Teroristi iz naše mahale

Dugo je trebalo Bosni da se stiša nakon rata. Teško je bilo zaboraviti krv i zlo prosuto po cijelom njenom teritoriju, zlo koje nije biralo ni vjeru ni naciju – to smo samo mi mislili kako ono nas voli, a njih ne voli. Zamrznuta usred sukoba, raspamećena i ostavljena u WTF stanju, Bosna se polako privikavala na neki novi životni raspored. Uspjela se toliko unormaliti da su nedavni štrajkovi i pobune građana bili usmjereni protiv političara, a ne protiv drugih naroda.

E, ali onda se dogodi da grupica alkoholom ohrabrenih mladića hrvatske nacionalnosti odluči… što? Osvetiti nedavnu nesretnu pogibiju sunarodnjaka u Egiptu?

I postave tako ti veseli mladići plinsku bocu pred džamiju, puste iz nje plin da se veselo raspršuje po dvorištu, psuju i galame, groze se nevjernicima i njihovim bogomoljama, pa je tako i izvjesni Z.Đ. morao potražiti spas u štali. Pijano se nacionalističko orgijanje nastavilo kratko vrijeme dok se nisu počeli okupljati stanovnici Omerovića, kad hrabri bojovnici započinju taktičko povlačenje pred nadmoćnijim osmanlijama, razbivši pritom strateški važan prozor na kući A.R. i povukavši se na pričuvne položaje negdje u pravcu Posušja.

O, hrabri bojovnici, nasljednici Zrinskih i Frankopana! O, sveti branitelji predziđa kršćanstva! O, hrabri osvetnici! Vaša su djela herojska, vaš otpor starijim seljanima legendaran, a vaš taktički uzmak pred folksosmanlijama predavat će se na vojnim akademijama!

Šteta je samo što, u svom pravedničkom zanosu, niste naišli na kakvu staricu pa joj oteli mučki štap jatagan i slomili ga preko koljena, smanjivši tako mobilnost neprijateljske žive sile za barem 50%.

No, naše su hrabre bojovnike uhitili u relativno kratkom vremenu, i dok su ih pripadnici neprijateljskih sigurnosno-džihadističkih snaga uhićivali, zlokobno su ispod glasa pjevušili onu staru pjesmicu “Jeste li vidjeli moga sinka Janka”, sve se ispod brka osmjehujući, te fesove nakrivljujući, na stihove “…tri turčina mlada…” sveudilj u odorama pocupkujući.

Zapravo, da situacija nije posljedica alkoholom podgrijanog kretenizma, bila bi ozbiljna. Imali bismo tako prve hrvatske teroriste na području BiH. Jer, staviti plinsku bocu pred vjerski objekt sa potencijalnom nakanom detonacije iste danas ne može biti okarakterizirano nego kao teroristički čin. Da su pijane budale nekim nesretnim slučajem detonirali plinsku bocu, danas bi za njih znao cijeli svijet. Srećom nisu, pa su postali samo regionalna atrakcija, ali sa potencijalno vrlo ozbiljnom optužbom za vratom i ozbiljno narušenim dobrosusjedskim odnosima – upravo onim što ISIL priželjkuje vidjeti.

U vremenu u kojem smo kako-tako uspjeli zaboraviti ratne strahote i zla koja smo nanosili jedni drugima, u vrijeme kad u Rijeci imamo jednu od najljepših džamija u Europi (kažu neki, baš najljepšu) i u vrijeme kad efendija Hasanović lijepo kaže kako se muslimansko stanovništvo u Hrvatskoj osjeća posve integrirano u društvo (a da mu pritom nitko nije pred ulazna vrata trebao postaviti plinsku bocu), najmanje nam trebaju samozvani osvetnici, pijani bojovnici koji će ionako ne pretjerano stabilan mir narušavati vigilantizmom induciranim hidroksilnim skupinama.

Ali, zaista – gospodo draga, ako u vama plamti vatra pravde, imate križarsko srce ili snažnu želju za osvetom, ostavite raju na miru. Odite lijepo u Siriju i pridružite se Kurdima kojima svaka pomoć dobro dođe. Suočite se sa glavosječama licem u lice i pokažite kakvo je srce u junaka i kako su mu muda rutava.

Mda, ne sumnjam da se tako što neće dogoditi; jedna je stvar prijetiti seljanima (i to dok ih se ne skupi dovoljan broj), a sasvim druga suočiti se sa neprijateljem čiji je lifestyle vrlo otvoreno beheadonistički i koji ga živi punim plućima.

Zato ni ovaj proizvod alkoholnih para ne treba shvatiti previše ozbiljno. Nije tu bilo nekog pravog plana, baš poput one jednako ozbiljne i još urnebesnije epizode u kojoj je samouki džihadist Mevlid Jašarević odlučio uzeti svjetsku pravdu u svoje ruke, pa je malo kalašnjikovim šarao po pročelju američkog veleposlanstva, ozljedivši pritom pripadnika osiguranja.

Valjda se takav terorizam može dogoditi samo u Bosni, da napadač dolazi bez plana i pripreme, otvara nasumičnu paljbu po zgradi, a ženi koja se pritom našla u blizini dovikuje: “Bježi, tetka!”, da jadna žena ne bi stradala u unakrsnoj vatri.

Pa vi tog terorista sad shvatite ozbiljno.

Ozbiljno ili ne, Jašarević je osuđen na petnaest godina zatvora zbog svog suludog terorističkog čina.

Inače, uočite na linku koji vodi na DW sliku opakog terorista i one znatiželjnike što ga promatraju udaljeni tek dvadesetak metara od potencijalno smrtonosne situacije. Eto, to je Bosna. Pa je ti shvati ozbiljno.

Ozbiljno ili neozbiljno, valja nam znati da je riječ o prostoru na kojem smo se vrlo entuzijastično klali prije samo dvadeset godina, sve u ime vjere i nacije. Postiglo se nije ništa – niti je Bosna podijeljena između Hrvatske i Srbije, niti je stvorena islamska država. Jedino čega je bilo u izobilju bile su boli i patnje ljudi koji tamo žive, te poneko sretno političko uhljebljenje i malo ratnog profiterstva.

Danas, dva desetljeća kasnije, gdje god dođem u toj državi osjećam se dobro i nigdje mi se ne čini kako me netko mrzi što nisam “njihov”. To je ta krhka stabilnost koju je raja sama od sebe postigla, a koju je nažalost vrlo jednostavno urušiti. Dovoljna je uistinu mala količina idiota sa obje strane.

Tako i ovi naši hrabri bojovnici, wannabe teroristi – osramotiše vlastiti narod svojim bezumnim činom od kojeg se lokalna hrvatska zajednica odmah ogradila, ne razmišljajući kakve su mogle biti posljedice njihovog pijanog orgijanja.

Najmanje što mogu učiniti, čim se otrijezne, je ispričati se Z.Đ. i A.R. i platiti počinjenu štetu – ako hrabri bojovnici imaju muda sebi i okolini priznati da su počinili posvemašnju glupost.

A svećeniku na ispovijed jer ste se, veliki vjernici, opili na blagdan (ranom zorom!) i na blagdan išli maltretirati ljude druge vjere.

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige ‘Umišljena inteligencija’, koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.