Raos: Jednostavno rješenje za onečišćenje fluorom - Monitor.hr
29.10. (12:00)

Kemijom do zdravijeg planeta

Raos: Jednostavno rješenje za onečišćenje fluorom

Mnogo spojeva dospijeva u vode – i tu počinje nevolja. Utvrđeno je naime da PFAS (npr. tvari u teflonu) štete štitnjači, izazivaju oštećenja jetre i povisuju razinu kolesterola u krvi, a usto se povezuju sa slabljenjem imunološkog sustava i smanjenjem porođajne težine novorođenčadi. Usto se, što je najgore, mogu povezati i s nekoliko vrsta tumora. Iako se pitka voda pročišćava na te otrove (ionskim izmjenjivačima ili aktivnim ugljenom), problem se time samo odlaže. Metoda za njegovo uklanjanje? Kiseline se kuhaju desetak sati u otopini natrijeva hidroksida (NaOH) na temperaturi od 80 – 120 oC. Otopini se dodaje dimetil-sulfoksid. Pri tim uvjetima gotovo se sav fluor prevodi u fluoride, a ostatak molekule (ugljik i kisik) u jednostavne organske kiseline, koje se, kao i fluoridi, mogu iskoristiti u kemijskoj proizvodnji. Nenad Raos za Bug.


Slične vijesti

10.11. (07:00)

Svako čišćenje je kemijsko

Kemičar u kući: kemija uklanjanja mrlja

Ne postoji tvar, ma kako reaktivna bila, koja bi sa svime reagirala, no isto tako ne postoji ni tvar, za izradu posude, koja ne bi reagirala ni sa čime. Željezo nagrizaju kiseline, a staklo nagrizaju lužine pa i sama voda. Dakle, ne postoji apsolutno inertna tvar, a tu misao treba imati na umu kada se prihvatimo riskantnog posla uklanjanja mrlja. Sredstva za uklanjanje mrlja dijele se općenito na četiri skupine: na emulgatore, kiseline i lužine, te na otapala i oksidanse. Dok emulgatori (sapuni i deterdženti) i nisu sredstva za uklanjanje mrlja, kiseline i lužine služe ponajviše za uklanjanje mrlja od anorganskih tvari. Otapala također imaju posebnu namjenu, dok oksidansi razaraju svaku organsku tvar, ali i podlogu. Kako onda ukloniti mrlju? Najbolje je početi sa slabim, a ako ne ide — sa sve jačim sredstvom. Nenad Raos za Bug.

13.10. (12:00)

I u pripremi za prvi maj ima kemije

Raos: Zašto treba namakati grah u vodi prije kuhanja

Stara je to kuharska priča. Grah treba prije kuhanja ostaviti preko noći u vodi, potom vodu baciti, pa ga potom kuhati nekoliko minuta, a zatim prvu vodu baciti. Razlog tome je – kažu iskusne kuharice – da od prve, hladne vode grah nabubri, pa se lakše skuha, a od druge, tople vode izgubi otapanjem „nešto“ iz sebe što izazva nadimanje. U tome ima, dakako, istine, no ima i jedne druge. Grah moramo namakati prije svega zbog fitinske kiseline. Ona dobro izvlači olovo iz kostiju, ali je samo uvodi u krv gdje tek može napraviti štetu. Fitinska kiselina snižava razinu glukoze u krvi i smanjuje pojavu karijesa, a usto je antioksidans, što znači da sprječava nastanak raka debelog crijeva. No unatoč poželjnim djelovanjima, činjenica da snižava nutritivnu vrijednost hrane, fitinska se kiselina smatra antinutrijentom. Stoga je treba izbjegavati – i namakati grah 18 do 24 sata prije kuhanja, tvrdi kemičar u kući, Nenad Raos za Bug.

03.10. (10:00)

A sad nešto za bolju razgradnju plastike?

