwar ‘žagor’. Očita je značenjska veza, ali i odmak u rasponu od artikuliranoga do neartikuliranoga glasanja, bitno različitih funkcija.

Ne treba stoga čuditi niti što su glagoli govorenja u hrvatskome promijenili raspon uporabe. Dok je govoriti nekada bio neutralni izbor, danas ga u pravilu mijenja glagol pričati. Iako je do relativno nedavno u svakodnevnoj komunikaciji stilski neobilježen bio izraz tipa ‘Ona govori dva jezika.’ danas ćete sve češće čuti ‘Ona priča dva jezika.’, što naravno neizmjerno živcira jezične čistunce, kojima je pričati ‘pripovijedati’. Sat lingvistike

20.04. (21:00)

Trava 'nj'

Jezikova juha: Slušamo kako trava raste

Kako zaobići temu trave kod mjeseca tako očite etimologije?! Alternativno pak ime: april, uobičajeno u većini europskih jezika, dolazi od latinskoga Aprilis, za koji je predloženo više etimologija. S jedne strane imamo glagol aperire ‘otvoriti se’, koji bi se odnosio na razdoblje buđenja prirode, otvaranja pupova, odnosno cvjetanja, kao i u rusinkome cviten’ ili ukrajinskome kviten′ ( Drugo je objašnjenje da Aprilis, iz očitih razloga posvećen Veneri, božici ljubavi i plodnosti, dolazi od imena njena grčkog pandana Afrodite: Aphros, po kojoj bi onda mjesec dobio ime *Aphrilis. Potonje tumačenje nije osobito fonetski uvjerljivo, budući da je ph u latinskome bio način zapisivanja grčkoga φ (fi) koji se isprva u starogrčkome (pa onda i u latinskome) izgovarao kao aspirirano p (slično kao i u engleskome, kada po otvaranju usnica ispustite još malo zraka pa zato hrvatski pet i engleski pet ‘ljubimac’ neće zvučati identično), da bi s vremenom zvučalo kao kada glasove p i h izgovorite brzo jedan za drugime, te se u konačnici pretvorilo u f. Logičnije bi stoga bilo da od *Aphrilis u kasnijemu latinskom nastane *Afrilis nego Aprilis. Sat lingvistike donosi lokalni portal.

17.04. (13:00)

U laži su kraći mjeseci

Jezikova juha: Tko je veći lažov?

Veljača je tu posebno zanimljiva jer niti jedan drugi slavenski jezik ne koristi to ili slično ime. Istočnim je i zapadnim Slavenima tada još jako hladno pa je npr. u poljskome luty ‘ljuti’, kao što je ljuta zima. U nekima je istočno-slavenskim dijalektima zato snežěnʹ ‘sniježan’. Veljača bi mogla biti povezana sa staroslavenskom proslavom Velje noći, moguće slavenske Nove Godine, koja bi padala negdje na prijelazu s veljače na ožujak, ali to treba uzeti tek okvirno jer je je sam blagdan zasigurno stariji od današnje podjele na mjesece. Stvar dodatno komplicira sijaset glagola koji bi se mogli povezati s veljačom, od valjati ‘mijenjati’, preko veljati ‘sparivati’ (kao mačke u veljači) do oveljati ‘odužiti, produžiti’. Tu dolazimo ili do prasl. *velikъ ili pak do volja, što je izvor i voljeti se i veljati se i valjati, jer su to sve voljne radnje gdje kroz želju dolazi do nečega novog. Vidite li sad kako je ta veljača nezgodno zbunjujuća? Zaista je prevrtljiva, a ime joj možda kazuje tek da dani postaju dulji ili pak da se radi o promjeni iz jedne godine u drugu… Lokalni lingvist

08.04. (12:00)

Kad potlačeni postanu tlačitelji

Jezikova juha: Sijanje straha

Terorizam definiramo kao sustavno proračunato korištenja nasilja kako bi se izazvao strah među pripadnicima neke skupine ljudi, obično u svrhu postizanja određenog političkog cilja. Riječ se izvorno javlja u francuskome, kao terrorisme, kovanica od latinskoga terror ‘strah, strava, užas, panika’. Terorizam prvotno opisuje najkrvaviji dio Francuske revolucije: Vladavinu terora, Jakobinsku diktaturu između ožujka 1793. i srpnja 1794. Terorizam, naime, polazi od premise da cilj opravdava sredstva, a svaka organizacija koja se koristi terorističkim sredstvima vjeruje da je njihov krajnji cilj vrijedan svih žrtava, makar se radilo i o nedužnima. Kada takva upotreba nasilja kakva pokreta postane sistematska, naziva se terorizmom, a najranija zabilježena upotreba riječi u tome smislu javlja se u engleskome 1798. kada tadašnji mediji tako imenuju irski ustanak protiv britanske krune.

Iako nema dvojbe da su ustanici okrvavili ruke i civilnim žrtvama, simptomatično za korištenje termina jest da se jednako okrutno postupanje britanskih i lojalističkih trupa nije opisivalo kao terorizam. Očito, od ranih dana upotrebe termina često previđena odrednica jest da se u pravilu radi o borbi skupina koje se na neki način osjećaju podređenima ili potlačenima u odnosu na službenu vlast. Novi sat lingvistike za lokalni portal.