Šonje: Europa je i u ovoj krizi pronašla odgovore, potvrđujući još jednom sposobnost razvoja kroz krize - Monitor.hr
28.03. (18:30)

Naša strana velike bare je bolja

Šonje: Europa je i u ovoj krizi pronašla odgovore, potvrđujući još jednom sposobnost razvoja kroz krize

U skladu s načelom da je susjedova trava uvijek zelenija, ljubitelji tržišnog gospodarstva često glorificiraju SAD kao dinamično, inovativno i slobodno gospodarstvo ističući ga takvim osobito u usporedbama s EU čije je gospodarstvo navodno anemično i zastarjelo. Pritom se zaboravlja koliko je: (a) i Europa dinamična i inovativna, (b) koliko BDP per capita u Europi i dalje solidno raste u usporedbi s SAD, i (c) koliko je i u SAD-u prisutna sklonost državnoj intervenciji fikalnom i monetarnom politikom, samo što poprima drugačije oblike – piše Velimir Šonje koji uspoređuje ekonomske pokazatelje EU i SAD-a u krizi izazvanoj pandemijom.


Slične vijesti

Danas (08:00)

Predviđanja

Šonje: Hoće li s Doing Businessom umrijeti business ili profesionalni tehnokrati?

Uz gašenje indeksa lakoće poslovanja IFC-a i Svjetske banke te objavu WilmerHaleova izvještaja o nepravilnostima u izradi rangiranja prema Doing Businessu kolumnist piše: Kriza je to koja je mnogo veća od Doing Businessa koji je na brzinu prinesen kao žrtva na oltar multilateralizma. I naivan je svatko tko misli da će se stvari time primiriti. Prava priča tek počinje, a ukidanje umjesto reforme Doing Businessa tipična je brzopleta reakcija koja vrlo vjerojatno nosi više štete nego koristi i koju treba tumačiti kao indikator ozbiljne unutarnje slabosti. Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

Utorak (10:00)

Ništa što već ne znamo

Šonje: A što kaže MMF?

Kolumnist ovaj put komentira dokument MMF-a „Republic of Croatia: 2021 Article IV Consultation-Press Release; Staff Report; and Statement by the Executive Director for Croatia“: U svakom slučaju i MMF se priklonio na stranu optimista, ali upozorava na problem fiskalne održivosti jer je javni dug na kraju 2020. dotaknuo povijesno najvišu razinu od 88,7 %.  Tri teme su kratko obrađene u ovom odjeljku. Na prvom mjestu se ističe reforma javne administracije, na drugom rješavanje kroničnih dugova zdravstva koji eskaliraju i predstavljaju sve veći fiskalni rizik, a na trećem mirovinski sustav čija je reforma zaustavljena 2018./2019. kada se zbog političkog pritiska odustalo od modifikacije parametara prvog mirovinskog stupa te je ostavljen snažan poticaj za prerana umirovljena zbog razmjerno niske penalizacije. Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

 

Ponedjeljak (16:00)

Daj Bože da ste bogatiji od Hrvatske

Šonje: Svi su se raspisali o Vučićevoj izjavi da će Srbija preteći Hrvatsku po BDP-u, a radi se o “patki”

  1. Nominalni BDP NIJE mjera razvoja neke zemlje jer zavisi o broju stanovnika i razini cijena.
  2. Kada hrvatski BDP, koji za 2020. iznosi oko 49 milijardi eura, uspoređujemo sa Češkom ili Slovenijom, ne pjenimo se nad podatkom da češki BDP iznosi 215 milijardi eura niti likujemo nad slovenskih 47 milijardi. Češka ima puno više, a Slovenija puno manje stanovnika od Hrvatske. Prema podacima Eurostata, srbijanski nominalni BDP je približno kao slovenski.
  3. Srbija ima oko 3 milijuna stanovnika više od Hrvatske i po tom kriteriju je odavno trebala imati veći BDP od Hrvatske.
  4. Realni BDP po stanovniku (dakle nominalni korigiran za razliku u cijenama – prema paritetu kupovne moći – i za razliku u broju stanovnika) JEST mjera razvoja neke zemlje, a tu stvari stoje ovako: Hrvatska je na oko 64% prosječne razine razvoja EU. Češka je na oko 94%. Slovenija je na oko 90%. Srbija je na oko 43%.

