Tjedni pregled Dragana Markovine - Monitor.hr
09.05.2022. (07:00)

I tako prođe još jedan tjedan

Tjedni pregled Dragana Markovine

  • Izbori u Bosni i Hercegovini – raspisani su opći i izbori za članove Predsjedništva u Bosni i Hercegovini, bez obzira što izborni zakon nije promijenjen. U BiH se neće ništa promijeniti, budući da su pozicije ukopane, histerija maksimalna, a sklonost kompromisu ozloglašena kao izdaja.
  • Vučićev otklon od Rusije – jedna od zabavnijih saga je ona u kojoj Aleksandar Vučić sebe kontinuirano predstavlja gotovo pa najvećom žrtvom napada Rusije na Ukrajinu. Putin je iskoristio presedan Kosova kao opravdanje za njegovo priznanje odmetnutih ukrajinskog regija. Stav tabloida u Srbiji prema Putinu se momentalno počeo mijenjati, a na koncu će se vjerojatno dočekati i konačno usklađivanje Srbije s politikom zapada.
  • Evakuacija svih civila iz čeličane u Mariupolja, Lavrovljevo lupetanje i Plenkovićev posjet Kijevu – Lavrov bulaznio je nešto o Hitlerovim židovskim korijenima
  • Eskalacija klerikalizma u javnim bolnicama – Proteklog tjedna se čitava zemlja, zahvaljujući tužnom slučaju Mirele Čavajde koja nosi bebu zahvaćenu tumorom, suočila s onim što je postala javna tajna, a to je da je klerikalizam toliko uspješno prodro u javne bolnice, da praktično više nitko od liječnika ne želi izvoditi pobačaj. On tako nije zakonski zabranjen, ali je skoro pa onemogućen. Da netko kao javni zaposlenik odbija raditi ono što mu je u opisu radnog mjesta, vodeći se vjerskim razlozima
  • Otkazan Filozofski teatar – planiranom gostu, Mohamed Oulda Slahiju, čovjeku koji je bezrazložno bio zatočen petnaest godina u Guantanamu, iz sigurnosnih razloga uskraćen ulazak u Hrvatsku.
  • Izbori u Splitu – Izborna utrka pretvorit će se zapravo u referendum o zamjeniku gradonačelnika Ivoševiću kojem je potvrđena optužnica
  • Nagrade HND-a – nagrađeni novinari koji ovo društvo čine znatno boljim. No, pravo je pitanje hoćemo li ikad dočekati zemlju u kojoj novinari neće morati raditi poslove koje bi trebale obavljati državne institucije po defaultu?
  • Austrijski obračun s hrvatskim revizionizmom – ispravna odluka da se ukloni šahovnica s prvim bijelim poljem na Bleiburgu, rezultirao je tragikomičnom prosvjednom notom Ministarstva vanjskih i europskih poslova u kojoj se trabunjalo nešto o povijesnom grbu
  • Dan oslobođenja Zagreba – i ove je godine obilježen paljenjem Trnjanskih krijesova i raznim popratnim manifestacijama u organizaciji antifašističkih udruga, ali uz vidno prisustvo gradskih vlasti. Daje nadu da će se 8. svibnja vratili u kalendar grada i na gradske ulice.
  • Rasplet u HNL-u – Kako god završilo, već dugo nismo imali ovako zanimljivu ligu i interes publike.

Slične vijesti

Jučer (15:00)

Još jedna o velikanu

Markovina: Sidranov savršeni krug

Smrt Abdulaha Sidrana bila je dugo najavljivana, nekoliko puta čudesno odgađana, ali je na koncu bolest bila jača, a tužna vijest još je jednom i nakon svega i unatoč svemu ujedinila ove naše prostore koje sve češće zovemo regijom, da ih ne bismo nazvali Jugoslavijom. Osim što je bio nevjerovatno talentiran i realiziran pisac, možda i prvi koji je Sarajevo učinio relevantnim u jugoslavenskom kulturnom kontekstu, pa čak i pored toga što je na koncu postao i jedan od simbola otpora sarajevskih kulturnjaka za vrijeme opsade grada te nacionalni bošnjački klasik posljednjih godina, jedna od zanimljivijih i suštinski neispričanih priča o njemu je ona o njegovoj suradnji i prijateljstvu s Emirom Kusturicom, Slobodanom Praljkom i Goranom Babićem.

