Marko Stojiljković: Jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme - Monitor.hr
30.08.2021. (20:00)

Škola počinje

Marko Stojiljković: Jedan od najboljih hrvatskih filmova u posljednje vrijeme

Okruženje škole Sonja Tarokić izabrala za svoj dugometražni prvijenac „Zbornica“ koji je upravo doživio premijeru u Karlovym Varyma, gdje je i nagrađen posebnim priznanjem žirija. Protagonistica naše priče je Anamarija (Marina Redžepović), školska pedagoginja kojoj je posao u neimenovanoj školi u okolici Zagreba prvi stalni, nakon nekoliko godina provedenih na zamjenama…
Sonja Tarokić drži sve pod kontrolom i time demonstrira svoj izuzetan talent za režiju koji ju izvlači i iz situacije da film ima barem jedan „kraj viška“, kao i situacije da traje preko dva sata. Ta minutaža se zapravo niti ne osjeća: gledatelj ima osjećaj da je na licu mjesta na neodređeni vremenski period. „Zbornica“ je svakako u vrhu hrvatskih filmova koje smo imali prilike vidjeti ove godine. Pitanje je samo je li bolja kao film ili kao pogled u jedan sustav koji melje sve pred sobom i sve u sebi. Ako još u obzir uzmemo da je u pitanju prvijenac, jasno nam je da od Sonje Tarokić možemo dosta očekivati u budućnosti – piše marko Stojiljković za Lupigu.


Slične vijesti

20.03. (20:00)

Ako vam se ide na sud, ali ne i u sudnicu

Slučaj Goldman: Anatomija pada i uspona, sudska drama po zloglasnoj istinitoj priči nezasluženo je u sjeni oskarovca

Slobodno se može reći da je “Slučaj Goldman” imao krivi tajming, ali kvaka je da “Anatomija pada” nije toliko bolja, odnosno i ovaj film je vrlo dobar unutar žanra. “The Goldman Case” je sudsko-dramski zategnut i napet, ne podilazi likovima ni gledateljima u smislu da nudi lagana rješenja i zauzima stranu. Primjerice, Goldman je sve samo ne jednodimenzionalan i dopadljiv: on je tvrdoglav, težak u ophođenju prema odvjetniku, sebe smatra mučenikom i poziva se na antisemitizam, mrzi teatralnost suđenja, odbija pozvati svjedoke da podupru njegovu obranu, drži da je policija rasistička…

Gledatelj ima dojam da je, od jednog svjedočenja/ispitivanja do drugog, ispratio cijelo suđenje u realnom vremenu tijekom dvosatnog trajanja zahvaljujući Kahnovoj režijskoj preciznosti, tj. vičnosti vođenja tenzične sudske dokudrame, a prati film sa zanimanjem čak i ako nije nikad čuo za Goldmana i njegovo suđenje. Žanr sudske drame dobio je jedan od boljih novijih primjeraka, kaže Marko Njegić za Slobodnu.

22.02. (21:00)

Kad se ne uklapaš u kalupe - no tko je za to kriv? Ona ili kalup?

Nimona – crtić koji u mainstream uvodi teme straha od drukčijih

Za Oscara nominiran animirani film ‘Nimona’ izgleda kao poprilično srednjestrujaška manična šarencija, ali među svojim razigranim bojama krije veliku i važnu poruku o onima koji se ne uklapaju u društvena očekivanja. Ono što je ‘Nimonu’ najvjerojatnije katapultiralo do nominacije za Oscara njezina je ozbiljna, velika i važna poruka – poruka o toksičnosti konzervativnog društva okoštalom u tisuću godina stare strahove i tradicije koje iz tog straha proizlaze. Zrinka Pavlić za tportal.

