Radio Ganga (2019): Nepretenciozan, živopisan i humoran glazbeni dokumentarac - Monitor.hr
27.06.2021. (13:00)

O očuvanju domaćeg bluesa, odnosno 'haikua s kamena'

Radio Ganga (2019): Nepretenciozan, živopisan i humoran glazbeni dokumentarac

Upravo specifičnom osobnošću koja umješno a neusiljeno fuzira urbano s ruralnim, alternativno s tradicijskim, kontrakulturalni progresivni indie s mainstream dominantnim, Matković ima status lokalne zvijezde, što dodatno pomaže ciljanoj promociji tradicijske baštine. Među ostalim, to čini editiranim sempliranjem, uzorkovanjem gangaških napjeva u suvremene hipnotičke beat-ritmove i loopove; svojevrsnom ambijentalnom world-music goa-etno-elektronikom kao pozitivnim primjerom kulturalne aproprijacije. Finalan proizvod pak izrazito je spontan, živopisan i humoran, a u prvom redu nepretenciozan glazbeni dokumentarac, koji obiluje gangaškim i guslačkim primjerima, koji sugestivno i umješno prenosi i pronosi boje, okuse, mirise i mentalitet hercegovačkog kraja, komina, dipli, nijemih kola, kamenjara, teškog težačkog života stanovništva, sa sajta Filmovi.hr


Slične vijesti

19.08. (11:00)

Za mozak na pašu

‘Nope’ – bliski susreti satirične vrste

Peelovi prethodni filmovi kombinirali su stravu s određenom dozom komedije i britkog socijalnog komentara pa su se bavili rasom i klasom. “Nope” također slijedi sličan obrazac pa se može reći da je istovremeno napet i otkačen, ali i kritičan prema suvremenoj kulturi koja tjera pojedince da u svemu oko sebe traže put do zarade i petnaest minuta slave. Za razliku od ranijih Peeleovih filmova koji su bili jednostavni i komorni, “Nope” ima osobine epskog znanstveno-fantastičnog spektakla, a kritika ga s pravom uspoređuje s klasicima horora i SF-a iz radionice Stevena Spielberga sedamdesetih. Na koncu se vjerojatno, kao što je često slučaj u takvim žanrovski oprečnim kombinacijama, nećete ni dovoljno preplašiti, niti dovoljno nasmijati. Ipak treba pohvaliti odvažne poteze poput dizajna svemirskog entiteta i fantastičnu filmsku fotografiju. Ravno do dna

23.07. (00:00)

Ma Dukić je car

‘Nosila je rubac črleni’ – jedan od najsimpatičnijih domaćih filmova u zadnjih desetak godina

Film je kombinacija komedije (nije ha-ha urnebes, ali izmamit će vam osmijeh na lice), filma ceste, pastoralne bajke, animiranog filma, suptilnog komentara na besmisao rata, a ima i blagu melankoličnu crtu, ocrtavajući osobne tragedije u pozadini šarolikih i veselih života lokalnog stanovništva. Posvetu praščiću Babeu autori i ne pokušavaju sakriti, iako je prasica Beba sasvim svoj, originalan lik, a ‘zagorskoj atmosferi’ pridonosi i sjajna muzika grupe Cinkuši. Unatoč laganom brzanju pred kraj filma, površnosti, štoli – film i dalje ostaje jedan od najsimpatičnijih domaćih filmova u zadnjih desetak godina. Zrinka Pavlić za Tportal.

19.07. (01:00)

Film u punom smislu te riječi

Optužba (2021): Pravi dokaz da je francuska kinematografija još uvijek vrlo živa

Naslovni optuženi je Alexandre Farel (igra ga redateljev sin Ben Attal), mladić koji se sa studija na Stanfordu vratio u Pariz na vikend kako bi posjetio svoje nedavno razvedene roditelje i prisustvovao godišnjici mature. S druge strane stoji Mila, djevojka koju je Alexandre navodno silovao. S njom je vežu pseudo-obiteljske veze. U trenutku događaja, Alexandre i ona su se tek upoznali i on ju je odveo na tulum sa svojim prijateljima i naveo na konzumaciju alkohola. Dok redatelj filma traga za istinom, prateći stazu koju je zacrtala autorica izvorne knjige, u pozadini se otkrivaju neke druge stvari koje mutne linije, utječu na perspektivu i prikazuju društvene podjele iznad nivoa onoga što bi, strogo pravnički gledano, bilo na stvari. Situacija, naravno, otvara razdor u okviru svježeg para, baziran na roditeljskim perspektivama u kojoj svaki automatski staje na stranu svoga djeteta: majka optuženog sina tvrdi kako on to nikada ne bi učinio, dok otac kćeri u afektu prijeti. Pored toga, tu je pitanje i klasne pripadnosti i privilegija koju ona nosi. Lupiga

