Jezikova juha: Mračni srednji vijek - Monitor.hr
27.07. (07:00)

Veselo razdoblje

Jezikova juha: Mračni srednji vijek

Iako je svoju kantatu pod nazivom Carmina Burana Carl Orff skladao početkom 20. st. (praizvedena je 1937.), ovo je maestralno glazbeno djelo na više načina povratak u daleko stariju prošlost. Okosnicu Carmine Burane predstavlja istoimeni tekst koji seže do 11./12. st. Ime jednostavno znači Pjesme iz Beuerna (Benediktbeuerna), a sadržajno pokazuje svu kompleksnost razdoblja koje obično nazivamo Srednjim vijekom. Iako autore tekstova možemo tražiti među studentima teologije, pjesme su satirične, često kritične prema Crkvi i dominantnim moralnim vrijednostima, posebno kada se radi o licemjerju. Mnoge su pastoralne (tal. pastorale ← lat. pastoralis „pastirski” odnosno inspirirano idealiziranome životu u prirodi), slave jednostavne životne užitke poput hrane i alkoholnih pića (kao napitnice, pjesme za nazdravljanje) odnosno tjelesne ljubavi (nasuprot ideji tjelesnosti kao grijeha). Danas na srednji vijek često gledamo kao na mračno razdoblje povijesti, iako se radi o zaista o raznorodnom razdoblju. Povijest iz pogleda lingvistike u režiji lokalnog portala.


Slične vijesti

27.11. (12:00)

Ovaj članak je kvalificiran govoriti o kvalifikacijama

Jezikova juha: (Ne)kvalificirani lopovi

Hrvatska se kvalificirala za Euro. Svi znamo što to znači. Ne, nećemo ovdje govoriti o tome što sportski uspjesi znače za lijepu našu malu, ali nabrijanu zemlju – iako i to svi znaju (budući da se u zadnje vrijeme nemamo mnogočime drugime ponositi) već o značenju pojma kvalificirati se. Rječnici navode značenje glagola kvalificirati kao ‘odrediti spram kakve vrijednosti, odlike, svojstva i sl.’, često u povratnome obliku (kvalificirati se). U hrvatski je ušao iz njemačkoga (<qualifizieren), a izvorno se javlja u srednjovjekovnom latinskome kao qualificare ‘pripisati čemu određenu osobinu’ ili ‘učiniti što kakvim‘, iz starijega qualis ‘kakav’ + facere učiniti. Možemo, dakle i etimološki i semantički povezati kvalifikaciju s pojmom kakvoće. U francuskome se u 15. st. bilježi glagol qualifier ‘dodijeliti kome ili čemu kakvu odliku’, što engleski preuzima kao qualify, razvivši dva značenja: jedno ‘ograničenja’, a drugo ‘dokazivanja’. Potonje je uobičajeno i u hrvatskome. Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

22.11. (17:00)

Da rasvijetlimo i to

Jezikova juha: Kad lučonoše odlučuju

Nije lako donijeti odluku, o čemu god da se radilo. Osnova svake odluke, naime, leži u razlikovanju, u lučenju onoga što je pravo od krivoga. U korijenu te riječi nalazimo praslavenski *lǭčìti ‘odvajati’. Odmah će vam na um, bez sumnje, pasti slika odvajanja grešnika od pravednika, tipična za brojne religije. Valja, dakle, prvo razlučiti kako bismo mogli odlučiti. Prefiks raz- (ras-/raš-/raza-) obilježava ‘odvajanje’, recimo razbiti ili rastjerati pa onda, logično, i ‘širenje’ npr. razrasti se, dok ne dosegnemo znatnu ili čak punu širinu (‘svršenost’) kao u razvodniti, razbuktati se, što često podrazumijeva i ‘kraj’ pa je razmrsiti. Tako onda može nešto postojeće i nestati, kao u razoružati (gdje nestaje oružje) ili raspojasati se (gdje nestaje ono što je koga sputavalo poput pojasa), ali i štogod nova nastati npr. razbjesniti se (gdje se bijes širio dok nije postao poput požara). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

14.11. (14:00)

Riječi u oblacima

Jezikova juha: November Rain

Kiša, kao prvo, dolazi od riječi kysja, što je vezano uz pridjev kiseo, za razliku od slatke vode iz izvora. (Kisela kiša bi stoga čisto tehnički bio pleonazam!) Nadalje, kiša pada iz oblaka, a ni to nije ništa dobro. Kad se tkogod naoblači, znamo, onda se smrkne, a ako ste ikada dočekali prolom oblaka vani, znate zašto za koga snuždenoga kažemo da je pokisao. Kao pokisla kokoš! Kad smo kod toga, možda vam je palo napamet i da naoblačiti se ima veze s oblačiti se u smislu ‘obući se’. Imalo bi smisla, budući da se nebo zaista nekako ‘zaogrnulo’ oblacima. Ipak, obući (se) dolazi jotacijom od praslavenskoga obuti, dok je oblak iz praslavenskoga *obolkъ i vezano je uz vući. Kao da krpu prevučete preko neba, da ne kažemo pokrov (mrtvački). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