Kada bi srbijanski realni BDP po stanovniku 10 godina rastao 2 postotna boda brže od hrvatskog u prosjeku godišnje, što je jako teško, Hrvatska bi i dalje bila oko 23% razvijenija od Srbije… pojašnjava Vučićeva lupetanja na Ekonomskom labu Velimir Šonje.

10.09. (13:00)

Teška je ta demokracija

Jesu li (i koliko) demokracije ugrožene?

Podaci Economist Intelligence Unit za 167 država jasno govore kako manje od desetine svjetskog stanovništva živi u punim demokracijama, a polovica živi pod nedemokratskim i autoritarnim režimima… Vidi se povećani globalni rizik od klizanja u autoritarnost. Demokracije pritom nisu bitno oslabile na Zapadu, ali postoje zemlje koje pokazuju deficite i manjak otpornosti. Rizični vanjskopolitički utjecaji iz autoritarnih zemalja mogu biti poticaj za novo vodstvo kroz demokratsku renesansu Zapada i jačanje geopolitičke uloge transatlantskog svijeta, zajedno sa saveznicima iz Izraela, anglosaksonskih i malih istočnoazijskih zemalja. Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

08.09. (15:00)

Kako izaći iz začaranog kruga smanjivanja penzija?

Šonje: Mirovine za 21. stoljeće: mirovinski sustavi, štednja i ulaganja

Cilj serije članaka je na jednome mjestu prikazati brojne čimbenike koji utječu na održivost i izdašnost mirovinskih sustava, za koje neki ekonomisti smatraju da su najsloženiji socio-ekonomski pod-sustavi. Problem nije mali i jednostavan jer starenje opće populacije s jedne strane povećava udjel umirovljenika u ukupnom broju stanovnika, a s druge strane smanjuje udjel radno-aktivnog stanovništva, radne snage i zaposlenih iz čijih se bruto plaća uz pomoć mirovinskih doprinosa financiraju mirovine aktualne generacije umirovljenika. Povećanje stope mirovinskog doprinosa za prvi stup poskupljuje rad, a to može dovesti do smanjenja zaposlenosti i u krajnjem slučaju do iseljavanja ljudi u gospodarski uspješnije zemlje. Iseljavanje može pogoršati demografske trendove u dugom roku. Društvo se tako može naći u začaranom krugu, onesposobljeno za daljnji razvoj. Ali ipak ima nade, piše Velimir Šonje, uvijek optimističan i spreman na pronalaženje rješenja.

07.09. (11:00)

Klimavo tlo pod nogama

Šonje: Trenutak istine – Wall Street će uskoro ostati bez (dijela) potpore središnje banke

Posve je jasno zbog čega optimizam na Wall Streetu i dalje buja: podizanje ključnih kamatnih stopa isprovociralo bi domino-efekt i prelijevanje negativnih učinaka na osobnu potrošnju (povećanjem cijene zaduživanja za građane), što bi u konačnici oslabilo ekonomsku aktivnost i smanjilo stope gospodarskog rasta. Kako taj scenarij još uvijek nije na vidiku, nastavak dugoročno pozitivnog trenda na tržištu kapitala doima se vrlo izvjesnim, dijelom i zbog dojma kako su investitori uspješno probavili skoru redukciju izdašnog monetarnog stimulansa, odnosno Asset Purchases programa otkupa državnih obveznica (na to su ih dužnosnici središnje banke u svojim javnim istupima mjesecima pripremali). Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

30.08. (13:00)

Bez oduševljenja, molim

Šonje: Dosta više pozitive – o trendovima nakon “post-pandemijske praćke”

Ako lockdown predočimo kao otponac koji je stegnuo gospodarstvo, onda izlazak iz tako stvorene recesije možemo pojmiti kao efekt praćke iz koje se izbacuje neki predmet koji uskoro gubit silu potiska. Što dalje nakon što balistika ekonomskih ciklusa neumitnom silom dovede do usporavanja? S trećim tromjesečjem ove godine završit će faza brzog uzleta iz pandemijske rupe. U sljedećoj godini gospodarski rast će manje zavisiti o efektu pandemijske praćke, a u prvi plan će ponovo izbiti neke dugoročnije teme i problemi: gospodarska struktura, uloga države, kvaliteta investicija i razvoj svjetskog, a napose europskog gospodarstva o kojemu zavisi hrvatski izvoz roba i usluga koji sada uvjerljivo premašuje 50% BDP-a i po važnosti se bliži važnosti domaće osobne potrošnje… piše Velimir Šonje za Ekonomski lab.

