Jedna od šest osoba u svijetu je usamljena, a stotine tisuća umiru svake godine zbog toga, prema novoj analizi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Zabrinutost zbog epidemije usamljenosti pojavila se u popularnoj kulturi i politici posljednjih godina – a WHO-ova Komisija za društvenu povezanost pokušala je točno utvrditi tko je u riziku i što to znači za njihovo zdravlje, piše Euronews. Usamljenost najviše pogađa mlade, pokazuje izvješće, s oko 20,9 posto adolescenata i 17,4 posto odraslih mlađih od 30 godina koji kažu da se osjećaju usamljeno. U usporedbi s tim, usamljeno se osjeća 11,8 posto onih starijih od 60 godina. I usamljenost i društvena izolacija mogu imati ozbiljne zdravstvene posljedice. Povezuju se s procijenjenih 871 000 smrti godišnje, povećavajući rizik od moždanog udara, bolesti srca, dijabetesa, kognitivnog propadanja i lošeg mentalnog zdravlja. N1
Emotivno nasljeđe ove generacije je tradicionalno
Sam sebi si najveći neprijatelj
Pojam “usamljenost” u engleskom jeziku nije postojao sve do početka XIX veka, zbog toga što su zajednice pre toga bile uže povezane. Izostanku samoće je doprinosila i religija, budući da se kao društvo nametalo uzvišeno biće s neba. S modernim građanima je drugačije, pa se termin kojim se opisuje osećaj izolovanosti od sveta odomaćio u svim jezicima. Ironija je u tome što savremena ljudska bića imaju više prostora za potragu za sobom i odgovarajućim društvom, pa se sve češće govori o slobodi življenja, i mogućnosti da se pojedinac/ka bez osećaja sramote i griže savesti poveže sa zajednicama kojima pripada na ovaj ili onaj način. Tako je intimnost, ili bar ono što se smatra intimnošću, tu iza ćoška, udaljena od nas samo jedan klik. Uprkos tome, čovek je usamljeniji nego ikada pre. XXZ Mag
