Markovina: Jezični totalitarizam - Monitor.hr
15.02.2022. (21:00)

Zašto je engleski bolji?

Markovina: Jezični totalitarizam

Povod ovog teksta je inicijativa Matice Hrvatske za donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku. Ona se suštinski ne razlikuje od nedavnog Zakona o ćirilici u Srbiji, budući da i jedna i druga ideja potpuno ignoriraju stvarnost i rade sve da utjeraju strah od vlastitog jezika i pisma svojim građanima… Pojednostavljeno govoreći, svi znamo da govorimo istim jezikom, iako donekle fascinira tvrdoglava upornost jezičnih puritanaca da dokažu suprotno. Stoga nema potrebe da se lažemo. Ideja donošenja zakona o jeziku je totalitarna i nikakav celofan u kojega je ovih dana umotavaju u Matici Hrvatskoj o tome da smo funkcionalno nepismeni i da bi se zakon odnosio samo na upotrebu u službenim institucijama, s blagim spominjanjem problema anglizama, neće to promijeniti – piše Dragan Markovina. Peščanik…


Slične vijesti

13.11. (21:00)

Strukturalni nacionalizam

Dragan Markovina: Zadarski memento

Vijest o dva fizička napada, na ljude iz delegacije Crvene Zvezde i dvojicu beogradskih novinara u Zadru, koji su u tom gradu boravili povodom košarkaške utakmice između Zadra i beogradskog kluba, jednako je uznemirujuća, koliko je tužna, a na koncu i očekivana. Jer, pored toga što je nacionalizam ostao strukturalna činjenica u Hrvatskoj još od devedesetih godina, on je umnogome u posljednje vrijeme prešao u svoju umivenu fazu kada govorimo o službenim politikama, ali je s druge strane ušao i u neku vrstu nove renesanse u određenim sredinama i među navijačkim krugovima te na krajnjoj desnici… Za to postoje samo dva lijeka. Prvi je taj da se ovo tretira kao napad iz mržnje, o čemu se neupitno radi, a drugi da se ozbiljnije počne mijenjati društvena klima… Piše Dragan Markovina za Peščanik.

31.10. (13:00)

Ne možeš ti to objasniti drugomu

Markovina: Ako itko zna kako je živjeti pod granatama jer živiš na nekom teritoriju, a drugi ga svojata, znaju ljudi iz Hrvatske i BiH

Jednako kao što nitko ne može bolje od židovske zajednice znati što znači biti svugdje i stoljećima progonjen. Poistovjećivati državnu politiku Izraela sa Židovima u cjelini i odnos prema toj politici posljedično promatrati kao odnos prema Židovima, jednako je promašeno kao izjednačavanje Hamasa s Palestincima u cjelini. To bi trebao biti neki minimum zdravorazumskog pristupa ovim pitanjima, koji očito unutar traumatiziranih zajednica trenutačno nije prisutan, a o čemu možda i najbolje svjedoče reakcije povodom, ni u čemu problematičnog govora Slavoja Žižeka na otvaranju frankfurtskog sajma knjiga… Piše Dragan Markovina za Telegram

16.07. (21:00)

Devedesete se smatraju toliko pozitivnim da je i Franjo Tuđman očišćen od samog sebe i od stvarnog sadržaja svoje vlasti ne bi li kao bezgrešan spomenik otplovio u vječnost

Dragan Markovina: “Addio Pola ili festivalska šutnja o naličju 1991.”

