Dokumentarci su život
Stanojević: Svaki drugi redatelj snima koze, kao da se radi o skrivenom kriteriju – nema koze, nema filma
I onda se negdje između tih životinja, planina i tišine pojavi film koji sve posloži. “Planina se neće pomaknuti” Petre Seliškar, dobitnik Velikog pečata za regionalnu konkurenciju, djeluje kao film koji uopće nema potrebu biti velik – i upravo zato jest. Već na samom početku autorica kaže: “samo nemojte misliti, gledajte film.” I to je možda najtočnija uputa koju je mogla dati, jer ovo nije film koji se gleda glavom nego tijelom. Ne gradi se kroz dramatiku, ne nameće se, ne objašnjava ništa što ne mora, nego jednostavno postoji, tiho i precizno, kao da je oduvijek tu. Danijela Stanojević za 24 sata piše svoje dojmove, zaključivši: filmovi možda traju 90 minuta, ali ono što se događa oko njih – to je pravi sadržaj. I tu, između vina, jezika koji se miješaju i smijeha koji se ne prevodi, ZagrebDox na trenutak opet postane ono što bi trebao biti – živa, nepredvidiva zajednica.