09.07. (00:00)

Napokon nešto kvalitetno

Everything Everywhere All at Once (2022): Metaverzumski film koji smo zaslužili

Radnja je podijeljena na tri dijela, koja u cjelini čine naslov filma, a počinje tako da pratimo kinesku imigranticu Evelyn Quan Wang (Michelle Yeoh) koja drži obiteljsku praonicu rublja u SAD-u s mužem Waymondem (Ke Huy Quan). Par ima kćer Joy (Stephanie Hsu) koja u filmu upoznaje svoju majku sa svojom curom Becky, što ne kulminira u dobrom pravcu. Od samog početka radnje jasno je da se gledatelj upušta u nevjerojatnu vožnju prepunu inovativne akcije, fascinantnih likova i neočekivanih emocija tijekom cijelog narativa. Iako to najava možda ne pokazuje, ne može poreći kompleksnost filmskog projekta koji zaslužuje epitet jednog od originalnijih filmova ovoga stoljeća. Unatoč naglasku koji stoji na akciji većinu filma, odnosno, cijeli prvi i drugi akt, treći akt filma fokus usmjerava na snažne životne poruke, jedinstvenost i višeslojnost života te (ne)ispravnost naših odabira i odluka. Ziher

01.07. (20:00)

Što (neke) žene proživljavaju, iz muškog ugla

‘Muškarci’ – film u kojem spoznajemo kakav horor muškarci mogu prirediti ženama

Alexu Garlandu ovo je već drugi film u kojem se bavi odnosom muškaraca prema ženama tako da neke stvari koje se u svakodnevici i stvarnosti praktički smatraju normalnima (a uobičajene svakako jesu) – prenosi u fantastične ili natprirodne domene kako bi pokazao koliko su takva ponašanja i razmišljanja muškaraca o ženama nenormalna, destruktivna i opasna. U filmu ‘Ex Machina’ na SF-ovski se način pozabavio muškom potrebom da oblikuju partnericu po svim svojim ‘specifikacijama’, maštarijama i potrebama, a sada je, s filmom Muškarci snimio folk-horor o suptilnijim, ali čak i strašnijim oblicima manipulacija, zastrašivanja i direktnog ugrožavanja koja neki muškarci provode nad ženama, misleći da na to imaju pravo jer je njihova žudnja ‘prirodna’ i ‘mora’ biti zadovoljena. Zrinka Pavlić za Tportal.

05.05. (21:00)

To be continued

Doctor Strange u prevelikom univerzumu Marvela

Marvelov filmski univerzum u posljednjem desetljeću pretvorio se u neusporedivu mašinu za mlaćenje novca na kinoblagajnama, a žanr filma o superjunacima debelo je prerastao okvire “kulture štrebera” iz koje je potekao i sada postaje bitnim dijelom popularne kulture i određuje pravila stvaranja filmskih franšiza koje sve pokušavaju prepisati recept za financijski uspjeh. Problem je u tome što Marvelove filmove više ne možete pratiti površno. Čini se da je dijabolični plan njihovih tvoraca takav da se radnja između svakog od naslova bitno povezuje s nekoliko prethodnih i ako niste pogledali svaki, dijelovi će vam ostati nedovoljno objašnjeni. “Multiverzum ludula” prepušten je tako u sigurne ruke, ali veliki Raimi jedva je dovoljan da od njega učini dobar film… Ravno do dna

25.03. (14:00)

