The Sadies ‘Colder Streams’ – Dallasov zadnji psihodelični vestern - Monitor.hr
01.08. (13:00)

Posljednji pozdrav kanadskog kauboja

The Sadies ‘Colder Streams’ – Dallasov zadnji psihodelični vestern

Kanadski country rock bend The Sadies koji predvode braća blizanci Dallas i Travis Good aktivan je još od devedesetih godina i iza sebe ima pozamašnu diskografiju. No, koliko god njihova diskografija dosad bila vrijedna pozornosti i pohvale, čini se kako su u veoma rijetkim prilikama bili sposobni isporučiti album toliko snažnog materijala i zvuka kao što je njihov posljednji prilog katalogu, “Colder Streams”. Ta procjena zvuči posebno bolno ako znamo da je ujedno riječ o posljednjoj ploči gitarista i pjevača Dallasa Gooda koji je ove veljače s 48 godina umro od srčane bolesti. The Sadies u tu mješavinu ubacuju kaubojske pasaže, pa ploča djeluje kao soundtrack spaghetti vesterna u kojemu glavne uloge tumače natripani hipiji. Ravno do dna


Slične vijesti

Četvrtak (11:00)

Sviraju kak' se nekad sviralo

Venator ‘Echoes From The Gutter’ – austrijski čelik

Od svih glazbenih pravaca, heavy metal je poput tkiva koje je pretrpjelo najviše radijacije i stoga neprestano mutira. Mutira u svim smjerovima i guta sve oko sebe i čini se da gdje god padne – padne na plodno tlo jer ni jedan žanr na ovom svijetu nema toliko publike koliko ima heavy metal. Od recentnih primjera tu se posebno uspješnim čini bend Venator iz austrijskog Linza, koji je sebi nadjenuo sasvim primjereno ime po imperijskom modelu krstarice iz univerzuma „Ratova zvijezda“. Uz sve, članovi benda i izgledaju kao njemački metalci iz osamdesetih; ništa brade, samo brkovi koje uokviruju duge kose. No onaj najvažniji segment, tj. glazba, je daleko od vica. Osnovani 2016. godine, pravi su to nepatvoreni heavy metalci koji jako dobro znaju postulate starog metala iz vremena dok thrash još nije postojao. Ravno do dna

Ponedjeljak (08:30)

Lista 200 najboljih albuma u zadnjih 25 godina, prema odabiru Pitchforka

11.07. (15:00)

Popili su i suviše da bi shvatili

Reizdanje ‘Muzičara koji piju’ – Tko će danas slušati tuđu muku?

Osim što je to jedini album Riblje Čorbe u izdanju Jugotona, postoje jaki i jasni razlozi za reizdavanje albuma. Inicijalno slabo prodavan, ako izuzmemo neuvjerljivu uvodnu “Kazablanku” i nedovoljno prokuhanu “Džukele će me dokusuriti”, album je remek djelo. To je komplet pjesama o emocionalnoj potrošenosti, prevari, licemjerju, samoći, sumnji i beznađu. Đorđevićevi sentimenti nisu padali s neba, ako znamo da je u to doba solo-gitarista Rajko Kojić, prema kazivanjima članova grupe, sve više tonuo u heroin, a ni basist Miša Aleksić se nije s prevelikim veseljem sjećao tog perioda jer je i sam u to doba dosta pio. Pjesme su u pravilu izvrsne, pokazuju dijapazon utjecaja, od ranog rocka, britanskog popa, preko ZZ Topa do hard rocka. Produkcija Kornelija Kovača je jednostavna i direktna, sam Bajaga će se sjetiti da mu je Kovač pomogao oko zvuka “Kad hodaš”. Možda je i to razlog zašto je relativno loše prošao – tko će slušati tuđu muku u vrijeme inflacije, stabilizacije, redova za kavu, redukcije i inih pojava? Doduše, slično nam vrijeme slijedi, a “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju” zaslužuje da ga se čuje i doživi bolje nego u vrijeme inicijalnog izdavanja. Ravno do dna

08.06. (21:00)