20.02. (19:00)

Šteta potencijala, kažu

Radić o filmu Slatka Simona: Blamažno oglašavanje

U ukupnom zbroju još slabiji film od slabog prethodnika, a pritom je marketinški nepošteniji: dok su “Noćni brodovi” plasirani kao ono što jesu – pomalo bajkovita romantična humorna drama s dvoje glumačkih klasika u glavnim ulogama (Ana Karić i Radko Polič), “Slatku Simonu” pokušava se prodati kao ono što nije – erotski triler furioznog ritma te dekadentne motivike i muzičko-tekstualnog izričaja (trap, turbofolk). Ne sjećam se da je takvo bacanje pijeska u oči ikad izvedeno u hrvatskoj kinematografiji, pri čemu je vrhunac “prevare” (može i bez navodnika) da film reklamiran kao erotski triler u stvarnosti nije ni erotski ni triler, nego je nekakva polubajkovita semifantazija. Neozbiljan film koji ruši kredibilitet nekoć važnog autora, kaže Damir Radić za Novosti. Pročitajte što o filmu kažu na Forumu.

12.02. (00:00)

Pogledao si jednog Vaughna, pogledao si ih sve

Argylle: Misteriozni špijun ili kratka lekcija o tome kako ne snimiti film

Iako je polazišna ideja Argyllea prije holivudski prokušana, nego li pretjerano originalna – ovako čisto „na papiru” svejedno djeluje potencijalno obećavajuće, pa i varljivo pitko. Argylle ostavlja dojam kao da se nikako ne može domisliti što bi točno želio biti – postmodernistička parodija špijunskog žanra, klasična akcijska komedija ili (gotovo televizijska) romantična komedija. Premda je Argylle, dakle, praktički sastavljen od samih klišeja, oni se u njemu ni na koji način zapravo ne izvrću, pa tako ne postoji ni teorijska mogućnost lukave dekonstrukcije koja bi pozivala na daljnje gledanje. Umjesto toga, film ih pred gledateljeve nedužne oči iznosi točno onakve kakvi oni u svojoj suštini zaista i jesu – izlizani – te slijedom toga ispada generičan upravo na onim mjestima na kojima bi htio/trebao/morao biti subverzivan. Bug

09.02. (17:00)

Nesretno dijete

Slatka Simona: Gorko kao limun

Iako je “Slatka Simona” bila promovirana kao kvalitetno žanrovsko ostvarenje, erotski cyber triler, nažalost film sve je osim toga, dodatno potvrđujući onu zloglasnu etiketu “hrvatski film” kao koncept koji označava pompozno dramatično, neuvjerljivo i hermetično ostvarenje koje u redovnoj distribuciji osim prijatelja i poznanika samog autora i glumaca neće pogledati gotovo nitko. Riječ je o pretencioznom, nepotrebno ambicioznom i scenaristički potpuno amaterskom filmu koju pokušava biti preslika otuđenosti današnjeg društva, kritika moderne tehnologije i uzbudljivi triler. Najveći problem samog filma je njegov scenarij, kompilacija nekoliko zgodnih ideja koje čine neprobavljivu cjelinu. Recenzenti Ravno do dna

07.02. (19:00)

Kao da je pobjeglo iz kojeg desetljeća ranije

Miller’s Girl – erotski triler u doba smrti erotike

Da je kojim slučajem prvijenac redateljice Jade Halley Bartlett “Miller’s Girl” snimljen u devedesetima, vjerojatno bismo gledali vrući erotski B triler s mračnim zaokretom kakvima su nas šopali u tonama celuloida još otkako je “Fatal Attraction” postao jednim od najunosnijih filmova u godini kad je objavljen, započevši taj naporni niz koji je svoj vrhunac dosegao s “Basic Instinct” Paula Veerhovena 1992. godine. Bi li taj potencijalni trash uradak bio bolji film od ove bezokusne kamilice koja je prošli tjedan ušla na naš kinorepertoar, to ostaje u rubrici “što bi bilo kad bi bilo.” Ono što film čini dovoljno zanimljivim da bi ga se gledalo uloge su koje je ostvario vodeći par, pogotovo Freemanova, budući da je uspio u svoj lik ubaciti dovoljno ljudskosti da mu budemo skloniji nego mrtvom puhalu kakav je zasigurno napisan na papiru. Ravno do dna

06.02. (23:00)

