Sabor je u petak ujutro nastavio rad, o sinoćnjem prekidu sjednice nije se govorilo, ali su se oporbenjaci svojom akcijom hvalili na društvenim mrežama. Do prekida sjednice došlo je nakon što je ujedinjena oporba izlaskom za govornicu opstruirala raspravu o izboru Roberta Šveba za ravnatelja HRT-a. T-portal…
Očito je da su nakon još jedne odbijenice Možemo! odnosi te stranke i SDP-a poprilično loši te su u SDP-u nezadovoljni, kako kažu, potpunim nerazumijevanjem druge strane za situaciju u kojoj s država nalazi. S druge strane, čini se kako je zagrebački skup ipak približio čelnike SDP-a i stranke Centar, odnosno Peđu Grbina i Ivicu Puljka, što je do prije desetak dana bilo gotovo nezamislivo. I dok SDP traži partnere po izbornim jedinicama i pokušava dogovoriti savez s Centrom, širi dogovor na ljevici u ovom se trenutku čini nemogućom misijom. S jedne strane, tu su spomenute razmirice s Možemo!, a s druge je sukob između SDP-a i Socijaldemokrata. Savezu s Puljkom protive se i splitski SDP-ovci koji su zapravo i oporba Puljku u splitskom Gradskom vijeću te smatraju da SDP ne bi trebao podilaziti i davati ustupke gradonačelniku Splita, iako je računica jasna – s njim bi se oslabio HDZ u 10. jedinici. Nacional
Možemo! ne želi sa SDP-om, osim “točkasto”; SDP ne želi sa Socijaldemokratima, koji pak žele sa svima od centra ulijevo, no ne žele stati iza SDP-ovog predsjednika Peđe Grbina kao premijerskog kandidata; liberalni Fokus ne želi s Radničkom frontom, a isto vrijedi i u obrnutom smjeru; Dalija Orešković teško da može s Centrom Ivice Puljka; Možemo! ne želi s Radničkom frontom i Socijaldemokratima; dio SDP-a ne želi s Centrom… Tako otprilike stoje stvari s lijevo-liberalnom opozicijom.
Pristup koji gotivi Možemo!, naravno, nije politički logičan i održiv, a pritom je argumentacija veoma tanka: vodstvo platforme tvrdi da će izlaznost lijevih birača biti znatno veća ako SDP i Možemo! nastupe odvojeno i da će to biti dovoljno da se poništi efekt izbornog sustava, koji obilato nagrađuje najjaču listu u svakoj izbornoj jedinici. Ako se dogodi izlazak ljevice i liberala na izbore u dvije a ne tri kolone, Socijaldemokratima Davorka Vidovića moglo bi se dogoditi da ostanu usamljeni i nesvrstani, ali ne svojom voljom, čime bi prestali biti parlamentarna stranka. Ivica Đikić za Novosti.
Izjava prvog čovjeka Socijaldemokrata sugerira kako su u tom trenutku na saborskim stepenicama okupljeni predstavnici oporbenih stranaka na parlamentarnim izborima 2020. godine osvojili 240 tisuća glasova više od vladajućeg HDZ-a i stranaka koje ga podržavaju. Međutim, da to baš i nije tako pokazuju podaci Državnog izbornog povjerenstva (DIP). Osam stranaka današnje progresivne oporbe osvojilo je nešto više od 10,5 tisuća glasova više od HDZ-a. Podatak o 240 tisuća glasova u korist oporbe je uglavnom točan kada se strankama od centra lijevo, kako su se sami opisali nakon sastanka na kojem su dogovarali prosvjed, pridruže desne oporbene stranke. Kompletna oporba na zadnjim je parlamentarnim izborima osvojila 249 823 glasa više od HDZ-a i njegovih partnera. Faktograf
I dalje aktualni hrvatski premijer Andrej Plenković malo-pomalo dobiva protukandidate i protukandidatkinje kada je riječ o mogućim čelnim ljudima Vlade nakon sljedećih izbora. Oporbene stranke, koje su se okupile na nedavnom ‘oporbenom zasjedanju Sabora’, potaknute više od milijardu kuna teškom aferom u Ini, ionako mogu samo statirati u međusobnom oponiranju vlasti predvođene HDZ-om i – krajnje šarolike oporbe. Potonju se u ispitivanjima javnog mnijenja u postocima iznad pet prepoznaje kroz SDP, platformu Možemo!, Most i Domovinski pokret. Kada bi se samo te četiri stranke odlučile za zajednički izborni ili poslijeizborni pakt protiv HDZ-a, stranka Andreja Plenkovića vratila bi se u oporbu. No, pravi bi problem nastao kada bi ovako šarolika oporba s programskim, kadrovskim i komunikacijskim deficitima uopće došla na vlast. Boško Picula za Tportal.
Ako je Plenković za saborsku oporbu premijer na odlasku ili onaj od kojeg se traži odlazak, odnosno premijer u kojeg se više ne može imati povjerenja – te stoga oporba traži prijevremene izbore – onda je pitanje ima li smisla odazivati se na sastanke s njim. Ne možemo u zemlji s ovoliko izazova – potresa, pandemije, inflacije – imati Vladu u kojoj se svaki tjedan neki ministar i neka afera propituje od strane istražnih organa. Ne može državom upravljati Vlada koja ne može biti vjerodostojna ni tri dana, rekla je nedavno Sandra Benčić. Može li se onda razgovarati s takvom, nevjerodostojnom Vladom?, pita Tomislav Klauški za 24sata
Je li, dakle, Tomašević već postao ili je na ozbiljnom putu da u skoro vrijeme postane lider oporbe? Odgovor je, nema sumnje, negativan. Bez obzira na golem značaj, veličinu i, u krajnjoj liniji, blagajnu Zagreba – do uloge lidera oporbe novoj snazi hrvatske politike ostao je još popriličan i nimalo jednostavan put – na kojem su se u posljednjih desetak godina izgubili mnogi ambiciozni politički projekti, poput Laburista, Oraha ili Živog zida – piše Jasmin Klarić.
Izbjegavamo prenositi politiku koliko je moguće jer vrlo malo aktera zavređuju pažnju. Međutim, ima novinara koji zavređuju pažnju pa je zato ima. Ivica Đikić za Novosti donosi pregled stanja u oporbi, evo rezimea: SDP – agonija koja teče, Most – oporba Plenkoviću, a ne HDZ-u, Živi zid – iscrpljeni potencijal rasta, Amsterdamska koalicija – borba za opstanak, HSS – hrabri i neizvjesni eksperiment, Neovisni za Hrvatsku – fokus na trgovinu u Zagrebu.
“Postoji jedna točka u kojoj se slažu Zoran Milanović i Tomislav Karamarko. Broj općina, gradova i županija ne žele mijenjati. Sustav ‘partijski drug, rođak i njegov brat’ je toliko ukorijenjen da nitko nema ni snage ni volje nešto promijeniti. Čini se, aktualna Koalicija misli da će užicati nešto glasova time što će socijalno ugroženima početi pred izbore uključivati struju, a povećane uplatnice će građani dobiti tek nakon izbora. Oporba napada ovaj potez, no ni oporba ne govori o nikakvoj reformi javnog sustava. Po onome što smo čuli od naših političara na ovu temu, čini se da ih treba ponovno izabrati za Sabor. Također iz socijalnih razloga. Ti ljudi sa svojim neznanjima nigdje drugdje ne bi mogli naći posao”, piše Goran Vojković. Index