Puležan Igor Galo, dobitnik Počasne nagrade "Aleksandar Lifka": PULA ZASLUŽUJE MUZEJ FILMA. IMAMO PUNO PRAVO, ALI I MATERIJALE ZA TO" - Glas Istre

Filmski festival u Puli obilježava 70. godišnjicu, sve je puno reminiscencija i starih snimki koje se za divno čudo više ne cenzuriraju. Sve izgleda normalno kao da se nije desio lom koji ga i danas određuje. I sve bi to bilo sjajno te svakako bolje nego 90-ih kad se radilo na brisanju prošlosti i sjećanja, da nije onih koji ne smatraju lom iz ’91. toliko nebitnim da ga je potrebno prešućivati. Jedan od njih je pulski glumac Igor Galo kojem se te godine život slomio na dva dijela. To ga je vjerojatno potaknulo da u produkciji Histria filma snimi dokumentarac „1991. Adio jugo film, adio jugo festival, adio Jugoslavija – vidimo se u sljedećem ratu“, koji je sada u centru pažnje jer Festival i Grad nisu omogućili prikazivanje filma u Areni, nego su autoru ponudili lokaciju u Istarskom narodnom kazalištu koju je Galo, logično, odbio. Peščanik

12.06. (11:00)

Protekli tjedan na jednom mjestu

Tjedni pregled Dragana Markovine

  • Veseli zagrebački Pride. Kao što sam prošli tjedan napisao, vezano uz splitski i karlovački Pride, isto vrijedi i za zagrebački. Davno su, na svu sreću, iza nas ostali oni rani dani prvih zagrebačkih Prideova, obilježenih napadima Molotovljevim koktelima i kasnijim prepadima po gradu. Zagrebački Pride pretvorio se u veselu folklornu manifestaciju, uz definitivnu i punu podršku te prisustvo gradskih vlasti. Što jeste jedan veliki plus i konačna potvrda normalizacije društva.
  • 80. godišnjica Slobodne. Nije bilo previše riječi o ranim partizanskim danima, još manje o štrajku od prije 30 godina i preuzimanju Slobodne Dalmacije od strane Miroslava Kutle, brojni još uvijek živući bivši novinari i glavni urednici nisu niti pozvani, o prisustvu feralovaca koji su umnogome obilježili povijest splitskog dnevnika moglo se samo sanjati, ali su se zato ukazali premijer i drugi ministri u Vladi, uz čitav niz lokalnih političara, opet bez splitskog gradonačelnika.
  • Oproštaj Zlatana Ibrahimovića. Jedna od vijesti, ne samo tjedna, nego i godine, jeste oproštaj Zlatana Ibrahimovića od profesionalnog nogometa. Takav spoj fizičke snage, upornosti, talenta i čovjeka koji je osvajao trofeje u svakoj ligi u kojoj je igrao i koji je toliko dugo trajao, teško će se opet ponoviti.
  • Slučaj Marka Livaje. Nogometna priča tjedna je vrijeđanje Marka Livaje s riječkih tribina te njegov kasniji odlazak iz reprezentacije. Sve što se u vezi ovoga događalo do kraja je ogolilo priču o svehrvatskoj i pomirbenoj reprezentaciji i srušilo Dalićev misionarski narativ te iznova antagoniziralo Split i dobar dio Dalmacije prema reprezentaciji. Ovaj krater koji je nastao Livajinim povlačenjem se neće tek tako zakrpiti.
  • Beogradski prosvjedi. U Beogradu su sve uzaludniji Vučićevi pokušaji da raznim fintama, blefovima i prijetnjama poljulja prosvjednike ili razjedini opoziciju. Održan je i šesti masovni prosvjed, uz najavu iz opozicije da će sljedećeg tjedna doći do bitne promjene u taktici i pristupu.
  • Izbori u Crnoj Gori. Parlamentarni izbori, i to u puno mirnijoj i manje referendumskoj atmosferi, nego što smo navikli. Pouzdan je to znak da su zemlja i društvo ipak ušli u novu fazu koegzistencije političkih protivnika
  • Sramotna izjava Darija Kordića, čovjeka koji je snimljen kako izjavljuje da bi sve ponovio i koji već godinama igra ulogu katoličkog superstara i nepokajanog mistika, koja je u konceptualnom smislu čak odbojnija od one Karadžićeve uloge doktora Dabića. Jer nje je bio svjestan samo Radovan, a ovdje bitnu ulogu igraju i Crkva i bosanskohercegovački HDZ, koji uporno odbija odmaknuti se od glorifikacije Kordića i devedesetih, zahvaljujući čemu čitavom narodu nabijaju kolektivnu krivnju zbog Kordićevih zločina i politike Herceg-Bosne u cjelini. Najvažnije izabrao Dragan Markovina, Telegram
07.06. (20:24)