I ako je priča o njemu i Kusturici, njihovom razlazu i tada aktualnoj potencijalnoj novoj suradnji, kao i priča o odnosu svakoga od njih prema ratnom i poratnom Sarajevu i mogla imati idejna razilaženja i drugačija čitanja i tumačenja, ono što je nedvojbeno da je Abdulah Sidran bio i do kraja i ostao, u punom smislu riječi, netko po kome se prepoznavalo Sarajevo i netko tko je s tim gradom do kraja srastao. Dragan Markovina za Novosti.

17.03. (00:00)

Malo dalja povijest

Markovina: Sabor na putu Kraljevine i Aleksandra

Vijest koja je ostala u sjeni brzinskog raspuštanja Hrvatskog Sabora za potrebe što skorijih izbora u terminu koji najviše odgovara vladajućem HDZ-u, jeste da je Sabor usput donio i odluku o tome da će sljedeća, 2025. godina biti službeno obilježena kao „1100. obljetnica Hrvatskog kraljevstva“. Iako danas dobar dio ljudi u Hrvatskoj i u krajevima u Bosni i Hercegovini gdje je živio značajan broj Hrvata, uglavnom ništa ne zna o kontekstu proslave 1000. godine Hrvatskog kraljevstva, odnosno krunidbe kralja Tomislava, u svim tim krajevima i danas su vidljive i posve očuvane spomen-ploče koje obilježavaju tu proslavu i postavljene su 1925. godine. Interesantno je da su drugi put Tomislava iskoristili komunisti, koji su ga sada čitali jednako u ključu i nacionalno hrvatskom, ali i jugoslavenskom, zapravo integrirajući dva suprostavljena viđenja iz 1925. godine, pridodajući mu u podtekstu i ideju republikanizma.

Kad se na kraju stvari svedu na bitno, ova proslava je čisti antijugoslavenski čin, unutar kojeg se čak i današnja Hrvatska, makar da predlagači to i nisu do kraja konceptualno osvijestili, promatra u kontekstu jugoslavenskog nasljeđa kojeg treba odbaciti, zajedno s modernizmom i republikanizmom. Dragan Markovina za Peščanik.

05.03. (21:00)

I oprosti za kung fu

Markovina: Zbogom Bruce Lee

Nevjerovatna vijest koja je prostrujala regionalnim medijima, o tome kako je netko jednostavno preko noći odnio skulpturu Bruce Leeja iz glavnog gradskog parka u Mostaru, koji se k tome nalazi pod video-nadzorom i u samom je središtu grada, kako god da se na kraju rasplete taj slučaj, simbolična je na više razina. Čin postavljanja skulpture je i shvaćen od najšire javnosti, ali i prezentiran od strane idejnih tvoraca kao ideja da Mostar ostavi traumatičnu ratnu prošlost iza sebe, da se ne bavi simbolima koji dijele grad, nego onima koji ga ujedinjuju i da uspostavi neki novi urbani identitet temeljen na junaku iz dječačkog djetinjstva, koji kao pravednik dolazi riješiti sve probleme i iskupiti svijet.

To vjerovanje se na koncu ispostavilo kao naivno. I to ne zbog same skulpture koja je na koncu, uz sve sitne devastacije i obnove, uklanjanja i povratke, zaživjela s gradom i samim parkom, nego zbog toga što se pokazalo da je uspostavljeno na suštinski krivim temeljima. A ti temelji su se oslanjali na vjerovanje da se trauma mogla prevazići njenim guranjem pod tepih, a prošlost poništiti tako što o njoj nećemo razgovarati, a ponajmanje se s njom suočiti. Dragan Markovina za Peščanik.

16.02. (20:00)

Nema odmjerenog komentara

Markovina: Posljednji tango u Kaštelima

Da vidimo dakle koga su sve karnevalisti u Kaštelima spaljivali kao krnju proteklih godina? Bila je tu školska slikovnica za djecu duginih boja, pa su bili Milorad Pupovac i Andrej Plenković koji je kao plesao po Pupovčevim diplama, pa su bili Andrej Plenković i Zoran Milanović, a evo sada su Aleksandar Vučić i Vladimir Putin. I suštinski je nebitno što bilo tko od nas misli o tim političarima, jer u ovoj priči je jedino bitno to da imamo posla s banalnim provincijalnim desničarima koji naprave točno ono što očekuješ da će napraviti i koji nikad, ali baš nikad neće iznenaditi, niti ritualno spaliti nekoga ili nešto što je stvarni društveni tabu.

