Sarajevska škola dokumentarnog filma u kinu Tuškanac

U utorak 19.4. u u kinu Tuškanac, od 19 i 21h na još jednom Kratkom utorku, nakon više od 30 godina u Zagrebu će se moći vidjeti filmovi slavne Sarajevske škole dokumentarnog filma. Riječ je o kratkim dokumentarnim filmovima iz produkcije Sutjeska filma, snimljenim 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, koji su u to vrijeme bili nevjerojatno uspješni na svjetskim festivalima, pogotovo onom u Oberhausenu, da bi zatim pali u zaborav, i prije sedam godina bili ponovo ‘otkriveni’ na senzacionalno primljenoj retrospektivi na istom festivalu. Danas nepostojeća producentska kuća Sutjeska film producirala je filmove tiše i osjetljivije od tada prevladavajućeg crnog vala, ali ne manje kritičke angažirane, ironične i obojene crnim humorom. Prikazat ćemo 14 filmova u 2 programa, sve s 35mm kopija, a filmove će predstaviti jedan od najznačajnijih redatelja škole – Vlatko Filipović.

Sutjeska film osnovan je 1960. s posebnom namjenom produkcije kratkih filmova. Nakon što se većina jugoslavenske dokumentarne produkcije u 50-ima još bavila tekovinama revolucije i kultom Tita, u 60-ima dolazi do skretanja ka socijalnim temama, kroz istraživanje ‘skrivene’ strane jugoslavenskog društva. Sarajevska škola dokumentarnog filma (taj naziv je, kao i u slučaju Zagrebačke škole crtanog filma, estetska oznaka) proizašla je iz produkcije Sutjeska filma, kao i iz u Sarajevu vrlo žive scene filmske kritike okupljene oko časopisa Sineast. Iako su u Sutjeska filmu djelovali neki autori povezani s crnim valom koji je oštro kritizirao tadašnje društvo (Bato Čengić, ali i Dušan Makavejev su neke od svojih dokumentaraca snimili u njihovoj produkciji), prevladavajući sentiment u filmovima Sarajevske dokumetarne škole onaj je empatije i solidarnosti s njenim junacima.

To najviše dolazi do izražaja u filmovima Vefika Hadžismajlovića, kao što su ‘Dva zakona’ (nagrađen na Oberhausenu 1969.), koji progovara o sudbini djevojčica u ruralnim dijelovima Bosne, koje iako ih zakon obvezuje da pohađaju školu, ostaju kući zbog želja njihovih roditelja, ili ‘Na objedu’, filmu o nostalgiji za članovima obitelji koji su bili primorani napustiti zemlju odlazeći ‘trbuhom za kruhom’. Iako sentimentalni i melankolični, ti filmovi su i tiho optimistični. Mada ulaze u intimu njihovih protagonista, istovremeno ostaju na potrebnoj distanci.

Drugi najvažniji autor škole Vlatko Filipović njegovao je eksperimentalniji izričaj, što se možda najviše vidi u sjajnom filmu ‘Hop Jan’, snimljenom u bračkim kamenolomima kraj Pučišća. Radi se o filmu koji slavi ljudski rad, snagu i umijeće, a u isto vrijeme je i komentar tadašnjeg društva. To je prvi film snimljen u bivšoj Jugoslaviji koji je uvršten u arhiv MOMA-e u New Yorku. Na programu ćemo vidjeti još jedan Filipovićev film ‘U zavjetrini vremena’, koji prikazuje težak život u zabačenom selu Lukovac na vrhu Bjelašnice.

Možda najradikalniji predstavnik škole bio je Petar Ljubojev, doktor sociologije kulture, čiji filmovi obiluju deadpan humorom i spotovskom upotrebom glazbe, što podsjeća na radove koji su zajedno (ili odvojeno) zakuhali Karpo Godina i Branko Vučićević. Tome u remek djelu ‘Misija Ismeta Kozice’, ‘optimističkom slikovnom isječku’ o pronalaženju radnica za rad u tvornici, pridonosi i glazba Mladena Vraneševića, člana kultne Laboratorije zvuka, koji je bio i jedan od stalnih Godininih suradnika.

Ulaz na program je 10 kn.

Raspored projekcije:

19:00 Program 1 (86 minuta)
Fasade, Suad Mrkonjić, 1972., 8’
Stanarsko pravo lagumaša Safera, Petar Ljubojev, 1974., 12’
Hop Jan, Vlatko Filipović, 1967., 11’
Carski dan, Milutin Kosovac, 1968., 14’
Na objedu, Vefik Hadžismajlović, 1972., 9’
Penjači, Ranko Stanišić, 1978., 13’
U kafani, Vefik Hadžismajlović, 1969., 7’
Jedan dan Rajka Maksima, Zlatko Lavanić, 1976., 12’