On hoće da griješite i budete slobodni

Film ‘Radikalno’: O učitelju, moj učitelju

Časopis “Wired” objavio je 2013. tekst Joshue Davisa pod naslovom “Radikalan način oslobađanja generacije genijalaca”. Tekst je ispričao istinitu priču o inspirativnom meksičkom učitelju na zamjeni (Sergio Juárez Correa) koji je drukčijim, radikalnim pristupom podučavanju otključao potencijale siromašnih učenika šestog razreda osnovne škole “José Urbina López” u gradu Matamoros. Deset godine kasnije, Sergiova priča i članak u časopisu “Wired” poslužili su kao inspiracija za dramu “Radikalno” (“Radical”) koja je imala svjetsku premijeru na Sundance Film Festivalu. Učitelj ima neortodoksne metode i razbija pravila predavanja i, uopće, škole. Kvragu i nastavni plan”, kaže Sergio u jednoj sceni i nije mu strano pretvoriti učionicu u igralište. Marko Njegić za Slobodnu.

06.02. (13:00)

Još uvijek nam ima nešto za reći

Damir Radić o novom filmu Woodyja Allena: Rasplet slučajnosti

Allen je i u 88. godini života kreativno potentan, tim više što mu je to vjerojatno najbolje ostvarenje u proteklih petnaestak godina, još od “Senzacionalne vijesti” i “Kasandrinog sna“, koji su došli neposredno nakon jednog od vrhunaca cjelokupnog njegova opusa, “Završnog udarca“. Mnogi kritičari vukli su paralele upravo između “Završnog udarca” i novog filma, a neki su se sjetili i starijeg naslova “Zločini i prekršaji” iz 1989., prve Allenove turobne krimi-drame. Bez obzira na neke srodne motive, nije ultimativna drama sa skretanjem na mračno tlo zločina poput “Završnog udarca”; do neke mjere bliži je “Zločinima i prekršajima” povezujući dramu, komediju i kriminalističke elemente, ali je manje slojevit, eksplicitnije satiričan, frivolan i stoga manje uznemirujući. To istovremeno znači da je vrlo zabavan u svojoj kombinaciji naglašene ironije i satiričkih uboda. Damir Radić za Novosti.

04.02. (20:00)

Julia Roberts i Ethan Hawke? Meni dovoljno da se pogleda

Ostavite svijet iza sebe: Više loš negoli dobar „trash” film u produkciji bračnog para Obama

Film je to nastao po hit-romanu Rumaana Alama u režiji Sama Esmaila (poznatog po serijama „Homecoming“ i „Mr Robot“), te u produkciji bračnog para Obama što može biti jedan od faktora za agresivni marketing. Osim što pomalo doslovno adaptira komad literature za mase, redatelj iz petnih žila pokušava pomiriti dva ako ne potpuno isključiva, a onda makar teško spojiva kinematografska pristupa. S jedne strane, imamo mali, komorni „indie” film u kojem likovi kroz razgovor otkrivaju svoje egzistencijalne krize i krizu cijelog čovječanstva kao njihovu implikaciju, dok s druge imamo spektakl koji podrazumijeva akciju i efekte, a prijelazi između njih su dosta nespretni. Marko Stojiljković za Lupigu.

22.01. (15:00)

Hollywoodska priča iz grčke kuhinje smještena u viktorijansko doba

Poor Things: Čudna Barbie u Frankensteinovu svijetu, Emma Stone sjaji kao kreacija ludog doktora

“Pristojno društvo” viktorijanskog doba može se shvatiti kao ovo današnje, preopterećeno političkom korektnosti ili ga bar Lanthimos tako shvaća i ironizira pomoću Belle, koja se usuđuje poljuljati društvena pravila. Redatelj se nadovezuje na “Dogtooth” (razbijanje nametnutih okova, slobodna volja, buđenje i oslobađanje), no stvara jednako poseban film. Jasno, Lanthimosova inspiracija je i klasik “Frankenstein” Mary Shelley, tj. “Frankensteinova nevjesta”, pa i opskurni “Frankenhooker” (Bella će istraživati seksualnost i u pariškom bordelu), ali on je koristi da napravi feministički “twist” i udahne novi život poznatoj priči o reanimaciji i igranju (muškog) boga. Marko Njegić za Slobodnu. Pogledajte komentare na Forumu.