Što se pak Kaštelana i njihovog karnevalskog okupljanja na kraju tiče, njemu bi kao soundtrack sjajno pristajala pjesma Arsena Dedića, „Posljednji tango u Đevrskama“. I kao autentični prikaz groteskne manifestacije, ali i kao poruka koja ogoljuje nacionalističko orgijanje usmjereno prema Srbima u cjelini. Što opet ne znači da Vučić i Putin ne pružaju savršeni materijal za satiru svake vrste. Međutim, u Kaštelima toga nema ni u tragovima. Dragan Markovina za Peščanik.

08.02. (23:00)

Mora da se premijeru nešto dogodilo

Markovina: Ode i Hrvatska

Postoji samo jedna riječ kojom se može objasniti ono što hrvatski premijer Andrej Plenković upravo radi inzistiranjem da glavni državni odvjetnik bude Ivan Turudić. Ta riječ je raspad. I to jednako raspad njegove retoričke i ideološke fasade o Hrvatskoj kao zemlji temeljito posvećenoj tzv. europskim vrijednostima, kao i raspad tvrdnje o Hrvatskoj kao stabilnoj demokraciji i njemu osobno kao brani od mađarskog ili „ne daj Bože“, srpskog političkog modela. Na koncu riječ je i o raspadu društvenog konsenzusa u zemlji, ali i o potpunom raspadu ideje o trodiobi vlasti i povjerenju u institucije. Plenković ovdje ne ide samo protiv inače mu nesklone javnosti i lijeve opozicije iz Možemo, koja je provela noć na trgu pred Vladom i Saborom, nego i protiv skoro kompletne javnosti, s izuzetkom one izrazito desne. Tvrdoglavost s kojom to radi je racionalno neobjašnjiva i realno bi ga mogla koštati rezultata na izborima, Dragan Markovina za Peščanik.

12.01. (18:00)

Jedna rečenica kao nečiji cijeli govori

Markovina: Fenomen Severina

To što je bila dovoljna samo jedna Severinina rečenica, o tome da čuvaju Crnu Goru, na koncertu u Kotoru da, kako se deru naslovi po portalima, „zapali regiju“, predstavlja jasan znak da su svi pop-kulturni fenomeni postjugoslavenskog prostora, od Aleksandre Prijović, do Dine Merlina, pa čak i onaj koji im je efektivno prethodio, a riječ je o Lepoj Breni, utjecajem daleko od fenomena Severine. Žene čiju su karijeru okolnosti, događaji i skandali na koje nije mogla utjecati i zlonamjerni nacionalistički mediji pokušavali i pokušavaju pokopati već skoro dva desetljeća, ali bez ikakvog vidljivog uspjeha. To što nema nikakve sumnje da su seksepil, a dijelom i, za ove prostore uvijek privlačno, splitsko porijeklo odigrali možda i presudnu ulogu u tome da postane regionalna zvijezda, sve ostalo, odnosno čitav put od zvijezde do pop-kulturnog fenomena, tj. nekoga tko ima ozbiljan društveni utjecaj, prošla je zahvaljujući upornosti, talentu, trudu i činjenici da ima stav i da je stvari uvijek gledala u široj jugoslavenskoj perspektivi. Dragan Markovina o Severini, skužili ste, kao fenomenu, za Peščanik.

16.12.2023. (23:00)