23.08. (14:00)

Čaša je konstatno na pola

Šonje: Zašto sam kratkoročno optimist, a dugoročno pesimist

U prethodnom serijalu od tri nastavka Gdje je nestao pesimizam Šonje je širio optimizam i rekao: Vjerujem kako nije potrebno naširoko objašnjavati koliko nas pesimizam okružuje i koči. Pesimizam je prirodna protuteža pretjeranom optimizmu koji može završiti jednako loše, ako ne i lošije kao i pretjerani pesimizam. Sada se vraća preporučenom balansu.
Prošli tjedan je protekao u znaku dobrih vijesti, lista je impresivna:

  • Vrijednost fiskaliziranih računa u trgovini povećana je za 14% u odnosu na isti tjedan 2019.
  • Broj zaposlenih u srpnju bio je veći za 2,3% u odnosu na srpanj 2020. i što je još važnije, za 0,5% u odnosu na srpanj 2019.
  • Stopa nezaposlenosti naglo je pala na 7,4% u srpnju i bliži se povijesnom minimumu.
  • Prosječna neto plaća isplaćena u srpnju veća je za 5,9%, a realna za 3,8%

A zašto sam dugoročno pesimist? Radi se o tradicionalnim boljkama – visokim poreznim i neporeznim opterećenjima, slabim institucijama, korupciji, nereformiranoj administraciji, slabašnom poslovnom i investicijskom okruženju, ukratko svemu onome što nam ne dopušta sanjati kako će i moja generacija (rođeni 60-tih) dočekati dan kada će životni standard u Hrvatskoj dostići europski prosjek ili ga barem učiniti bliskim nadohvat ruke… Piše i crta grafove Velimir Šonje za Ekonomski lab

17.08. (09:30)

Napokon optimizam

Šonje: Gdje je nestao pesimizam (3. dio): hrvatski dio priče

Hrvatska je danas iz spomenutih razloga mnogo otpornija na krize unatoč naraslom javnom dugu zbog pandemije. Štoviše, pred Hrvatskom je prigoda da u kratkom vremenskom roku do početka 2023. cementira otpornost kroz značajno smanjenje omjera javnog duga i BDP-a i uvođenje eura. Uz nastavak opisanih strukturnih promjena i sve bolje korištenje nepovratnih EU sredstava, u 2023. godinu mogli bismo ući gospodarski osnaženi i mnogo spremniji da prebrodimo sljedeću recesiju, bez obzira na to kada će ona nastupiti. Prema tome, ništa se neće događati samo od sebe; puno toga moramo učiniti sami, ali kratkoročni izgledi su zapravo sjajni. Ako vas riječ sjajni iritira jer ste navikli na pesimizam i novinske naslove koji najavljuju propast, te optimizam vam je odbojan i vjerujete da su Dr. Doomovi u pravu, onda molim imajte na umu da riječ „sjajni“ ne znači da je uspjeh zajamčen, nego da su nam se sada karte posložile bolje nego ikada od Domovinskog rata naovamo. Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab

10.08. (11:30)

Ekonomsko čarobiranje

Šonje: Gdje je nestao pesimizam (2. dio): na dvoru Dr. Dooma

Pravo pitanje ne glasi niti kada će naići sljedeća recesija jer je nepredvidivost u kompleksnim sustavima takva da neki skriveni uzrok koji u ovom trenutku nitko ne vidi može uzrokovati sljedeću recesiju… Pravo pitanje zapravo glasi može li se inflacija oteti kontroli središnjih banaka koje su navodno paralizirane zbog visoke ukupne zaduženosti do tolike mjere da visoka inflacija izazove recesiju odnosno stagflaciju kakvu je svijet zadnji puta iskusio krajem 70-ih i početkom 80-ih godina 20. stoljeća? Piše Velimir Šonje za Ekonomski lab