Bog, glavom i bradom

Dragan Markovina: Odlazak Zlatana Ibrahimovića ili kraj epohe

Zlatan Ibrahimovic Retires From Football At 41

Zlatan Ibrahimović, nogometni genijalac i čovjek koji je po svemu bio drukčiji od svijeta kojem je profesionalno pripadao i koji ga je izvukao od namijenjene mu sudbine, a koji se jučer u Milanu oprostio od aktivnog igranja nogometa, učinivši to puno kasnije od skoro svih svojih drugova rođenih na pragu osamdesetih, upoznao je lice i naličje i starog i novog svijeta. I to ga, želio on u tome aktivno sudjelovati ili ne, čini herojem generacija koje su sanjale o boljem svijetu koji im je uskraćen. Takav igrač, čovjek i simbol se više ni u kom slučaju ne može ponoviti, koliko zbog talenta i porijekla, toliko zbog posve drukčijeg društvenog i političkog konteksta. Jer ako je netko ponio epohu u kojoj je rođen i u kojoj je proveo formativne godine na leđima da bi je prenio u novi svijet, bivajući simbolom starog, a istovremeno zvijezda novog, to je bio on. Peščanik

 

05.06. (15:00)

Blažena dosada

Dragan Markovina: Posljednji prideovi pokazuju da je Hrvatska konačno postala normalna, dosadna zapadna zemlja

Subotnji prvi karlovački Pride koji je prošao u potpuno normalnoj atmosferi, kao i splitski koji ni po čemu nije nalikovao onom užasu iz 2011. na prvom okupljanju, kojeg sam doživio iznutra, logično dovode do pitanja je li Hrvatska postala jedno realno beskonfliktno, dosadno i normalno društvo kakvima smo, ne tako davno, promatrali zapadna društva? I unaprijed mi je jasno da će već na ovako postavljeno pitanje mnogi nervozno skočiti i onda izvaditi vječne teme, ustaše i partizani, hadezeovci i svi ostali, revizionisti i kritički povjesničari, molitelji i spomenuta LGBT zajednica, dva društva pisaca s recentnim skandalom u jednom i sl. I negdje na kraju popisa će se malo tko sjetiti spomenuti Hrvate i Srbe… Telegram

15.05. (12:00)

Evo nam dakle Mirjane Kasapović točno na onom mjestu na kojem je stao autor sramotnog teksta ‘Vještice iz Ria’

Dragan Markovina: Tendencioznost anti-postjugoslavenstva

Što dakle Mirjana Kasapović zaključuje o socijalističkoj Jugoslaviji? Pa ništa više od onoga što misli svaki prosječan nacionalist i desničar na ovim prostorima. No Kasapović ne spominje da se Jugoslavija prvi put raspala zbog okupacije nacista pa opet sastavila kao socijalistička federacija zahvaljujući zajedničkoj antifašističkoj borbi jugoslavenskih naroda. Usto, autorica potpuno prešućuje stvarni život u toj zemlji. A pravo nasljeđe Jugoslavije, po kojem bi se na koncu svaka država i njena uspješnost i trebale mjeriti, jest način na koji je utjecala na živote svojih građana. Ta SFRJ, koju Kasapovićeva lakonski otpisuje kao najneuspješniju europsku državu, izdignula je iz siromaštva čitave generacije ljudi, urbanizirala je i modernizirala zemlju, omogućila vertikalnu prohodnost u društvu, masovno obrazovala ljude, izgradila najveći dio javne infrastrukture kojom se i mi danas koristimo. Općenito, u samo nekoliko desetljeća do te se mjere promijenila zemlja i društvo, da je Jugoslavija preskočila nekoliko stoljeća u tako kratkom periodu. Peščanik