20:30 Razgovor s Vlatkom Filipovićem

21:00 Program 2 (76 minuta)
Dva zakona, Vefik Hadžismajlović, 1968., 9’
Đurđa, Mirza Idrizović, 1978., 11’
Misija Ismeta Kozice, Petar Ljubojev, 1977., 22’
U zavjetrini vremena, Vlatko Filipović, 1965., 14’
Nada, Midhat Mutapčić, 1970., 10’
Kasabe, Mirza Idrizović, 1977., 10’

dokumentarni filmovi kino Tuškanac Kratki utorak

Bolje vaterpolo nego polo u vodi

Dogodio se – Ratko Rudić: Genij iz bazena

Dejan Aćimović intervjuirao je za potrebe filma o Ratku Rudiću čak 125 vrhunskih imena vaterpola, pa porodio dokumentarac – za nas neupućene u sport, šokumentarac – o najtrofejnijem vaterpolskom i drugom najtrofejnijem treneru svih kolektivnih sportova uopće. Film započinje jugoslavenskom himnom, koju uglas pjevaju i hrvatski članovi reprezentacije – Šimenc, Bukić – a nastavlja se izjavama vaterpolista koji su Rudiću dali nadimak “Tiranin”. Za sve nas koji smo ga doživljavali kao dobroćudnog dalmatinskog brkajliju, Mišu Kovača svjetskih bazena, to je bilo prvo iznenađenje filma, a druga su se nizala kao na tekućoj vrpci. Rudić je, ukratko, polivalentni sportski genij, uomo universale, koji je pred kraj karijere počeo priređivati i slikarske izložbe. Obavezno pogledati, kaže Boris Rašeta za Novosti, u pregledu TV tjedna.

Boris Rašeta dokumentarni filmovi Ratko Rudić vaterpolo

DNK kao alibi

Može li genetika objasniti zlo? O granicama tumačenja Hitlerova genoma

Tekst Tamare Čačev za Ideje analizira dokumentarac o sekvenciranju Hitlerove DNA i propituje znanstvene i etičke granice pokušaja da se zlo objasni genetikom. Iako je potvrđena autentičnost uzorka i utvrđeno da nema židovsko porijeklo, daljnje interpretacije – od Kallmanova sindroma do visokog poligenskog rizika za psihijatrijske poremećaje – klize u spekulaciju. Autorica upozorava da takvi pristupi zamagljuju razliku između korelacije i uzroka te nude opasno amnestirajuću ideju: da zlo nije izbor, nego biološka sudbina.

Adolf Hitler dokumentarni filmovi genetika Tamara Čačev zlo

Vude u Hollywoodu

Radić o filmu ‘Vude, ti si pobijedio’: Korektan ‘rad na zadanu temu’ s premalo kreativne ambicioznosti

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti

Damir Radić dokumentarni filmovi Dušan Vukotić Senad Šahmanović

Jer bolje da umre selo nego običaji

Lov, krv i identitet: kad tradicija preživi sve – pa i razum

Diljem svijeta, od Brazila do Farskih otoka, opstaju običaji koji balansiraju između tradicije i brutalnosti. Dokumentarac The Islands and the Whales redatelja Mikea Daya istražuje upravo taj sukob: otočani koji stoljećima love kitove i morske ptice radi preživljavanja danas se suočavaju s globalnim osudama i trovanjem okoliša. Film prikazuje paradoks zajednice koja živi “u skladu s prirodom”, ali trpi posljedice tuđe industrijske civilizacije – i postavlja pitanje: gdje završava kultura, a počinje okrutnost? Agroklub

dokumentarni filmovi kitovi

Kad animacija putuje u nevidljivo

Vude, ti si pobijedio!: ne zaboravimo Dušana Vukotića

Dušan Vukotić, naime nije poput Reihl-Kira nekome konkretno politički stajao na putu, on je bio čovjek koji je Zagrebačku školu animiranog filma proslavio u svijetu, naš prvi oskarovac kojeg je još 1961. pokušao vrbovati i Disney, kao što mu je ta ogromna kompanija odala i počast puno kasnije, implementirajući stil njegovog „Surogata“ u svoj animirani hit „Soul“. Redatelj Senad Šahmanović je pak napravio odličan filmski posao prekopavši televizijske arhive u četiri nekadašnje republike bivše Jugoslavije (pa se period korone tu pokazao korisnim), no nije upao u zamku romantiziracije prošlosti već se trudio oslikati tu, u mnogočemu kontradiktornu, jugoslavensku zajednicu koja je, kako je netko od sugovornika u filmu to dobro rekao „s jedne strane imala i Coca-Colu, i disko klubove, i američke filmove i avangardnu umjetnost prepoznatu u svijetu, a s druge strane vojne parade i sletove kao u Sjevernoj Koreji“. Film ilustrira već na samom početku činjenicu da Vukotićev rad do današnjeg dana nije valoriziran na pravi način. Naime, dobio je on ulicu, ali u pripizdini zagrebačke šoping zone, slično kao i Milan Mladenović, u svojevrsnim zonama nenastanjivosti, tek toliko da se s figom u džepu može reći da je postojao. Zoran Stajčić za Ravno do dna

dokumentarni filmovi Dušan Vukotić Senad Šahmanović

Novi val unutar 'Novog vala'