06.11. (17:00)

Morali su se prvo izboriti da mogu slobodno govoriti

Saga o jeziku 4: Fetišizacija standarda

Za razliku od nestandardnih varijanti, standard mora pokrivati manje-više sve situacije u kojima bi se jezik mogao koristiti, posebno one formalne. Standardizacija je stoga proces minimiziranja razlika u jezičnoj uporabi, kako bi se smanjila mogućnost višestrukoga tumačenja. Dok u nekima zemljama postoji institucija koja se bavi kodifikacijom standardnoga jezika, npr. Francuska akademija, u drugih se taj proces provodi spontano, kroz prestižnu uporabu, kao u engleskome. Standardni jezik učimo u školi, a kako je to prvenstveno jezik pisma, temeljen dobrim dijelom na književnoj tradiciji, naziva ga se i književnim jezikom (iako to nije ispravan termin). U saboru je do 19. stoljeća službeni jezik bio latinski, svakodnevni govor gospode i plemstva njemački, dok je standard povijesno i društveno-politički uvjetovan. Zasnovan je na novoštokavštini zapadno-hercegovačkoga tipa, koja u doba ilirskoga preporoda teži postati standardnom na čitavome štokavskom području. Saša Kresojević za lokalni portal.

30.10. (08:00)

I nije nam baš neki standard

Jezikova juha: Čiji je naš jezik? (drugi dio)

Kako se Europa urbanizirala, tako je stanovništvo postajalo sve mobilnije te su gradovi, posebice veliki, postajali mjesto miješanja regionalnih kultura i dijalekata. Komunikacijska nužda uvjetovala je približavanje govornih varijanata u gradu te smanjivanje izvornih dijalektalnih razlika, uz tvorbu novijih izraženih sociolekata. Događalo se pri tom da veliki gradovi postaju jezični otoci unutar morā regionalnih dijalekata, koji u 19. i kroz veći dio 20. st. i dalje funkcioniraju po principu dijalektalnoga kontinuuma. Susjedna sela tako se uvijek dobro razumiju, a što su dalja, to je razlika veća. Migracije stanovništva donekle kompliciraju sliku, ali s vremenom će se i tu rubovi dijalektalnih područja preliti. Tako je npr. u nas s govorima kalničko-bilogorskoga područja, gdje se miješaju štokavština i kajkavština. Čak ni kada susjedni jezici nisu srodni, dolazi do utjecaja jednoga lokalnoga govora na drugi, kako na leksičkome planu (posebno za neke nove pojave, ali i riječi za pojmove iz svakodnevnoga života) tako i na gramatičkome, pa i na fonetskome. A kako govori tvore jezik, mijenja se standardna varijanta. Nova Jezikova juha u režiji lokalnog portala.

23.10. (21:00)

Izgubljen u prijevodu

Spora smrt hrvatskog jezika

Budućnost većine malih jezika je ugrožena, to se ne može spriječiti i možda se ni ne treba sprečavati. Ali važno je za buduća znanja, za sadašnje i buduće filozofije, za sveukupnu ljudsku kreativnost, mišljenje i djelovanje, imati veliku raznolikost pojmova i koncepata. Jezično bogatstvo ne leži u broju jezika ili broju riječi u jeziku, niti bilo kojem drugom kvantitativnom pokazatelju, već u čaroliji međusobnog razumijevanja onda kada govorimo iste riječi, ali imamo za njih različita semantička polja. Zato je ponekad nešto neprevodivo, jer ovisi o strukturi samog značenja u nesvjesnom razumijevanju jezika. Problem je u tome što kada neki jezik nestane, kada nema više izvornih govornika, ono neprevodivo, čarolija tog jezika, umire sa svojim zadnjim govornikom. A često se isto događa i kulturi. Trenutno su naši jezici daleko od tog najcrnjeg scenarija, a postoji i nekoliko načina da se on izbjegne, no uglavnom se ne tiču jezične, već kulturne, obrazovne, znanstvene, izdavačke i medijske politike. No, ostali smo bez prostora – zaključuje Andrea Milat u dobrom teksu u Novostima

14.10. (09:00)

Tople ruševine ljeta

Jezikova juha: Babe i žabe

Bablje ljeto poduži je period lijepa i topla (ljetna) vremena ujesen, katkada čak i nakon što krenu prvi mrazovi. Izraz bablje ljeto očito je star, budući da se javlja u većini slavenskih jezika (pokraj bugarskoj gdje se još kaže “ciganjsko leto” ili “sirotinjsko”). Alternativni nazivi u južnoslavenskim jezicima vežu se još i uz razdoblje trajanja te pojave, pa se često čuje za miholjsko ljeto. U engleskom susrećemo se s nazivom “Indian summer”, a u nekim drugim jezicima veže se uz naziv blagdana. Budući da na osnovu raširenosti možemo reći da je bablje ljeto star izraz, ne možemo znati je li izvorno imao negativnu konotaciju, iako ta mogućnost postoji. Ponekad se spominje objašnjenje da je to zadnje razdoblje kada starije žene mogu sjediti ispred kuća i raspredati priče, ali to zvuči kao pučka etimologija. Najuvjerljivije objašnjenje etimologa glasi da se radi o metafori razvoja godine od proljeća prema zimi kao starenja, s idejom druge mladosti. Glas Podravine

