SDP – propast od stranke: Znaju li na Iblerovom trgu što je to socijaldemokracija? - Monitor.hr
25.11. (11:00)

Skretanje ekonomski udesno

SDP – propast od stranke: Znaju li na Iblerovom trgu što je to socijaldemokracija?

Brojevi sad izgledaju tako da SDP od HDZ-a dijeli punih 10 postotaka. Proboj famozne psihološke granice istodobno se bilježi u suprotnom smjeru, prema trećem u poretku. Više uvaženih predstavnika SDP-a, na primjer, izjašnjavalo se u posljednje vrijeme o porezu na ekstraprofit. nače, ova se zemlja diči razmjerno veoma regresivnim porezom, tj. nepoštenim spram najširih slojeva. Krasi nas izuzetno visok PDV, namet koji potonje najviše pogađa, te podjednako izniman porez na dobit, ali u obratnom smjeru. Kraće rečeno, ovdje se naglašeno povlađuje kapitalu, na štetu rada i socijale. A brana tome, u tradiciji zapadnog političkog kruga, imala bi biti socijaldemokracija. No, oni tvrde kako vlada ne može tako opterećivati poduzetnike i očekivati da će oni biti u stanju isplatiti plaće svojim radnicima. Lupiga


Slične vijesti

29.07. (08:00)

Kratki spoj

Most okruga Pelješac

Osvijestimo se sami, nazovimo projekt pravim imenom onkraj pukog naziva mosta, dopišimo mu vjerodostojan podnaslov. Nije to trijumf diplomacije zbog povezivanja Hrvatske, nego zbog zaobilaženja susjeda s kojim dijelimo najduži dio državne granice. Epohalno uspješnog i efektnog zaobilaženja, premda licemjernog, ali isplativog za izvođače radova i predradnji. Ono što svi ostali time dobivamo, ne računajući razmjerno malobrojne s početka ovog osvrta, jesu isključivo simbolički zgodici. I možemo se sitnošićardžijski, samozadovoljno kesiti na to što je RH od EU izbila tolike pare, ali bi pametnije bilo razmisliti je li se onakav diplomatski napor mogao uložiti za financiranje svrsishodnijeg cilja. Već i prometnog, ako se uzmu u obzir npr. zapuštene željeznice, kao i štošta drugo, jer svega nam fali, samo više mosta ne. Novosti

09.04.2015. (13:57)

Republika Dekor

Nit’ kopali, nit’ orali – Hrvatska kao ambalaža za tuđe priče

Rentijerski karakter hrvatske ekonomske politike, međutim, sasvim je ideološki preplavio javni prostor i napadno se rijetko dovodi u pitanje njegova politička i kulturna pozadina. Mi dakle više nismo subjekt, nego ambalaža za nečiju priču. Štoviše, počeli smo presudno ovisiti o dobroj volji velikih producenata; ako im naši krajolici dojade, ako samo stilski odluče promijeniti ambijent, pocrkat ćemo od gladi, piše Igor Lasić.