Stajčić: Oremović nije upao u zamku meandriranja novog vala i uloge Haustora u njemu. „Treći svijet“ je intrinzično, a ne ekstrinzično putovanje

Ono što prvo upada u oči jest to da je Oremović crpio svu dostupnu arhivu kako bi priču maksimalno dočarao slikom, te priča o Haustoru i „Trećem svijetu“ postaje i dobrim dijelom priča o Zagrebu iz perioda osamdesetih godina prošlog stoljeća. Čisti krležijanski motiv o Zagrebu kao gradu krajnosti s kojima ni socijalizam nije izašao na kraj i koji je presudan i u shvaćanju Haustora. S preksinoćnom premijerom „Treći svijet“ ušao je u redovnu kino-distribuciju u Hrvatskoj pa je svakako preporuka da ga ne propustite jer intrigantniji hrvatski glazbeni dokumentarac niste gledali, točno onakav kakav grupa Haustor odavno zaslužuje. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

dokumentarni filmovi Haustor recenzija filma

Najavljen dokumentarac ‘Ozzy Osbourne: No Escape From Now’

dokumentarni filmovi Ozzy Osbourne

Sjemenke spremne za kraj svijeta – a vi?

Priča o nastanku trezora sudnjeg dana – globalnog skladišta sjemena

Dokumentarni film “Seeds Of Time“ (2013.) redateljice Sandy McLeod koji istražuje globalnu prijetnju nestanka biološke raznolikosti i napore pionira u poljoprivredi, prati Caryja Fowlera, da osigura budućnost ljudske hrane putem očuvanja sjemena. Fowler je najpoznatiji po inicijativi za osnivanje Svalbardskog globalnog skladišta sjemena (Trezora sudnjeg dana), koje je otvoreno 2008. godine. Skladište služi kao globalna rezerva za pohranu sjemena usjeva iz cijelog svijeta, osiguravajući njihovu dostupnost u slučaju globalnih kriza. Dizajnirano da izdrži globalne krize poput klimatskih promjena, ratova i prirodnih katastrofa. U njemu je pohranjeno više od milijun uzoraka sjemena iz gotovo svih zemalja svijeta. Skladište je projektirano tako da može funkcionirati bez vanjske energije i da je zaštićeno od vanjskih prijetnji. Osim snažnog edukativnog aspekta, dokumentarac upoznaje gledatelje s konceptima genetske raznolikosti, važnosti sjemena za prehrambenu sigurnost i načinima na koje se može ostvariti globalna suradnja. Agroklub

dokumentarni filmovi sjeme trezor sudnjeg dana

Droga koju voliš

Pavlić o dokumentarcu ‘aka Charlie Sheen’: Na ovo je teško ostati hladan

Iskreno do kosti, ali ponegdje s violinom viška, Andrew Renzi slaže film o Charlieju Sheenu koji zna dirnuti, ali i ubosti. Denise Richards plače, Heidi Fleiss ne štedi uvrede i psovke, a pjesma ‘Our House’ Crosbyja Stillsa & Nasha sumnjivo se često vraća da bi nam ugrijala srce prema izgredniku Charlieju. Neke stvari mirišu na emotivnu manipulaciju, ali Charlie djeluje iskreno i teško je prema njemu i prema njegovoj priči ostati hladan. Da, ponegdje se čini kao da nas autori žele ‘kupiti’ da stanemo na Charlijevu stranu: pozvati nas da ga probamo razumjeti, ući mu u glavu i srce. To, naravno, može biti manipulacija, ali može biti i pošten pokušaj da se prikaže kako funkcionira jedan problematičan čovjek i da se podsjeti da djelić te sjebanosti (pardon maj francuski) živi i u svima nama. Zrinka Pavlić za tportal.

Charlie Sheen dokumentarni filmovi Zrinka Pavlić

Radnička klasa odlazi u raj...

‘Treći svijet’ – dokumentarac u kojem sviraju Haustor i grad iz kojeg su potekli

Najveći šarm filma jest u tome što ti dopušta da osjetiš duh Haustora, a ne da ti ga netko prepričava. Kroz arhivske snimke, sitne kadrove i tihe trenutke vidiš kako se njihov svijet slagao – i kako se još uvijek slaže, samo na drugačiji način. Nema ovdje napuhanih intervjua koji te uvjeravaju u nečiju veličinu – jer tko je Haustor ikad slušao, već zna o čemu pričamo. Oremović ovdje ne drži predavanje; on pušta da se prisjetiš, osjetiš i sam povežeš točke. Pa tko ne zna i ne može – a, šta ćeš! Zrinka Pavlić ipak ima pokoju zamjerku na film o Haustoru, za tportal.

Darko Rundek dokumentarni filmovi Haustor recenzija filma Zrinka Pavlić