Kazališno praznovjerje: Nevjerojatno koja sve "pravila protiv uroka" vrijede već stoljećima - Monitor.hr
25.03.2023. (18:00)

"Slomi nogu!"

Kazališno praznovjerje: Nevjerojatno koja sve “pravila protiv uroka” vrijede već stoljećima

Kazalište.hr

U kazalištu ima mnogo praznovjerja – razlikuju se od zemlje do zemlje, neki od tih “običaja” navodno vuku korijene iz drevne Grčke. Tako se svuda u kazališnom svijetu nerado spominje drama “Macbeth”. Shakespeareova tragedija – osobito je to uvriježeno u Britaniji – u kazalištima se spominje kao “škotska drama”, naslovni lik kao “škotski kralj”, a njegova žena kao “lady M”. Mnogi teatri nikada nisu ni postavili tu dramu zbog straha da će im donijeti nesreću. Od praizvedbe, kažu, ovu predstavu prate nevolje. Bilo je požara na pozornicama, smrtnih slučajeva, urušavanja scenografije, stradavali su i glumci i publika. Također, u kazalištima se nikada ne zviždi. Naime, nekoć su scenografije su bile teške te su se dizale i spuštale ručno, konopcima, a kao scenski radnici često su radili bivši mornari. Oni su bili naučili komunicirali zvižducima, a pogrešan zvižduk mogao je značiti pad teške kulise na nekoga tko slučajno prolazi pozornicom. Slobodna


Slične vijesti

03.09.2023. (23:00)

Jedna od najvećih dramskih primadona s ovih prostora

Mira Stupica – stup jugoslavenskog glumišta

Vek od rođenja glumice Mire Stupice

Jedna u aleji najvećih dramskih primadona s ovih prostora beziznimno je i Mira Stupica (17. 8. 1923. – 19.8. 2016.), kojoj je upravo mimo nas, na našu sramotu, posve neprimjetno minuo njezin 100. rođendan. Dva su njezina starija brata preminula u dječjoj dobi, dok je najmlađi preživio i danas svi znamo za njega: bio je to veliki, veliki glumac Bora Todorović. Nakon rata Mira će pod vodstvom svojega supruga, redatelja Bojana Stupice u Jugoslavenskom dramskom pozorištu nanizati već na samom početku karijere kultne uloge poput Petrunjele u “Dundu Maroju” Marina Držića, Mirandoline u “Krčmarici Mirandolini” Carla Goldonija ili Vasilise u komadu “Na dnu” Maksima Gorkog. Godine 1955. oboje dolaze u HNK Zagreb. Igrat će, naravno, glavne role u antologijskim dramama i Brechta i Goldonija i Shawa; međutim, i nju osobno i historiografiju hrvatske teatrologije općenito, obilježit će praizvedba drame “Glorija” Ranka Marinkovića, 29. prosinca 1955. Ovaj “mirakl u šest čina” do danas je ostao prvorazrednim kulturnim i kazališnim događajem, kao i čudesna Mirina interpretacija naslovne junakinje Magdalene-Glorije… Novosti

 

16.04.2023. (09:05)

Zanimljivo mi je da u Kini prosječan građanin uopće ne zna imena političara, osim predsjednika

Suzana Nikolić: U kineskoj metropoli od 28 milijuna ljudi živjela sam anonimni život

