Zasad ionako preskupo
Raos: Što se krije iza „bakterijskog goriva“?
Biodizel nije – kao što neuki misle – jestivo, biljno ulje uliveno u dizelski motor. Da bi se od ulja dobio biodizel, ulje treba transesterificirati, to jest prevesti ga iz jednog u drugi ester masnih kiselina. Biodizel je smjesa estera masnih kiselina s jednovalenim alkoholom, metanolom ili etanolom. Po kemijskom sastavu najviše nalikuje vosku. Ne može postići energetsku vrijednost ugljikovodika, običnog dizelskog goriva, sve donedavno. Metodama genskog inženjerstva znanstvenici su uspjeli uzgojiti sojeve bakterije vrste Streptomyces coelicolor koje proizvode i do 22 puta više tih masnih kiselina od drugih sojeva. To su uspjeli postići udvajanjem gena za njihovu sintezu. Ma koliko se činilo fenomenalnim da bakterije mogu proizvoditi gorivo za mlazne zrakoplove i rakete, sve je to još daleko do tehnološke primjene. Da bi se proizvodnja isplatila, trebalo bi postići proizvodnu cijenu manju od dolara po litri. Drugim riječima, trebalo bi proizvesti 0,3 grama goriva iz jednog grama šećera, jer se bakterije hrane upravo šećerom (glukozom). Nenad Raos za Bug.