3,6 - Not great, not terrible

‘Studio 666’ – zabavna strana Foo Fightersa

Dave Grohl i njegov slavni bend Foo Fighters odlučili su promijeniti medij i okušali su se u filmu, točnije komediji strave “Studio 666” nastale prema ideji njihovog frontmena. Spoj horora i komedije u teoriji je zabavan teren, no u praksi je rezultat rijetko izrazito uspješan jer nekompatibilnost žanrova često tjera film u jednu stranu; ako je previše strašan, nije dovoljno komičan i obratno. Više krvav nego stravičan i više blesav nego smiješan, film prati Foo Fighterse u snimanju svog desetog albuma. Za te potrebe iznajmljuju vilu koju prati zloglasna prošlost. Fightersi su glumački posao odradili solidno, a Grohl očekivano prednjači svojom karikaturom egositičnog frontmena. Mnogo kreativnije, zabavnije i ugodnije umjetničko djelo od njihovih nekoliko posljednjih albuma. Što i dalje ne znači da je u pitanju nezaboravno iskustvo koje ne smijete propustiti. Ravno do dna

19.01. (11:00)

Lude i nostalgične sedamdesete

Licorice Pizza – Novi film Paula Thomasa Andersona nosi mlada glumačka ekipa

Inspiraciju za ovu dramu redatelj je pronašao u filmovima ‘Američki grafiti’ i ‘Zlatno doba u Ridgemontu’. Anderson se već i ranije vraćao sedamdesetim godinama, sjetimo se samo filma ‘Kralj pornića’. Radnja je ovog puta smještena u 1973. godinu u dolinu San Fernanda u Kaliforniji. Dječak Gary Valentine upozna djevojku Alanu Haim. Iako je njemu 15, a njoj 25, poziva je na spoj i tu počinju njihove dogodovštine. Garyja glumi Cooper Hoffman, sin prerano preminulog oskarovca Philipa Seymoura Hoffmana, a Alanu glumi pjevačica Alana Haim. Zasad općeniti opis donosi Story, a pomalo se s prvim utiscima o filmu raspravlja i na Forumu.

27.12.2021. (16:00)

Kad svi imaju Netflix

Svi pričaju o “Don’t Look Up”

Na Badnjak se pojavio na Netflixu i svi pričaju o njemu. Npr. na Forumu: Zastrašujuće je koliko paradija i apsurdi filma podsjećaju na našu stvarnost u kojoj su svi izgubljeni i pojma nemaju što se stvarno dešava, ali su opet svi sigurni da su oni u pravu… Briljantna slika svijeta u kojem živimo koji je definiran društvenim mrežama i pandemijom… Genijalna parodija na moderno društvo… Ovo nije parodija, ovo je naša stvarnost… Odličan. Bojao sam se da će biti previše on the nose, ili da će otići u glupiranje tipa “Mars Attacks!”, ali ne, vrlo je odmjeren. Svi glume sjajno… Čak ga je i premijer preporučio: Pogledajte na Netflixu film ‘Don’t look up’ i bit će vam sve jasnije (Telegram). Razne kritike Metacritic

27.11.2021. (17:30)

Antropološki optimist

Cry Macho: I tako je Clint Eastwood pod stare dane postao diznijevac

Zaista je teško poverovati da Eastwood postiže ono što bi najverovatnije uz mnogo krvi i znoja jedva uspeo da ostvari Joe Don Baker u punoj snazi sedamdesetih. Michael Cimino, Sam Peckinpah i Steve McQueen, ili bulumenta mlađih cinika ne bi nikad mogli da ponude ovako detinjastu postavku života u kojoj prelako pobeđuje dobrota. Ima nečeg naivnog u tome da je zlicu moguće preobratiti kao da lavu izvadiš trn iz šape… Da bi film bio zaista filmski, bilo bi potrebno valjda još najmanje 45 minuta peripetija i surovosti, ovako je čitav ugođaj televizičan, više za Fox-ove porodične filmiće „iz ruralne Amerike“, ili, možda, za jednu epizodu Matlocka. I tako, Eastwood je pod stare dane postao diznijevac. „Salaš u malom ritu“ prema ovom filmu deluje kao „Divlja horda“. A ipak je to Eastwood. On je odlučio, kao i u „Američkom snajperisti“ i u „Mazgi“, da ne zauzima stav. Kad bolje razmislim, ni u „Neoproštenom“ nije baš sve po JUS-u, Clint je reditelj sudbine i akcije, ne moralisanja. U njegovim filmovima je reč o tome da ne bežiš od sudbinskog poziva, a ne da ispravljaš krivu Drinu (ili razne drine). Ne pitaj Eastwooda „ko je u pravu“, zamoli ga da ti pomogne da automobil izguraš iz kaljuge, a on te neće pitati šta kriješ u gepeku. Lupiga