Zagrebačka glumica o stanju u Šangaju: Samo da mi je doći doma - Index.hr

Drago mi je da sam nakon tri godine izbivanja došla doma. Međutim, puno se toga kod nas promijenilo, što zbog pandemije što zbog ovog besmislenog rata u Ukrajini… Kao da se krećemo, kako kaže Miroslav Radman, kroz neku ljepljivu masu koja nam otežava i usporava kretanje naprijed, više nego prije. Tako da, s ovom distancom života negdje drugdje, gdje je postojala lakoća življenja, doma intenzivno osjećam težinu življenja. Ipak, život u Kini, u potpuno drugoj kulturi, toliko različitoj od zapadne, bio je prilično izazovan. Zahtijevao je različite prilagodbe, kako u svakodnevnom tako i u profesionalnom životu. Sigurno da je takav proces utjecao na mene kao osobu u mnogim stvarima. Živjela sam anonimni, privilegirani život koji se odvijao polako, bez žurbe, dan po dan, pa to pokušavam primijeniti i ovdje, doma, iako nije sasvim lako. Apsurd je da mi je to pošlo za rukom u stranom gradu od 28 milijuna stanovnika, ali ne i u poznatoj sredini, u gradu od niti milijun stanovnika, kaže kazališna redateljica i profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti Suzana Nikolić. Express

 

04.02.2023. (19:00)

Neću reći da je nekada bilo bolje, ali sada jest gore

Voja Brajović: “Teatar je ono što te zalijepi za stolicu”

Voja Brajović bio je veliki zavodnik, a zgodni sin bi ga mogao nadmašiti - tportal

“Mislim da doživljaj koji kao glumac imam u susretu s običnim ljudima u Zagrebu, Zemunu, Novom Sadu, Beogradu i drugdje, mene čini sretnim što sam uopće živ i što sam radio i radim ovaj posao. I govorim to bez taštine: ljudi se obraduju meni i ja se obradujem njima i to stvara osjećaj da, uza sve strahote, nije sve baš tako crno. Sada sam snimao jedan, nadam se, zanimljiv film u Zagrebu, u režiji Ivone Juke, i ne mogu opisati tu vrstu radosti anonimnih ljudi s kojima sam se sretao na ulici, u prolazu. Ja sam bio sretan, ali sam bio sretan i zbog tih ljudi. To i jest neka nada. Kazalište ne postoji radi glumca, nego glumac postoji radi onih koji ga gledaju.”, kaže poznati srbijanski glumac Voja Brajović uoči sutrašnje predstave “Voz” u HNK Ivana p. Zajca u Rijeci. Novosti

28.07.2022. (10:00)

Prijetnja apstinencijom

Paolo Magelli: Muškarci stoljećima nude samo rat, vrijeme je da žene preuzmu

Redatelj Paolo Magelli u sklopu 68. Splitskog ljeta radi predstavu ‘LizistRATa’, kombinaciju tekstova četiriju autora – Aristofanove ‘Lizistrate’, Homerove ‘Ilijade’, antiratnih stihova Predraga Lucića i ‘Generala’ Mate Matišića. Koncept je nastajao godinu dana, a pokretač je bio rat u Ukrajini. Kako se navodi u najavnom tekstu, ‘’Rat i Mir. Žene i Muškarci. Seks i politika. Prate nas od jutra do neprospavanih noći – u krug. Otkad je Zeus na prevaru oteo (i silovao) lijepu i nevinu Europu. Magelli je rođen u Pratu 1947., a režirao je više od 150 predstava po cijelom svijetu. Od 80-ih godina njegove su ga režije u bivšoj Jugoslaviji i na Balkanu obilježile kao kontroverznu ličnost, a njegov se utjecaj proširio na scene Europe i Latinske Amerike. Kazalište u vrijeme interneta i diktature nekih snažnih medija ne može puno toga napraviti, ali može uspostaviti dijalog s inteligencijom jednog grada, prostora, rekao je, između ostaloga, ovaj veliki redatelj za Nacional.

06.05.2022. (19:00)

Tjeranje kulture na aparate

Pobuna umjetnika: Izlaze na ulice jer ih novi zakon baca u prekarijat

Neki umjetnici boje se da bi ih novi Zakon o kazalištima mogao pretvoriti u prekarne radnike, koji rade po projektima, što će im uzrokovati ekonomsku nesigurnost: neće, primjerice, moći dobiti kredit. Istodobno, vrlo je moguće da će članovi kazališnih ansambala, ali i samostalni umjetnici, izaći na ulicu, jer najavljuju prosvjede, smatrajući da ovakav Zakon, ako dođe u javnu raspravu pa nakon toga i u Sabor, degradira umjetnike, znači korak unazad od aktualnog zakona iz 2006. te je za njih neprihvatljiv. Nacional Kulturnjaci nisu zadovoljni ni Zakonom o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi. Kulturpunkt

