Krešimir Ćosić bio je vizonar ispred svoga vremena, košarkaški Tesla za čije izume Amerika sedamdesetih nije bila spremna
Nikola Jokić i globalizacija košarke
Nikola Jokić iz Sombora, visok 211 cm i težak 130 kila, danas je najbolji košarkaš na svijetu. Poslije blagorodne košarkaške sezone u Americi odmara u rodnom gradu. Tamo ima konje vrane po livadi razigrane, zlatni prsten NBA prvaka s dijamantima i salaše. U Srbiji ali i susjednim zemljama svi ga obožavaju, malo tko zna da ga u SAD mnogi osporavaju. Ali fanovi se na to ne obaziru, čak idu toliko daleko da proglašavaju Jokića, već u njegovoj 28. godini, najvećim „svih vremena“ u ovom sportu. Suprotstavljaju im se realisti koji su protiv usporedbi generacija igrača iz raznih epoha. Dino Rađa, član Kuće košarkaške slave, nedavno je takvom primjedbom naljutio srbijanske medije koji ga inače vole. Ali mnogi znalci košarke i sporta uopće, misle da je metodološki neprihvatljivo bilo koga proglašavati najboljim za sva vremena u više od sto godina razvoja košarke pa i u kraćoj perspektivi moderne košarke od 1945. do danas. U tako dugim razdobljima značajno su se mijenjale i društveno-povijesne okolnosti i sama igra. Kako, recimo, usporediti statistike iz šezdesetih i sedamdesetih s ovima danas, kad nije bilo pogodaka za tri poena? Ili, gdje su prije sto godina bili afroamerički igrači koji čine većinu među najboljima u svakoj generaciji od šezdesetih naovamo? Peščanik