Izbori na kojima se zaista možemo odlučiti

Markovina: Na korak od autokracije

Ako smo sve do skorih događaja i mogli misliti da se Hrvatskoj ne može dogoditi autokracija nalik onoj koju Srbija upravo ima šansu početi dokidati, sve ono što se događa, manje-više u kompletnom periodu, sad već višegodišnje vladavine Andreja Plenkovića kao premijera, s naglaskom na posljednjih godinu dana, svjedoči o tome da je i Hrvatska došla na korak od autokracije jednog čovjeka i od nje je udaljena tek jedne izbore. One koji će se održati sljedeće godine. Jedini pak način da on ostane na vlasti, barem ako je suditi po sadašnjim rejtinzima i trendovima, jeste taj da formira koaliciju HDZ-a, još desnijeg, nepojmljivo nacionalističkog Domovinskog pokreta i stranaka nacionalnih manjina. A ako stvarno raspored glasova bude takav da mu ovo preostane kao jedina opcija, odgovornost Milorada Pupovca i SDSS-a bit će ogromna. S jedne strane će imati izbor ulaska u Vladu sa otvoreno antisrpskom strankom koja mu je pod fizičkim prijetnjama nedavno de facto zabranila dolazak u Vukovar, dok će s druge strane ostati potpuno nezaštićeni pred nasiljem s kojim će se sasvim sigurno i on i srpska zajednica suočiti, bude li onaj presudni faktor koji će prevagnuti da se vlast u Hrvatskoj promijeni. Dragan Markovina za Peščanik.

09.12.2023. (00:00)

Ili si zapeo u devedesetima ili možeš naprijed

Markovina: Dvije Hrvatske, dva spomenika, jedan dan

Dok je u Podstrani kraj Splita otvoren još jedan u nizu nepojmljivo kičastih i vizualno tragikomičnih Tuđmanovih spomenika, iste večeri je na mjestu na kojem su likvidirane Aleksandra Zec i njezina majka Marija, otkrivena spomen ploča s detaljnim natpisom u povodu tog slučaja. Osim što se ta dva spomen obilježja razlikuju vizualno, estetski i sadržajno, oni se odnose na isto, Tuđmanovo doba. Kojeg jedan dio društva drži neupitnim i herojskim, vrijednim klesanja u bronci i kamenu, dok je drugi savršeno svjestan mraka i užasa tog doba prema čitavim skupinama građana. I oko svega toga ne treba imati nikakvih iluzija oko toga koja je od dvije Hrvatske brojnija i u svakom pogledu moćnija i utjecajnija. A to je ponajprije zato jer je onaj najveći dio društva sasvim nezainteresiran za suočavanje s tamnom stranom devedesetih i moralno indiferentan prema svim ovim pitanjima koja su suštinski formirala stvarnost te društvene i političke odnose u zemlji i formiraju ih do danas. Dragan Markovina za Peščanik.

13.11.2023. (22:00)

Strukturalni nacionalizam

Dragan Markovina: Zadarski memento

Vijest o dva fizička napada, na ljude iz delegacije Crvene Zvezde i dvojicu beogradskih novinara u Zadru, koji su u tom gradu boravili povodom košarkaške utakmice između Zadra i beogradskog kluba, jednako je uznemirujuća, koliko je tužna, a na koncu i očekivana. Jer, pored toga što je nacionalizam ostao strukturalna činjenica u Hrvatskoj još od devedesetih godina, on je umnogome u posljednje vrijeme prešao u svoju umivenu fazu kada govorimo o službenim politikama, ali je s druge strane ušao i u neku vrstu nove renesanse u određenim sredinama i među navijačkim krugovima te na krajnjoj desnici… Za to postoje samo dva lijeka. Prvi je taj da se ovo tretira kao napad iz mržnje, o čemu se neupitno radi, a drugi da se ozbiljnije počne mijenjati društvena klima… Piše Dragan Markovina za Peščanik.

31.10.2023. (13:00)

Ne možeš ti to objasniti drugomu

Markovina: Ako itko zna kako je živjeti pod granatama jer živiš na nekom teritoriju, a drugi ga svojata, znaju ljudi iz Hrvatske i BiH

Jednako kao što nitko ne može bolje od židovske zajednice znati što znači biti svugdje i stoljećima progonjen. Poistovjećivati državnu politiku Izraela sa Židovima u cjelini i odnos prema toj politici posljedično promatrati kao odnos prema Židovima, jednako je promašeno kao izjednačavanje Hamasa s Palestincima u cjelini. To bi trebao biti neki minimum zdravorazumskog pristupa ovim pitanjima, koji očito unutar traumatiziranih zajednica trenutačno nije prisutan, a o čemu možda i najbolje svjedoče reakcije povodom, ni u čemu problematičnog govora Slavoja Žižeka na otvaranju frankfurtskog sajma knjiga… Piše Dragan Markovina za Telegram