01.04.2022. (00:00)

Ipak nismo 'cancelirali' Ruse

Braća Karamazovi – povratak Frljića: Briljantno zamišljen, režiran i odigran

Ujedno bio je to, nakon devet godina, povratak Olivera Frljića u hrvatski teatar – zadnji put je te 2013. godine, upravo u ZeKaEmu, režirao „Hamleta“ Williama Shakespearea. Zahvaljujući vrlo dobro „skrojenoj“, veoma uspješnoj dramatizaciji, koja iznad svega poštuje i slijedi „polifoniju punovrijednih glasova“ što književni teoretičar Mihail Bahtin smatra da je glavna osobina poetike Dostojevskoga. Naime, svi junaci ovog romana razlomljeni su unutar sebe, svaki lik na neki način čini svijet za sebe, a ujedno, gledamo ih iz različitih uglova, predstavljaju nam se iz više perspektiva, što je sve itekako izazovno za rad u teatru. Dostojevski portretira, istodobno, svu silu likova, ali i obrazlaže grandiozne ideje, Frljić ga u tome bespogovorno prati. Tipično Frljićev kazališni postupak kojim reagira i provocira aktualnu društvenu, imanentno političku scenu – ovaj put, naravno, ne može zaobići agresiju Rusije na Ukrajinu… Lupiga

29.01.2022. (19:00)

U sve nas je uša đava

Mario Kovač: Publika je zasićena crnom kronikom, želi pozitivne priče kroz ‘ružičastu’ prošlost

Mario Kovač, redatelj i dramaturg predstave ‘U malu je uša đava’ prema romanu Tisje Kljaković Braić, kaže da je neobično da rođeni purger režira predstavu o Splitu i Spinutu 1980-ih, ali dodaje da je možda i bolje da to radi netko ‘izvana’, neopterećen mitologijom splitskih kvartova. Naša publika naprosto voli takve pozitivne, „feelgood“ naslove koji su pisani ili rađeni jednostavnim i čistim umjetničkim jezikom, o kojoj god formi se radilo. I kod Golika i kod Tisje, a i u Brešanovoj seriji, sve to imamo: jasne likove, čistu priču, scenarij i režiju koji niti podilaze publici niti je tretiraju kao debile niti ih gledaju svisoka – čisti zanatski rad koji točno prenosi duh originala. Intervju za Nacional.

12.01.2022. (08:00)

Žena ženi (ni)je vučica

Predstava ‘Moderna Afrodita’ – Suradnja štikle i tenisice

Naše protagonistice predstavljaju dva ženska stereotipa: Magdalena (Lovrić) je samouvjerena poslovna žena koja živi sama i čiji ključni modni detalj predstavljaju cipele na visoku petu (štikle), a Marija (Arbanas) je domaćica i majka koja za sebe nema vremena jer je u svakom trenutku na raspolaganju mužu i djeci pa je logično da nosi tenisice. Stjecajem okolnosti te su se dvije žene sudarile (doslovce) u predvorju wellnessa i među njima se odmah uspostavila netrpeljivost, koja, osim što je vidljiva u uzajamnim pogledima uperenim na odjeću, očituje se u društvenim kontaktima i iskazu životnih prioriteta. Prateći njihove duhovite britke replike, publika uočava (i one također) da su njihove razlike posljedica stjecaja okolnosti, a ne različitih svjetonazora. Iako Marija o svojem braku govori s puno ljubavi, uskoro se razotkriva da on nije idealan, a da su Magdalenini poslovni uspjesi itekako teško stečeni. I jedna i druga platile su za svoje statuse visoku „krvarinu“ i teško im je priznati da su ih preplatile, pa bez obzira na osjećaj mučnine i dalje uporno i grčevito čuvaju svoje stečevine. Kritikaz

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Klub Močvara (@mochvara)