Čovjek svira što sam voli čuti

Liam Gallagher ‘C’Mon, You Know’ – nevjerojatno zabavan prosječan album

Album počinje i razvija bolje nego bolje od očekivanog. Obraćajući se majci, ocu, te (vjerojatno) bratu, “More Power” postavlja scenu, a “Diamond in the Dark” uspješno transponira Gallaghera iz njegovog karakterističnog stila u sadašnji pop-kanon. Ovakve pjesme bi se možda mogle svidjeti i mlađoj populaciji, s tim da je Gallagher uspio izbjeći jeftino dodvoravanje. To je Liam Gallagher u svom najboljem izdanju: običan momak iz radničke klase koji u svoj svojoj nesavršenosti koju ne skriva, sjaji – i to u kontekstu pop-pjesme.  Neobjašnjiv umjetnički pad se javlja u drugoj polovici albuma kad slijede pjesme toliko naporne da je teško navoditi i njihove naslove, a slušljive su samo u slučajevima ako vas netko pita hoćete li čuti CD trapa ili Gallaghera. Ravno do dna

02.10.2021. (15:00)

Elektronika 90-ih i njezini derivati

Aphex Twin i Primal Scream obilježili aktualni Album tjedna

Forumaši na Glazbi protekli su tjedan uživali u neobičnom spoju dva različita albuma: Aphex Twin – Syro i Primal Scream – Screamadelica. Kako sam “Movin On Up” zna od prije onda sam na račun nje očekiva da će i ostatak albuma bit na tom tragu samo šta su preostale stvari ipak malo drugačijeg stila koji meni baš i ne leži. Al bez obzira na sve to smatram ovaj album vridnim slušanja, kaže jedan forumaš za album od Primal Scream koji je izašao prije točno 30 godina. Za Aphex Twin govore pak: Ovo je zasigurno iznimno pitak i jako dobar album, premda je meni najbolji od njega SAW 2. Ne pomiče granice (valjda), ali to nije ni bitno kad je kakvoća materijala takva kakva je, što je dobilo odgovor: Ne pomiče na razini kako je to nekad znao raditi, ali unosi neke nove momente koji nisu nužno očiti na prvu. Nije revolucija, ali je evolucija njega kao autora. Nije spavao što se glazbe tiče dok je bio odsutan iz javnosti, što je dobro. U prošlom tjednu bio je odabran i album od Cat Power, ali čija je tema otvorena tek jučer. Za nove albume tjedna glasanje je završilo jutros, a pobjedu su odnijeli Roberta Flack i Smog.

22.10.2018. (10:30)

Mile Kekin ima novi solo album: Htio sam napraviti nešto poput sviranog filma

Jutarnji list donosi intervju sa Kekinom: “U “Kući bez krova” želio sam obuhvatiti neka prostranstva, doživljaje i krajolike iz svoga djetinjstva, ali i iz doba sazrijevanja i odrastanja, pa sve do sadašnjeg života i ovih, mrzim taj izraz, srednjih godina. Govorim o obitelji, prijateljstvu, ljubavi…”
Zoran Stajčić za Ravno do dna piše: Album „Kuća bez krova“ upravo je ‘pucketavi led pod nogama’, masivni komad onoga što se nekad karakteriziralo kao ‘adult orientated rock’, oliti rock za starije, veliki nostalgični trip utkan u zvuk glazbenih stilova kakvima Kekin sebe izlaže kad želi odmoriti dušu i ‘skine outfit’ frontmena Hladnog piva.
I Muzika.hr ima recenziju albuma: “‘Kuća bez krova’ je ipak vrlo intimno djelo, politika je ovdje samo u tragovima i uvijek u osobnom kontekstu… Ponegdje se zalomio gitaristički riff, no album se temelji na springsteenovskoj kombinaciji gitare i klavira s tim da je na kraju uvijek premoćan fokus na vokalu.”
Prvi singl s albuma – Reno4

Recenziju je napisao i Aleksandar Dragaš za Jutarnji: “Adolescentske ljubavi i brak u srednjim godinama, bezbrižno krstarenje cestom i ne uvijek ugodno putovanje kroz život, odrastanje i roditeljstvo, domovina i tuđina, osobna sreća i društvena neuroza, dobri i loši momci…”

19.04.2018. (14:47)

20 godina od izlaska albuma ‘The Miseducation of Lauryn Hill’

20.11.2016. (15:07)

Čudne i predivne naslovnice albuma