Plastika iz zraka i vode – odvođenjem vode

Kemija je vrag. Nedavno me kolegica kemičarka pitala može li se za čađu reći da je grafit. Može i ne može. Najbolje je reći da se sastoji od grafita, jer u čađi ima mnogo čega što nije grafit. Nije lako dobiti čistu tvar. Može li se dobiti plastična masa, polietilen ili polipropilen, iz vode i zraka? Može. Prvo se iz vode elektrolizom dobije vodik, a iz zraka izdvoji ugljikov dioksid. Da bi došlo do željene reakcije, za površinu katalizatora moraju se vezati molekule ugljikova monoksida, no nezgodno je što se za katalizator vežu i molekule vode koje nastaju u reakciji. One ometaju povezivanje molekula CO u lanac. Katalizator pritom treba pomiješati s hidrofobnim tvarima kako se ne bi otapale. Dobiva se smjesa koja dvostruko bolje prevodi plin za sintezu u ugljikovodike, pojašnjava ovaj jednostavni eksperiment Nenad Raos, za Bug.

26.09. (10:00)

I bakterije spremaju obroke, zar ne?

Raos: Serijska proizvodnja posuđa – od nekoliko mikrometara

Postoje, ili – bolje rečeno – nekoć su na glasu bili slikari minijaturisti, poput našeg Julija Klovića, koji su slikali slike veličine dlana s milimetarskim detaljima, kao i mikrominijaturista koji su uspjeli napisati tekst na zrnu riže. Došla su nova vremena i za mikroposuđe. Japanski su znanstvenici uspjeli napraviti posude od nekoliko mikrometara, dakle nekoliko stotina puta manje od milimetra. I to sasvim jednostavno. Za što bi posudice mogle poslužiti? Očito za držanje tekućina i otopina, nešto što kemičarima (i ne samo njima) uvijek treba. Da je to moguće izvesti potvrdili su eksperimenti koje su opisali u novom radu. Koliko u posudicu stane? Teško je procijeniti, ali sigurno nekoliko kubičnih mikrometara, dakle nekoliko puta više od 10-15 litara ili 10-12 grama – jednom kapi moglo bi se napuniti desetak tisuća posudica. Nenad Raos za Bug.

12.02. (13:00)

Jeftino, a efektno

Raos: Gorivne ćelije – nitridi umjesto platine

Vodik i platina vole se jako. Za tu čudnu ljubav saznaje svaki student kemije kad prvi put čuje za vodikovu elektrodu. Kako se od vodika može napraviti elektroda, kako se može napraviti elektroda od plina? Može, može – zahvaljujući platini. Vodikova elektroda zapravo je elektroda od crne, spužvaste platine preko čije površine neprestano struje mjehurići vodika. Spužvasta platina vodik lako upija, a onda s njime stvara neku vrstu legure. No, platina je skupa, a kemičari traže alternativu. Najboljim se – i sasvim prikladnim za komercijalnu upotrebu – pokazao kobaltov nitrid. Dobro provodi električnu struju, a štiti česticu od daljnje oksidacije. Koliko je dobra nova elektroda najbolje pokazuje podatak da se njome može postići gustoća snage od 0,7 W/cm2, drugim riječima, da bi kvadratni metar takve elektrode mogao davati zamjetnu snagu od 7 kW. Nenad Raos za Bug

06.02. (13:00)

Samo uravnoteženo

Kemičar u kući: fosfor – koliko ga i kako jesti

Bez fosfora ne bi bilo života, barem ne života kakvog ga poznajemo jer fosfor, točnije fosfati, ulaze u sastav nukleinskih kiselina (RNA i DNA). Elementarni, bijeli fosfor je otrov, a njegovi spojevi su za život čovjeka, biljaka, životinja, bakterija, arheja, gljiva i gljivica, pa i (korona)virusa nužne tvari. Fosfor, u obliku fosfata naravno, moramo stoga svakodnevno uzimati. Zdrav odrasli čovjek trebao bi uzimati dnevno 700 mg fosfora, što znači piti 0,76 litara mlijeka ili 300 grama ribe ili 400 grama mesa. Posebice se treba čuvati bezalkoholnih pića (coca-cole i sl.) jer ona svoju kiselost dobrim dijelom duguju fosfornoj kiselini. Stoga prije nego što nešto pijete i jedete, dobro pročitajte deklaraciju. I naročito obratite pozornost na brojeve E450, E451 i E452. Nenad Raos u još jednoj kemijskoj kuhinji za Bug.