26.11.2022. (11:00)

Hrvatski ranoholizam, kronična i dugoročna ovisnost o ranama

Dragan Markovina: Dežulović bez suđenja i beogradska tribina

Slučaj je tako htio da je Državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo prijavu protiv Borisa Dežulovića za prošlogodišnji tekst pod naslovom “Jebo vas Vukovar“, jer nije u njemu pronašlo elemente poticanja na mržnju i nasilje. I to je, jasno, dobra vijest. Ono što nije dobra vijest jeste to da se u suštinskom smislu po pitanju ostavljanja ratova u prošlosti, umjesto njihove aktivne političke eksploatacije u sadašnjosti, ništa nije promijenilo u proteklih godinu dana. Sve je to pak dio procesa koji je Viktor Ivančić u televizijskom intervjuu koji sam radio s njim proteklog tjedna definirao kao ranoholizam: “Ja mislim da se ovdje ranoholizam užasno uhvatio. Ovisnost o ozljedama, ovisnost o ranama. Na normalnim mjestima se trude, postoji neki napor da vremenom rane zacijele, a ovdje se ulaže ogroman napor u to da rane što duže ostanu svježe. Zbog toga imamo te revizionističke ili žrtvoslovne spektakle”. Peščanik

12.11.2022. (17:00)

Kako ideju bratstva među narodima i jedinstva radničke klase vratiti u javni prostor? Zvuči nemoguće, znam.

Dragan Markovina: Što je ostalo od Oktobra?

Oktobarska revolucija 07.11.1917 - Antifašistički VJESNIK

Činjenica da je 105. godišnjica Oktobarske revolucije prošla u tišini, ne znači da o pitanju nasljeđa Oktobra ne trebamo razgovarati. U jednoj od kultnih scena Smojina “Velog mista”, zaneseni Očalinko kojeg u seriji maestralno igra Ivica Vidović, opsjednut idejom komunizma i Krležinim “Putom u Rusiju”, pita Meštra, odnosno Borisa Dvornika, otprilike sljedeće: „Znate li vi, Meštre, odakle trenutačno dopire jedino svjetlo na ovu napaćenu zemaljsku balotu?“ Meštar mu genijalno odgovara: „A od sunca, Gospe ti, oklen će?“ A Očalinko će: „Sa Lenjinovog svjetionika u Moskvi.“ Ovu minijaturu vrijedi ispisati, ne samo zbog Smojina genija, nego i zbog toga što ovakve iskrene vjere u svjetsku revoluciju i u preobražaj čovječanstva danas više nema. Ljevica, barem ona u Europi, ili je potpuno razbijena, ili je izgubila bilo kakvo uporište među prekarijatom i sirotinjom, ili tek retorički brani tekovine revolucije, ili se  okrenula pitanju okoliša i javnih prostora. Dragan Markovina

 

15.10.2022. (13:00)

Političari - kasta izgubljenih u prijevodu i vremenu

Dragan Markovina: Zategnuti odnosi Hrvatske i Srbije

Ako je vjerovati izvještaju Evropske komisije iz ove sedmice, odnosi Srbije i Hrvatske su ‘zategnuti, uz povremene političke sukobe’. No, ova birokratska fraza kojoj se nema što prigovoriti zapravo je afirmativna u odnosu na pravo stanje stvari. Odnosi, naime, nisu zategnuti zato što njih suštinski i nema, odnosno u političkom smislu postoje samo formalno kroz standardne diplomatske kontakte i ništa više od toga, a u političkom smislu svode se na javna prepucavanja i uvrede putem medija. Da stvari budu tragičnije, stvarni život i međuljudski odnosi te logika trgovine i kapitala nastavili su normalno funkcionirati, unatoč konstantnim naporima oficijelnih politika da ih vrate u psihološkom smislu na one koji su vladali u ratnom periodu. Što je samo dodatno naglasilo koliko su ljudi zreliji od onih koji vode države i kreiraju politike. Peščanik