06.10. (10:00)

Sezona grijanja

Jezikova juha od bundeve

I tako nam je došla jesen. Astronomski jesen dolazi s jesenskom ravnodnevnicom (prozirne etimologije: raván ‘jednak, isti’ + dan) iliti ekvinocijem (lat. aequinoctium < dies aequinoctii ‘dani jednakih noći’), kada dan i noć jednako traju. Starije tradicije smatraju ekvinocij sredinom jeseni, na koju gledaju kao doba kada se ubiru plodovi. Stoga nije neobično da u starovisokonjemačkome nalazimo riječ aran ‘žetva’, srodnu staropruskome assanis. Staropruski je izumrli jezik baltičke porodice, vrlo blizak slavenskima, a assanis je povezano s praslavenskim *(j)esenь. U njemačkome je jesen također vezana uz žetvu, kao i u irskom, dok britanski engleski (autumn), kao i francuski (automne) te ostali romanski jezici, koriste za jesen riječ izvedenu iz latinskoga autumnus, ne sasvim jasne etimologije. Među različitim korijenima, uz spomenutu žetvu, tu su kraj ljeta ili početak zime (češki podzim) ili riječi vezane uz pad (the fall koji koriste Amerikanci). Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

02.10. (21:00)

Zato ona stara narodna mudrost: daleko od očiju, daleko od srca. Da se smrzneš!

Jezikova juha: Srmznuto srce

Što se sve može smrznuti? Pokraj vode stajaćice zimi, stakla automobila, cijene kad je inflacija, pa i Vi kad vidite račun za plin. Razlog, naime, što se sve navedeno može smrznuti jest metafora. Hladnoća, posebno ona žestoka, vrlo je konkretno iskustvo, što ju čini dobrim izvorom spoznaje. Hladnoća npr. može opisati strah. Kad smo smrznuti teško se krećemo, a smrzotine bole, kao i opekotine (naš ih mozak čak niti ne razlikuje). Suprotno tome je toplina, koju osjetimo kod zagrljaja ili vrućina koja nas preplavi kad smo zbog čega uzbuđeni. Zato je hladnoća ravnodušnost i neljubaznost. Kao kad vas nešto ostavi hladnim. Hladnoća je naravno osjet hlada, što je vrlo stara riječ za staro iskustvo (<prasl. *xoldъ). Smrznuti (se) pak jest vezano uz mraz (prasl. *morzъ), odakle i ruski moróz te poljski mróz. Ono što je posebno zanimljivo jest da je iz istoga izvora i riječ mrzak. ( A znate li kako je lako zapravo spriječiti mržnju? U brojnim slavenskim jezicima koristi se u tome značenju riječ drugoga korijena. Tako je u češkome nenávist, a u ukrajinskome i ruskome ненависть . Sve one potiču od prasl. *nenavistь, od glagola *nenaviděti: ne + na + *viděti. Dakle, mrzimo kada nešto ne vidimo, jer na to ne gledamo ili ne gledamo na isti način kao tkogod drugi.) Sat lingvistike u režiji lokalnog portala.

22.09. (01:00)

Podno Kavkaza

Jezikova juha: A kao Armenci

Armenija se prvi puta spominje u 6. st. pr. Kr., a radi se o jednoj od najstarijih postojećih država. Arheološke iskopine ukazuju na postojanje civilizacije još u 13. st. pr. Kr. a smatra se da je glavni grad, Erevan, osnovan još 782. pr. Kr. Na tlu Armenije pronađeni su i ostaci preko 6 tisućljeća stare prve poznate vinarije. Ime Armenija vjerojatno je egzonim (vidi prošlu kolumnu), nepoznate etimologije, mogućega značenja divljine ili gustiša, kao referenca na planine sjeverne Asirije. Armenija je bila prva država koja je proglasila kršćanstvo za službenu religiju, kao Armensku apostolsku crkvu, čija se katedrala u Ečmijadzinu ponekad navodi kao najstarija na svijetu. (Tu titulu doduše drugi dodjeljuju Katedrali Sv. Dujma u Splitu). Planina Ararat jedan je od nacionalnih simbola Armenije, ali i simbol armenskoga iredentizma, posebno međunarodno nepriznate države Republike Artsakh koja je nastala odcijepljenjem od Azerbajdžana, s kojim se danas još uvijek spore. Jezikova juha u režiji lokalnog lingvista.