21.11.2021. (15:00)

Slučajnosti u znanosti

Raos: Postanak života na Zemlji – staklena varka

Kako zbog interakcije stakla i vode tumačimo rezultate poznatih pokusa predstavlja nam kolumnist, a izdvajamo: Kada se na taj način pročitaju rezultati, proizlazi da je Stanley Miller, jednostavno rečeno, napravio sustavnu pogrešku. Ta je pogreška, nezapažena, pratila sve pokuse koji su na njegovom tragu napravljeni u sljedećih sedamdeset godina. I jest tako – no samo ako se tako čita. Rezultat se može naime čitati i na drugi način. Borosilikatno staklo je u ovom slučaju poslužilo kao katalizator, a katalizatori su – sve se više pokazuje – bili presudni za postanak života na Zemlji. Najvažniji među njima bili su minerali gline, a oni su kemijski vrlo slični staklu. Stoga Stanely Miller nije pogriješio nego je nesvjesno uveo još jedan faktor u jednadžbu života. Piše Nenad Raos za Bug

14.11.2021. (00:00)

Kemijanje o vodi

Nenad Raos: Kako do vode iz zraka – što lakše i jeftinije

Kolumnist nam ovaj tjedan donosi zanimljiv prikaz znanosti iza “hvatača vode” te vodi koju uzimamo zdravo za gotovo piše razumljivo svakomu, pa i onomu tko je imao jedan iz kemije: Zahvaljujući otkrivenom mehanizmu, znanstvenici su napavili još osam sličnih hvatača vode. Oni su nastali kombinacijama dvaju hvatača, MFT-303 i MFT-333, od kojih drugi umjesto pirazola PZDC sadrži furan FDC (2,4-furandikarboksilat). Zahvaljujući najboljoj kombinaciji PZDC i FDC na istom aluminatnom skeletu, postigli su 35-postotnu uštedu u energiji potrebnoj za desorpciju, koja se odvija pri tlaku 1,7 kPa i temperaturi 80 oC. Bit će toga još, i to ne samo za izvlačenje vode iz zraka (water harvesting) u sušnim i pustinjskim krajevima, nego i za klima-uređaje i svemirske stanice. Piše Nenad Raos za Bug

06.11.2021. (14:30)

Ratovi plastike: Nova nada

Novi polietilen – za lakše recikliranje

Kemijska formula plastične vrećice, ili – da kažem kemijski korektno – polietilena, ako nije najduža, onda je sigurno najdosadnija kemijska formula. Ta jednostavna no duga formula polimera etilena (etena), (CH2)n, ima dalekosežne posljedice kako za kemiju tako i za biologiju, točnije za ekologiju (zaštitu okoliša). Polietilen (PE) nije drugo doli zasićeni ugljikovodik, alkan, no vrlo velike molekulske mase. Polietilen je samo vrsta parafina: između njega i parafina ista je razlika kao između parafina i parafinskog ulja. No, tu je i problem. Nije dobro kad polietilen treba reciklirati. Međutim, njemački kemičari su pronašli rješenje: Stvorili su polietilen koji je razgradiv. Dosadašnja praksa recikliranje plastike je loša, ne zbog neorganiziranog prikupljanja plastičnog otpada, već zato što je plastika teško razgradiva. Najbolji način zbrinjavanja plastičnog otpada je da se preradi u drugi kemijski proizvod, najbolje u monomer od kojeg je nastao. A to su njemački kemičari upravo i postigli. Nenad Raos za Bug.hr.

17.10.2021. (14:00)

Nije kemija samo bubetanje

Nenad Raos: Kemičar u kući (#44) – lijek je u češnjaku

U serijalu koji popularizira kemiju autor piše o češnjaku: Čini se da je tajna češnjaka upravo u sumporu, jer njegovi organosumporni spojevi djeluju na sulfhidrilne skupine (-SH) proteina. One ih oksidiraju i na druge načine modificiraju, a kada se protein kemijski modificira, mijenja mu se i biološko djelovanje. Samo se tako može protumačiti činjenica da organosumporni spojevi iz češnjaka blokiraju ulazak virusne čestice u stanicu domaćina, a usto inhibiraju virusnu RNA-polimerazu i reverznu transkriptazu, čime ometaju reprodukciju virusa. Organosumporni spojevi iz češnjaka djeluju i na imunološki sustav, i to na više načina, pa tako podižu opću obrambenu sposobnost organizma. Sve se to više ili manje zna, no o točnom mehanizmu djelovanja rečenih spojeva zna se malo ili ništa. Piše Nenad Raos za Bug